Manjak hormona vodi u depresiju

Oba oboljenja - štitaste žlezde i psihičke probleme, povezuje isti uzrok - stres, ali su i simptomi gotovo isti.

Zdravlje 29.02.2016 | 16:53
Manjak hormona vodi u depresiju

DEPRESIJA i anksioznost su čak pet puta češći kod pacijenata sa smanjenom funkcijom štitaste žlezde! Ovi poremećaji su u porastu i kod nas, prvenstveno kod žena koje imaju hipotireozu.

Ova oboljenja povezuje isti uzrok - stres, ali i gotovo isti simptomi. Stres kao moćan faktor aktivira autoimuni odgovor, pa nastaju bolesti štitaste žlezde, dok se i u osnovi depresije često nalaze upravo stresogeni faktori.

Neretko se dešava da se pacijenti neuspešno leče od depresije, a ne znaju da im štitasta žlezda ne funkcioniše pravilno već godinama. I kod depresije i kod hipotireoze javljaju se isti simptomi: gubitak interesovanja, bezvoljnost, promene raspoloženja i hronični umor. Zbog ovih tegoba pacijenti sa poremećajima štitaste žlezde često zalutaju kod psihijatra.

Profesor dr Svetlana Jelić, endokrinolog u KBC "Bežanijska kosa", kaže da je veza između tiroidnih hormona i procesa u mozgu jasna:

- Kada kod dece na primer, nema tiroidnih hormona, onda je mentalni i telesni razvoj usporen. Na sreću, ti poremećaji mogu već na rođenju da se dijagnostikuju i leče. Kod odraslih, tiroidni hormoni utiču na metaboličke procese, odnosno određuju kako će mozak da iskoristi sve supstrate za njegovu funkciju i rad.

Povezanost oboljenja štitaste žlezde i nastanka depresije, međutim, nije ni u naučnim krugovima precizno utvrđen. Sistem žlezda sa unutrašnjim lučenjem je kompleksan, a štitasta žlezda reguliše i rad drugih žlezda, i njeno funkcionisanje je tesno povezano sa radom centralnog i autonomnog nervnog sistema. Samim tim, kaže naša sagovornica, teško je precizno razjasniti sve mehanizme i veze određenih procesa u ovom sistemu.

Iako su klinički povezani, lečenje, odnosno nadoknada hormona štitaste žlezde, ne utiče uvek značajno na poboljšanje depresivnih poremećaja i retko ih potpuno eliminiše. Ali ne znači uvek da pacijent sa ovim udruženim bolestima mora da se leči i kod endokrinologa i kod psihijatra.

- Nekada su depresivni simptomi deo kliničke slike smanjene funkcije štitaste žlezde. Pacijent dakle, ima depresivne simptome, ali nema depresiju. S druge strane, imamo one koji su lečeni od depresije, a tek kasnije im je utvrđeno da imaju i probleme u radu tireoidne žlezde - objašnjava dr Jelić.

Ono što otežava kontrolisanje depresivnih pacijenata sa poremećajima u radu štitaste žlezde jeste i neusaglašenost endokrinologa oko toga kada treba započeti terapiju. I, da li treba svakog pacijenta kod koga se otkrije depresija poslati na analizu hormona štitaste žlezde.

- Nedavno je moja mlađa koleginica završila istraživanje o povezanosti klinički neispoljenih poremećaja štitaste žlezde sa depresijom i kvalitetom života. Rezultati su pokazali da su pacijenti, kod kojih funkcija štitaste žlezde nije bila značajno narušena, već "na granici", imali lošiji kvalitet života i to posebno u mentalnoj sferi - dodaje dr Jelić.


ANALIZE IZ KRVI

OSIM ultrazvučnog pregleda štitaste žlezde, kojim nam je njen izgled učinjen dostupnim, dr Svetlana Jelić navodi i kojim laboratorijskim analizama se proverava rad ove žlezde: - Jednim vađenjem krvi lako može da se sazna mnogo o tome kako štitasta žlezda radi. Od parametara iz krvi mogu da se odrede: ukupan ili slobodan tiroksin (FT4), ukupan ili slobodan trijodtironin (FT3), tireo-stimulišući hormon (TSH), antitela na tireoglobulin i tireoidni enzim peroksidazu, kao i tumorski markeri - tireoglobulin i kalcitonin.

Novosti

Komentari / 0

Ostavite komentar