Ne pomažu ni visoke dnevnice, sezonaca nema

Berba voća i povrća u Semberiji u punom je jeku. Poljorovrednicima je potrebna radna snaga ali je sezonce, kažu svake godine sve teže naći. Ne pomažu, dodaju ni prilično visoke dnevnice.

Semberske njive pune su vrijednih domaćina koji beru plodove svog rada započetog još prošle jeseni. Beru se krastavac, paprika, paradajz…

Posla je, kažu oni, puno. Potrebna im je pomoć, još po neki par ruku kako bi povrće što prije skinuli sa njiva i poslali na tezge na pijacama i u marketima. Radnike sezonce je, međutim, danas skoro nemoguće naći.

To je bilo nemoguće i prije par godina, kaže Stojan Šubarić iz Velike Obarske, koji zbog toga na svom imanju radi samo sa članovima porodice.

“Kako vrijeme odmiče biće sve teže. Zbog toga ćemo morati da smanjimo proizvodnju. Nekada smo imali radnike, a sada ne možemo da zaradimo ni za sebe, Sve se vrti u krug koji je mali i svodi se na preživljavanje”, kaže Šubarić.

Goran Simić isto istog sela kaže da je sezonskih radnika sve manje zbog toga što su dnevnice u zemljama okruženja do tri puta više, što je kod nas nemoguće postići.

“Sama proizvodnja će morati da se smanjuje jer su cijene koštanja dostigle rekordne, istorijske maksimume. Proizvodićemo onoliko koliko ukućani mogu da urade”, kaže Simić.

Ono što je ove godine zasađeno mora da se obere, a onaj ko želi da nastavi proozvodnju, mora da se prilagođava uslovima u društvu, kaže Čedomir Radovanović iz Velike Obarske, čija se porodica bavi uzgajanjem jagoda i trešanja. Dodaje da je zbog toga satnicu za sezonske radnike, koji već godinama rade kod njega, povećao za oko 50 odsto u poslednjih nekoliko godina.

“Ja ih pozovem prije početka sezone i dogovorimo se oko cijene satnice. Neralno je da im ponudim istu satnicu kao prošle godine jer je cijena života daleko skuplja. Ti ljudi koji dolaze u berbu, to je njihov posao, oni od toga žive. Ne možemo da budemo nekorektni prema njima”, ističe Radovanović.

Ipak, poslove sezonskih radnika danas uglavnom obavljaju generacije iz tzv. titovog sistema, naučene da rade bez obzira na vremenske uslove. I njih je, kaže Šubarić, sve manje.

Pogotovo je manje i omladine 

“Omladina završava škole, uzima pasoše i odlazi u inostranstvo. Stariji više ne mogu da rade, pronašli su egzistenciju ili su se negdje sklonili”, dodaje.

Sezonski poslovi su uglavnom poslovi za mlađe ljude. Međutim, oni za to, bar većina, jasno je nisu zainteresovani. Pitanje je zašto jer su omladinci nekad, prisjećaju se starije generacije poljoprivrednika, dolazili na njivu da bi zaradili džeparac za odjeću i ljetovanje ili da bi prosto pomogli u kući. Danas, dodaju, kao da je sramota raditi, pogotovo na njivi.

Nadaju se da će uspjeti da održe domaću proizvodnju ali smatraju da će se zbog krize kod nas ali i svuda u svijetu mnogi, kako kažu, uhvatiti motike.

(BN)