Ko je i kako vršio pritisak na Tužilaštvo i policiju u danu hapšenja u Banjaluci?

15.09.: Hodogram Udara Dodika i Stevandića na institucije RS kako bi pokušali spriječiti hapšenje kriminalaca Dubravca, Zeljkovića, Bojića i Markovića; Odgovor na Dodikove i Stevandićeve prijetnje

Republika Srpska 19.09.2021 | 17:24

1.

Milorad Dodik i njegov koalicioni skot Nenad Stevandić pokušali su, 15.09. o.g., na sve načine spriječiti izvršenje naloga Miodraga Bajića, šefa Posebnog odjeljenja Republičkog tužilaštva, za hapšenje Branislava Zeljkovića, direktora Instituta za javno zdravlje RS, Dragana Dubravca, vlasnika firme “Promedia”, Slavka Bojića, vlasnika firme “Procontrol” i vlasnika firme “Travel 4 Fun” Saše Markovića.

2.

Odmah nakon što je saznao za nalog za hapšenje, Skot Stevandić je, u ranim jutarnjim časovima, pozvao Antona Kasipovića, ministra pravde i zajedno sa njim otišao kod Milorada Dodika sa zahtjevom da se Bajićeva akcija obustavi.

3.

Dodik je, nakon što je saznao da dvojicu njegovih velikih pljačkaša, Dragana Dubravca i Slavka Bojića, Bajić namjerava uhapsiti, odmah prihvatio Stevandićev zahtjev, koji je podržao i Kasipović.

4.

Uslijedili su pozivi Specijalnom tužiocu Bajiću, garnirani prijetnjama velike disperzije, ali Bajić je ostao doljedan i odgovorio im da se akcija mora sprovesti.

5.

Bajića su, očekivano, optužili da radi za “strani faktor”, što je jeftina, izlizana mantra tih antinarodnih šefova Crvenog Crvljivog Režima, nakon čega je Dodik pozvao na sastanak Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova i direktora Policije Sinišu Kostreševića.

6.

Na sastanku sa njima ponovo su uslijedili zahtjevi Dodika, Stevandića i Kasipovića da MUP RS ne postupi po Bajićevoj naredbi, što je Lukač odbio.

7.

Niko od njih do tog jutra, 15.09., nije znao da Bajić ima namjeru da pohapsi notorne kriminalce, iako su znali da se dokumentacija iz Instituta i kriminalnih firmi izuzima i da istraga traje.

8.

Lukač je odbio zahtjeve Dodika i Stevandića, nakon čega je lično Dodik pozvao Mladena Marića, načelnika Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala i žestoko ga napao što postupa po nalogu Bajića.

9.

Marić je saopštio da on nije ni za šta kriv, a Lukač je dodatno naglasio da MUP RS ne može odbiti naredbu Posebnog odjeljenja.

10.

Važno je znati da je Bajić kompoletnom vrhu MUP-a naglasio da će, ukoliko do hapšenja ne dođe, sve njih smatrati odgovornim. I optužiti ih zvanično!

11.

Uprkos pritisku, sa svim elementima horor prijetnji, Bajić je otpočeo akciju hapšenja, a Dodik i Stevandić su i tokom same akcije zvali nebrojeno puta, ali Bajić im se više nije javljao.

12.

Stevandić, koji je inspirator i organizator svih pljački preko Zeljkovića, prestravio se za svoju slobodu i načinio kobnu grešku - organizovao je bjekstvo direktora Instituta u Beograd. Čak mu je našao i ljekara da ga “pregleda”.

13.

O tome da je on organizator bjekstva postoje svjedoci i čvrsti dokazi tako da bi Bajić trebalo da protiv njega sprovede istragu o saučesništvu u prikrivanju teških kriminalnih radnji. Posebno zbog toga što je Zeljkovića iz Bograda, 15.09., dovezao sa sobom u službenom automobilu Narodne skupštine RS, a direktor Instituta je uhapšen na graničnom prelazu.

14.

Nakon hapšenja četvorice kriminalaca, krenula je Dodikova i Stevandićeva haranga na Posebno odjeljenje, sve sa mizernim pozivanjem na “Srpsko jedinstvo”.

“Srpsko jedinstvo” sa teškim kriminalcimam i narkodilerima svojstveno je Dodiku i Stevandiću, a njihov napad na institucije RS, što jeste Posebno odjeljenje, svjedoči da su oni najobičniji pljačkaši, teško korumpirani potrošeni političari i da im je cilj poništenje entiteta kako bi pokušali sakriti brojna nedjela koja su počinili - od enormnih pljački do zaštite ubica i prikrivanja ubistava. 

15.

Dodikov i Stevandićev napad na institucije Republike Srpske potpuno ih je ogolio i pokazao o kakvim Dželatima naroda se radi i, naravno, da je sva njihova priča o “zaštiti Republike Srpske” samo zaštita opljačkanog i otetog od naroda. A riječ je o milijardama. I spremni su narediti i ubistva da bi zaštitili oteto.

16.

Poništenje Republike Srpske je već poodmaklo, što i jeste glavni Dodikov cilj, jer i on i Stevandić su tek ekspoziture toksičnih organizacija izvan BiH čiji je cilj nestanak entiteta. O tome ću detaljno pisati u vremenu koje je pred nama.

Nakon što nisu uspjeli spriječliti hapšenje, preko Kasipovića, ali i lično, su napali na Okružni sud, ali su i tu polomili zube.

17.

Posebno je odvratno histeričan bio (i još uvijek je) Skot Stevandić, koji se toliko uplašio da je već dva dana u jednoj stranoj državi; Odakle pokušava izdejstvovati puštanje uhapšenih na slobodu i zaštiti sebe od istraga; Teško da će mu to poći za rukom.

18.

Najslabija karika do sada, nakon određivanja pritvora četvorki teških zločinaca, je Saša Marković, nadobudni pljačkaš, čiju je aroganciju i bahatost nulirala zatvorska ćelija. 

Marković već drugi dan ne prestaje da plače u pritvorskoj jedinici, a smijao se i uživao dok su oboljeli od virusa umirali, a on, zajedno sa Stevandićem, Zeljkovićem i Dubravcem, pod Dodikovim visokim pokroviteljstvom, pljačkao. (nastaviće se)

P.S. Odgovor na prijetnje Dodika i Stevandića

Dodik i Stevandić, preko mreže kriminalaca, narkodilera i ubica, mi, gotovo, svakodnevno upućuju prijetnje. Tek poneku objavim, sporta radi. Uopšte se ne žalim niti od bilo koga tražim da me zaštiti. Još manje ih se plašim. 

Zaštitiću se sam na jedini mogući način koji imam - objavljivanjem činjenica o teškim kriminalnim radnjama Dodika i pojedinih pripadnika njegove porodice, kao i sveg zla koje je počinio Stevandić. I, naravno, njihovi saučesnici, posebno oni iz policije koji direktno rade za NarkoKlanove. Između ostalih i za onaj koji vodi Željko Radovanović Krečo iz Bijeljine koji je osuđen na petnaest godina zatvora u Srbiji, ali nije odležao ni dana.

Zajedno sa njim presuđen je i njegov saradnik Igor Ranković na 7,5 godina zatvora; On je odležao svoje, ali se, nakon izdržavanja zatvorske kazne ponovo vratio starim poslovima.

Ranković je pripadnik međunarodne kriminalne grupe Željka Radovanovića Kreče i Ljubana Ećima koja je uhapšena 2008. godine, a Ećim tada nije optužen za narkotike, već za nelegalno posjedovanje oružja.

Ranković je zaposlen i u TRB “Bratunac” čiji je vlasnik Slaven Ristić, kriminalac koji se, osim pljačke budžeta RS, trgovine oružjem, bavi i svim drugim zločinima, među kojima su i opijati.

Dodikove prijetnje koje mi upućuje ispod radara, a ne kao Mile Trofrtaljka, o čemu sam objavio pričicu, upravo dolaze od ove grupe, ali to je uzaludan posao u šta će se uskoro i on lično, kao i njegovi mafijaši uvjeriti!

Autor: Slobodan Vasković