Ovaj mladić je živa sportska enciklopedija

„Živa sportska enciklopedija“, odgovoriće vam Ugljevičani kad pitate za njihovog sugrađanina Dragu Jovičića. Ovog tridesetogodišnjeg mladića život nije štedio ni mazio, ali na vedrom duhu i jakoj volji za život, mogu mu mnogi pozavidjeti.

Republika Srpska 24.08.2019 | 22:55 Od rođenja je u invalidskim kolicima, ali ga to nije spriječilo da se posveti svojoj velikoj ljubavi, sportu i da stekne veliki broj prijatelja upravo iz ovog svijeta. Njegova kuća je muzej u malom – ispunjen brojnim sportskim trofejima.

Drago Jovičić ne propušta košarkaške i fudbalske utakmice u Ugljeviku ali i susjednim mjestima. Redovan je gost i košarkaškog kluba “Mega”iz Sremske Mitrovice koji igra ABA ligu, jer je tu stekao mnoge prijatelje. Od kada zna za sebe sport mu je, kako kaže, jedina ljubav i hobi.

Gotovo da nema poznatijeg međunarodnog i domaćeg sudije kojeg Drago Jovičić nije upoznao. Mnogi od njih šalju mu i dresove, sudijske pištaljke, medalje, klupske šalove i druge sportske poklone.

– Imam puno dragocjenih poklona. Neki od arbitara su počeli da mi šalju, a onda se kolekcija povećavala – kaže Drago.


 
Najdraži poklon mu je, ipak, jedan telefonski poziv.

– Moj prijatelj Slaviša Radovanović iz Laćarka me upoznao sa Miloradom Mažićem. I kada mi je za rođendan zazvonio telefon nisam mogao ni da sanjam da će mi čestitati baš Milorad Mažić. Elitni sudija FIFA, UEFA, koji je sudio derbije između Partizana i Zvezde, mečeve kvalifikacija, na gotovo svim najvažnijim takmičenjima, prvenstvima i ligama. To je najveći autoritet u ovoj oblasti, ali i veliki čovjek. Milorad je sada u Kini, ali obećao mi je da ćemo se vidjeti kad prvi put dođe – kaže Drago.

U životu Dragu nije sputalo to što je u invalidskim kolicima od rođenja, kao ni skromne finansijske prilike njegove porodice. On, majka i otac žive od jedne – očeve plate i socijalne pomoći opštinske uprave. Drago ima nekoliko želja, ali izdvaja jednu.

– Volio bih da vodim košarkaški semafor, upisujem vrijeme, rezultat. To bih mogao da radim. Moram završiti taj program i dobiti sertifikat. Ako Bog da uspjeću u tome – kaže skromni mladić, koji je član uprave ugljevičkih sportskih klubova. 

Nada se da bi mu posao omogućio i da više putuje.

– Srećan sam i kada gledam utakmice u kući ili u kafiću sa svojim prijateljima, ali volio bih da mogu da idem na sve utakmice kao što to rade neki moji vršnjaci. Ipak, za nekoga ko je u kolicima to nije zgodno. To zahtjeva i mnogo novaca – kaže Drago.

Iako sa fizičkim hendikepom od rođenja, Drago je vedrog duha, svakodnevno aktivan, život mu ispunjavaju druženja sa mnogobrojnim prijateljima u Ugljeviku.

Sportski novinar Milorad Jugović mladića je upoznao prije desetak godina.

– Sportska enciklopedija, to je Drago. Impresioniran sam njegovim sportskim znanjem. Često me informiše o sportskim događanjima, fudbalskim, košarkaškim utakmicama. Završio je ekonomsku školu i smatram da bi mladiću trebalo obezbjediti neki posao koji bi mogao da radi. Mi smo mu pomogli tako što smo uklonili arhitektonsku barijeru i omogućili invalidskim kolicima lakši pristup kući, ali to nije dovoljno. Najsretniji bismo bili kada bi mu pronašli neki posao. To bi ga zaista usrećilo – kaže Jugović.

Drago Jovičić svojom skromnošću, dobrotom i pozitivnom energijom kojom zrači, može da posluži kao primjer mnogima. Nije član ni jednog udruženja koje brine o osobama s invaliditetom, a ni od opštinske uprave Ugljevik nema značajniju podršku. Uprkos tome vjeruje u ljude dobre volje i sanja velike snove za koje je siguran da će se kad, tad ostvariti.

(Srpskainfo)