Sve je tu, ali domaćina nema

U Spomen-području "Vukova rodna kuća" u Tršiću kod Loznice na prvi pogled posjetiocu izgleda da se o kući, vajatima, ambarima, vodenici, mlječarima, voću, travnjacima i kačari brine vrijedan domaćin.

Srbija 08.06.2017 | 16:15 Zbog toga može ponoviti poznata opaska Ive Andrića koju je izgovorio na kapiji dvorišta Vukove kuće kada je prvi put posjetio Tršić - "Sve je tu, ali domaćina nema".

Rodna kuća reformatora srpskog jezika Vuka Stefenovića Karadžića nalazi se na kraju Tršića, pored Žeravija, baš na mjestu kada se ona s brda sjuri u tršićku dolinu, pa nenavikla na ravan tok, zažubori i obliva žile joha, bukvi i ostalog drveća.

Da bi se ušlo u dvorište Stefana Karadžića, Vukovog oca, mora se preći drveni mostić preko Žeravije, a kakvih u Tršiću ima kod svake kuće. Iza mostića je tradicionalna široka jadarska drvena kapija za zaprežna kola, a pored nje je mala za posjetioce.

Uz kapiju izgrađene su drvene kuće za prodaju suvenira i za kustosa, a pored plota su klupe i stolovi od bukovih cjepanica - sve kao što je bilo i u Vukovo vrijeme.



Ispred kapije počinje kamena staza koja ide do vrha ćuvika na kome je Vukov kuća. Dvorište domaćinski uređeno, objekti obnovnjeni prošle godine - sve kao i u Vukovo vrijeme.

"Osjetim divljenje u očima gostiju, jer prvo pogledom obuhvate sve u dvorištu, pa prozbore kako je sve tu domaćinski uređeno, a ja im onda pomenem i Andrićevu misao kada je prvi put dolazio ovdje. Skoro da nema poznatijeg književnika, kulturnog radnika, ambasadora i umjetnika koji nije ovdje dolazio. Svima im kazujem o Vuku, njegovoj familiji, djelu i još ponekim detaljima iz života oca srpske pismenosti, ali od nekih i ja naučim nešto novo", kaže Dragica Lečić - Ignjatović.

Inače, Lečići iz Loznice, kada se sabere sav njihov staž u ovom spomen-području, proveli su više od stotinu godina. Prije Dragice vodič je bio njen otac Danilo, pa brat Slobodan, a o objektima se brinu i njeni rođaci. Dragica je vodič u Tršiću više od dvadeset godina.



Zanimljivo je i kazivanje književnika Miodraga Bogdanovića iz Loznice o nevoljama Danila Lečića sa natpisima u ovom području.

"Do sredine sedamdesetih godina prošlog vijeka sve je u Tršiću, pa i u Vukovoj kući: obavještenja, Vukove izreke, obilježja na objektima i kući, bilo napisano latinicom?! Onda je neko pod okriljem noći polomio i pobacao table sada tim natpisima, Čime su nastale goleme muke dobrodušnog čika Danila. Ispitivan je i saslušavan, a kada sam ga upitao gdje su table sa natpisima, očinski mi je odgovorio: "Ćuti i ne pitaj!"

Na sreću, sada je sve do Tršića gdje je na spomen-području sve napisano ćirilicom - vratilo se Vukovo vrijeme.

"Posjetioci se najviše interesuju za unutrušnjost Vukove kuće, koja je izgrađena u prvoj polovini prošlog vijeka, na mjestu gdje je nekada bila kuća u kojoj se Vuk rodio. Od svih predmeta u Vukovoj kući samo su tri pripadale Vuku: ikona Ahragela Mihaila, gusle i stolica-tronožac sa naslonom. Sve ostalo je iz Vukovog vremena prikupljeno u Tršiću i Jadru. Ova tri predmeta, po svemu sudeći, proputovala su Evropom sa Vukom", objašnjava kustos Dragica Lečić - Ignjatović.

Ikona i gusle su na zidu u sobi Vukove kuće, a tronožac, nekada počasna stolica za starješinu kuće, kuma i znamanite goste, nalazi se u prvoj prostoriji kod ognjišta.



U sobi je i veliki drveni krst. Prema priči Dragice Lečić, to je krst koji su Tršićani postavili na mjestu gdje je nekada bila rodna Vukova kuća. Ima, doduše, i kazivanja da je to krst sa Vukovog groba u Beču, ali je priča vodiča vjerodostojnija.

Ispred kuće, na mjestu sa kog je, kada se rodio Vuk, "bacio" (ispalio) pušku njegov otac Stefan u vrijeme gradnje kuće, zasađena je lipa. Sada je to krošnjato miomirisno drvo staro blizu osamdeset godina.

Jedino se ne zna gdje su grobovi Vukovih roditelja, uprkos tome što se pouzdano zna da su sahranjeni baš u dvorištu porodične kuće, ali na kom mjestu ne zna niko. Ni sam Vuk nije ostavio zapis gdje se nalaze grobovi njegovih roditelja.

"Oboje njih počivaju negdje u miru u ovom travnatom dvorištu. Nismo ih našli ni kada su izvođeni građevinski radovi po dvorištu. Više ih i ne tražimo. Ne zna se ni da li je Stefan na kraju života bio slijep, niti da je oslijepio u nekom boju, kaže Dragica Lečić.

Ovim su, na neki način, demantovane scene iz popularne televizijske serije "Vuk Karadžić" kada slijepi Stefan dolazi na Dunav sinu Vuku cariniku, ali i kada Vuku javljaju za očevu smrt rječima: "Vuče, progledao ti otac."

I zaista je sve u najboljem redu u Vukovoj kući i u dvorištu. I sve na svom mjestu: vajati, mlječar, koš, kačara, bunar, kapija, kuaća...

Sve je tu, ali ipak domaćina nema.

(BN TV/Tihomir Nestorović)