Partizan i ''slučaj'' Zorana Tošića...

Ima li Bambi želju da ostane u Partizanu i – možda još bitnije – mogli li to crno-beli da priušte?

Fudbal 05.04.2019 | 21:15
Partizan i ''slučaj'' Zorana Tošića...
Prošla sezona bila mu je najefikasnija u karijeri - ova bi, kako stvari stoje, mogla da se podvede pod najmanje uspešnu na klupskom planu. Posle prvih golova u takmičarskoj 2018/2019 (tek u aprilu) logično je otvoriti „slučaj Zoran Tošić“ i iz svih uglova sagledati status u osvit velike Partizanove rekonstrukcije u kojoj ne sme da bude greške.

Preciznije: da li su u ovom trenutku crno-beli više potrebni Bambiju ili nekadašnji reprezentativac klubu koji tumara u potrazi za identitetom?

Sa strogo fudbalske tačke gledišta, Tošić bi morao da ostane na Topčiderskom brdu. Ne zbog instant euforije među Grobarima posle dva gola Čukaričkom, niti što je lane ispalio 14 preciznih hitaca, pa ni što je igrač poteza (redak slučaj u savremenom fudbalu), već prevashodno što je takav kvalitet potreban ekipi ustremljenoj na trofeje. Posle dvogodišnjeg kolapsa, naredna sezona morala bi da bude prekretnica za Parni valjak, pošto klub ne sme sebi da dozvoli da tri godine čeka titulu, a u tom jurišu potreban mu je čovek koji zna kako se skupljaju pehari, jer je to činio u prvom mandatu (dupla kruna i utaban put ka drugoj pre selidbe u Mančester junajted), kao i u Moskvi, gde je sa CSKA podigao sedam trofeja.

Zato deluje da je Bambi neophodan Savu Miloševiću. Da bude produžena ruka novog trenera, oslonac očekivano izmenjenog tima, lider, nosilac igre, egzekutor, možda i kapiten ili njegov zamenik, zavisno kako se kockice slože, ali njegovo prisustvo na terenu je dragoceno i teško je razumeti kako od polovine oktobra, kad se oporavio od povrede kolena, nije igrao više pod palicom Zorana Mirkovića do samo 190 minuta, a pritom, na primer, nije korišćen u večitom derbiju?

„Srećan sam zbog golova. Ovo mi je baš trebalo. Imao sam nesrećan period iza sebe, povredu, pa ne baš sjajne partije i kontinuitet, ali se nadam se da će i ekipi i meni krenuti posle pobede nad Čukaričkim“, uverava Tošić.

To što će 28. aprila proslaviti 32. rođendan nije neka smetnja, pogotovo ako se zna da Saša Ilić u 42. i dalje deli precizne pasove i da, ako se već bude išlo na podmlađivanje, mora da ostane neko stariji da dečurliju vodi kroz krivudavo takmičenje, makar se ono zvalo i Superliga.

„Saša Ilić je fenomenalan, neverovatno da u 42. godini toliko znači timu, to je dragoceno. U poslednje vreme stariji igrači nisu dobijali toliko šansi, ali smo pokazali da i te kako možemo još mnogo toga da pokažemo, jer su godine, kao što se kaže, samo broj“, uverava Zoran Tošić.

Ako je sa sportske strane pokazao da može da bude od koristi, ostaje kao dilema, više ekonomska, da li Partizan u narednoj sezoni može da priušti fudbalera kakav je Bambi. U situaciji kad bivši prvotimci pri odlasku iz kluba opraštaju dugove – zbirno oko 1.000.000 evra – kad aktuelni potpisuju reprogram, a vest predstavlja saznanje da je Partizan obezbedio evropsku licencu (u normalnim okolnostima se podrazumeva) pitanje je da li crno-beli mogu da podnesu platu krilnog veziste. Nezvanično, oko 500.000 evra na godišnjem nivou. A ugovor mu ističe leta 2020.

Papiri su potpisani kad je bilo novca u kasi, kad je klub dobro stajao i rezultatski i finansijski (posle duple krune, plasmana u Ligu Evrope i prodaje igrača kakvi su Milenković, Leonardo i Đurđević), ali ne baš pohvalnim poslovanjem posle toga, pogotovo promašajima u prelaznim rokovima, dospeo je u situaciju da, između ostalog, i Tošiću duguje novac. Barata se sumom od nekoliko stotina hiljada evra na ime zakasnelih plata, premija za prezimljavanje u Ligi Evrope i osvojen Kup Srbije minule godine u Surdulici, zbog čega ni ko ne može da garantuje da će od leta na tom planu situacija biti bolja, a Partizan u prilici da redovno izmiruje obaveze prema fudbaleru koji je pristao da mu se dug prolongira.

Što se kaže „gladan vojnik ne ratuje“ i otuda Partizan mora da pronađe način da zadrži Bambija Tošića,pod uslovom da ga stvarno želi. A ne da pojedini čelnici maltene navijaju za njegovu prodaju kao što je bio slučaj letos kad je imao sve završeno sa Malatijom i definitivno bi se otisnuo u Tursku da se nije povredio na gostovanju u Surdulici, pa su se u Humskoj 1 hvatali za glavu što ga nisu „skinuli s plate“ koju su mu sami dali. Za sve to vreme momak iz Zrenjanina nije dizao tenziju, nikad „a“ nije rekao bez obzira da li bio povređen ili uvređen, što ne igra i(li) ne prima platu.

Glavno pitanje je, međutim, da li – čak i da bude novca – sam Bambi želi da ostane u srpskom fudbalu. Ima li motiva da igra za Partizan, jer je u karijeri delio svlačionicu sa mnogo većim imenima od postojećih (Kristijano Ronaldo, Lukas Podolski, Vagner Lav, Stevan Jovetić na klupskom, odnosno Nemanja Vidić,Dejan Stanković...) i kad vidi na šta liči sadašnja ekipa, da li sebe u njoj vidi?

Čast izuzecima (čitaj: Saša Ilić, Vladimir Stojković...)



Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar