Test: Srbija - Slovenija u Banjaluci! Marina i Milica: Medalja u Riju?! Stanite malo!

Selektor Srbije Marina Maljković i kapiten Milica Dabović pred prijateljski duel sa Slovenijom u Banjaluci govorile o očekivanjima pred OI u Riju, pritiscima, stvaranju reprezentacije...

Košarka 10.06.2016 | 21:15
Test: Srbija - Slovenija u Banjaluci! Marina i Milica: Medalja u Riju?! Stanite malo!

Ženska košarkaška reprezentacija Srbije u subotu od 17.30 časova u Banjaluci će odigrati prijateljsku utakmicu protiv Slovenije i na taj način se odužiti svojim navijačima iz Republike Srpske koji su joj bili ogromna podrška unazad nekoliko godina.

Iako pripreme evropskih šampionki za Olimpijske igre još nisu počele, košarkašice Srbije okupile su se i došli u Banjaluku, a već po izlasku iz autobusa dočekao ih je veliki broj navijača, posebno mladih košarkašica koje su odmah pohrlile da se fotografišu i uzmu autograme.

Selektor Marina Maljković i kapiten Milica Dabović na konferenciji za novinare pred meč u Banjaluci nisu govorili o samoj utakmici niti o reprezentaciji Slovenije. Glavna tema su, očekivano, bile Olimpijske igre.

"Utakmica je manje bitna, mi smo se i okupili da dođemo u Banjaluku. Prva utakmica nas očekuje 7. avgusta na OI u Riju. Kao direktno plasirana reprezentacija pripreme nam kreću kasnije. Uvijek mi je bila želja da dovedem repezentaciju i to nam se i ostvarilo.Lako je sada kad ste uzeli zlato, ali Republika Srpska je najviše bila uz nas 2013. godine kada smo bili 4. u Evropi i kada je tek počela priča o ovoj reprezentaciji. Mi smo osjetili nevjerovatan vjetar u leđa sa ovih prostora. Za mene granica nema između RS i Srbije i mi osjećamo ljubav koja dolazi odavdje. Dokaz su i tri člana naše reprezentacije odavdje, Saša Čađo, košarkašica, Jadranka Trkulja, tim menadžer i Branko Stojnić, fizioterapeut i to se ne mijenja već nekoliko godina iako ljudi dolaze i odlaze. Velika stvar je dogovor dva saveza, na naše ogromno zadovoljstvo i namjerno smo zakazali okupljanje početkom juna da dođemo u Banjaluku. Ovo je naš mali poklon navijačima iz RS", rekla je selektor Marina Maljković.

Njena ekipa, kao evropski prvak, smatra se jednim od kandidata za olimpijsku medalju. Da li je to pritisak i šta možemo očekivati od reprezentacije Srbije u Rio de Žaneiru?

"Milica zna jer smo zajedno sa Butulijom i pomoćnikom Pađenom bili u Lionu. Ja sam napustila taj klub zato što nemam sportski pritisak. Jednostavno, uz prave profesionalce to je neminovna stvar i uživamo u tom pritisku. Što se tiče Rija i olimpijske medalje, stanite, zaista stanite!", rekla je Maljkovićeva, a potom i objasnila svoje riječi:

"Mi smo jedina reprezentacija koja ima dvije igračice u WNBA, one će deset dana pred početak olimpijskih igara da se priključe. S druge strane, na naše veliko zadovoljstvo, ali je to problem s obzirom na plan priprema, mi smo direktno plasirani, svi ostali naši protivnici će igrati od 13-19 juna u Nantu veoma jake utakmice između sebe. Mi ćemo imati tri, četiri utakmice, daj Bože nešto više, a svi ostali 15-16 jakih utakmica. Imamo i poteškoće što veliki broj djevojaka nemaju klub za narednu sezonu, pitanje je da li će imati i za mjesec dana kada zvanično krneu pripreme. To je sa psihološke i sportske strane otežavajući faktor za ekipu koja treba da ide na pripreme za najviša takmičenja".

Selektor Srbije odlučila se da nastavi da radi na ovoj funkciji iako je razočarana stanjem u srpskoj košarci. To je istakla prilikom produženja ugovora, a ponovila i danas u Banjaluci.

"Nažalost malo toga se promijenilo. Srbija koja je prvak Evrope nema evroligaša u ženskoj košarci. Oko 60 odsto igračica nema klub za narednu godinu. Beograd nema evroligaša, nema ni ekipu evrokupu poput nekog Radivoja Koraća. Dok god u Beogradu ne postoji jak evroligaš i ono što smo pokušali da napravimo u Partizanu i dok god jedan ili dva kluba ne igraju FIBA kup, drugo takmičenje po snazi, bojim se da neće biti dobro. Kad sam donijela odluku da ostanem oformila sam pokret Marina Maljković za žensku košarku. Krenula sam od baze. Htjela sam da se što više djevojčica bavi košarkom i to je ono što me čini srećnom u posljednje vrije, Nadam se da će to da bude i ovdje, mi ne možemo bez Republike Srpske, nama je itekako potrebna jedna jaka priča u Banjaluci", istakla je Maljkovićeva.

Ona je podsjetila na činjenicu da druge zemlje učesnice olimpijskog turnira imaju daleko kvalitetnije lige.

"I dalje je to ogroman problem. Na Olimpijske igre idemo praktično bez lige, za razliku od najjačih reprezentacija poput Turske, Španije, Francuske i Rusije. Vrlo dobro znate kakve su njihove lige, a kakva je naša. Naša ženska košarkaška liga je u rangu 4. francuske lige, a mi smo prvakinje Evrope. Pomaka ima, nije sjajno i neće biti sjajno dok god u našem glavnom gradu ne bude ozbiljan evroligaš, a ja sam siguran da ima 20-30 košarkašica koje igraju za ne mnogo novca u Mađarskoj, Rumuniji itd. koje bi se sutra vratile u Srbiju pa i u RS".

Ona je istakla da je teško porediti reprezentaciju Srbije i reprezentaciju SAD, posebno kada se uzmeo koliko se ulaže u žensku košarku tamo i ovdje.

"Mi smo na SP bili iznenađenje za sve, sada više nismo. Sada slijedi ono najteže – da rezultate pravimo u kontinuitetu. Nadam se napretku sa tim mlađim kategorijama ali mnogo teško je braniti nešto, a SAD nas zna i svi drugi nas znaju. Mi idemo na OI sa redukovanim stručnim štabom, a mi smo prvaci Evrope. Naravno, zbog sredstava. Zbog toga je još značajnije što su ljudi odavdje s nama. Daleko od toga da to umanjuje pritisak sa mene i moje djevojke".

Trenersku karijeru Maljkovićeva će nastaviti u turskom Galatasaraju.

"Bilo je lijepo tri godine u Lionu, moram da istaknem i da su i oni nekim dijelom zaslužni za rezultat reprezentacije u smislu jer su nam tolerisali da se potpuno posvetimo Srbiji. U mjesec dana ja sam bar jednom u Beogradu, Milica isto tako, Miloš Pađen, moj saradnik isto… Francusaka liga je najjača, pored nje je turska. Galatasaraj je veliki klub koji nije u sjajnoj situaciji u ovom trenutku. Želi da se vati na stare staze slave, ali postoje neka imena koja jednostavno ne možeš da odbiješ".

Kapiten reprezentacije Srbije Milica Dabović nije krila u prethodnom periodu oduševljenje što dolazi sa saigračicama u Banjaluku.

"Lično, živjela sam za ovaj dan da dođem kod vas. Posljednje dvije-tri godine bila je takva energija i podrška odavdje, plakala sam i čitala poruke ljudi iz Banjaluke. Jedva čekam, odbrojavam dane i sate, a ne znam kad se to posljednji put desilo. Ovdje su dobri ljudi, to je neka energija koju osjećam, koju i Marina osjeća. Kad smo gledali utakmicu muškaraca ovdje bili smo iznenađeni tom atmosferom i jedva smo čekali da to doživimo. Ja živim za taj dan da izađem na teren i vidim svu tu djecu i ljude koji žele da nas gledaju i isprate nas u Rio oni koji su svih godina bili sa nama", rekla je Dabovićeva.

Na pitanje o očekivanjima u Riju, kapiten reprezentacije je podsjetila na početak stvaranja ove generacije, koji nije bio nimalo lak.

"Počeli smo ni od čega. Nismo imali ni opremu sportsku, uzimali smo otpatke od muškaraca. Kad su Dragan Đilas i Marina došli sve se promijenilo. Sa Marinom nema neuspjeha. Išao si ka cilju i znao si da će se jednog dana sve to si radio da se isplati. Marina je previše fina pa ću ja reći: suludo je uopšte razmišljati o medalji na Olimpijskim igrama. Vi ne shvatate kako smo mi došli do titule evropskog prvaka, nismo bili najbolji tim. Bili smo na tronu, osvojili smo zlato, ali smo bili tim koji je imao pobjednički duh, svi su tu da se bace teren, ostave srce na parketu, nije bilo bitno da li će Ana Dabović dati 30 poena, Sonja Petrovičć, Butulija, Radočaj ili ja, To je ono što nas je dovelo do zlatne medalje, ta vjera jedne u drugu, vjera Marine u nas".

Ona je ispričala i scenu iz hotela nakon osvajanja titule evropskog prvaka, koja potvrđuje njene riječi.

"Kad se završilo, kad sam došla u hotel sa zlatnom medaljom prišla mi je košarkašica Bjelorusije i rekla 'možda smo mogli da pobijedimo vas, ali vaš duh, hemiju i borbenost nismo'".

Ona je istakla da su reprezentavke Srbije prije svega srećne što idu na Olimpijske igre.

"Mi smo još na nebu, ali je vrijeme da se spustimo na zemlju, da shvatimo da ćemo biti tamo. Koncentracija mora da bude na nivou. Nismo ni svjesni svega dok ne dođemo tamo. Igramo protiv milionskih država, svih tih reprezentaqcija i suludo je da govorimo 'biće medalja' i da neko očekuje to od nas. Mi nismo ljude navikli na medalju, mi smo navikli ljude na našu borbenost. Zbog toga ste nas pratili i prije dvije-tri godine, ne zato što smo osvojile zlatnu medalju, već zbog naše srčanosti, borbenosti, želje i gladi za pobjedom. To je on što očekujemo od nas samih i da pokažemo ljudima da nismo džabe osvojili medalju, pa šta nam Bog da", poručila je Milica Dabović.

Ovo će biti njeno posljednje veliko takmičenje u dresu Srbije.

"Preponosna sam na sve. Moram da pomenem Marinu ponovo jer sam joj toliko zahvalna. Prije četiri godine rekla sam da niakda više neću igrati za reprezentaciju jer mi je prethodni trener poslije tri EP gdje sam sa 27 godina bila jedna od najboljih rekao da sam prestara za reprezentaciju. Teško mi je pomisliti da će doći kraj, ali u novembru ću imati 35 godina, vjerujem da će biti puna dvorana u Nišu ili Kragujevcu, neće mi biti lako. Nastaviću da igram, moram polako da završavam karijeru. Bilo bi suludo da odem na sljedeće EP i dozvolim da me neko pobijedi. Ovo je najbolje vrijeme za kraj, ostvarila sam sve ono što sam mogla da učinim. Nemam žal ni za čim, imala sam priliku da igram u WNBA prije desetak godina, ne žalim ni za čim, zadovoljna sam sobom, svojim životom".

NE BOJIMO SE ZIKA VIRUSA

"Mi ne razmišljamo o Zika virusu, može svašta da se desi i u Beogradu i u Francuskoj, i u istanbulu, bombe padaju sa svoh strana, ljudi se ubijaju, najmanji problem je zika virus. Pričali su nam i da je zima, da nema komaraca, imaćemo sredstva kojima ćemo da se mažemo i to je posljednja stvar o kojoj razmišljamo", rekla je Milica Dabović.

Izvor: mondo.ba

Komentari / 0

Ostavite komentar