Analiza: Diskretni heroj Stefan Jović...!

Kako je jedna noć u Minhenu promenila sve...

Košarka 14.11.2015 | 23:00
Analiza: Diskretni heroj Stefan Jović...!

Verovatno nikada neće napraviti karijeru kao Saša Obradović, možda neće osvojiti ni upola toliko trofeja, ali solo paritura plejmejkera Crvene zvezde Stefana Jovića u Minhenu i 19 asistencija primorala je dobre poznavaoce prilika košarke, posebno navijače crveno-belih, da se vrate 17 godina unazad.

Bilo je to 1998, reprezentacija tadašnje Jugoslvije igrala je u polufinalu Mundijala protiv Grčke. Serijom trojki Heleni su raspaljivali 20.000 navijača u Marusiju, igrali kao u transu i sprintom Karla Luisa jurišali ka velikom finalu protiv Rusije. Sa prepoznatljivim crvenilom na licu selektor Željko Obradović je gledao porazu pravo u oči, ali je njegov kum Dušan Duda Ivković bio savršeno miran. Prkrštenih ruku koje su otkrivale skupoceni roleks tražio je tajm-aut... Ostalo je istorija. Saša Obradović je „zategao“ odbranu kao strunu, Grci ne samo da su sedam minuta bili bez poena, nego nisu ni šutnuli ka košu...

Imao je i ranije Saša Obradović važne epizode u reprezentativnom dresu, bio nekad i ključna karika, ali uvek je znao gde mu je mesto. Da u spoljnoj liniji, koju nose Aleksandar Đorđević, Saša Danilović i Dejan Bodiroga, nikada ne može da bude prva opcija.

Vremena su se promenila, ali Zvezdin diskretni heroj Stefan Jović jedan je od onih kojima uloga večite alternative pristaje kao šal vratu. Do pre dve godine bio je totalni anonimus, ali onda je počeo brzo da raste u kragujevačkom Radničkom, inkubatoru Miroslava Mute Nikolića. Kao plejmejker sa plaštom poluanonimusa otišao je na Mundijalu u Španiju. Osetio je selektor Aleksandar Đorđević da bi energija i prilagođavanje na „prljave posle“ Stefana Jovića mogli da budu kompatibilni sa vrhunskom kreacijom Miloša Teodosića.

Sličnu ulogu imao je i prošle sezone u Crvenoj zvezdi kada je kao specijalac kratio „žute minute“ Markusa Vilijamsa. I kada je biografiju oplemenio srebrom sa Svetskog prvenstva, te trofejima u domaćim okvirima, rođeni Nišlija, nije postao pokondirena tikva. Bio je strpljiv, sačekao kontinuirano loše partije Gala Mekela da konačno postane prva opcija. Do novog uklapanja u sistem Markusa Vilijamsa.

Partija u Minhenu, međutim, definitivno bi mogla da promeni karijeru Stefana Jovića, Nišlije koji se odavno uokvirio u evroligaške standarde. Na tom nivou je bio uvek diskretni heroj. Sada je napravio korak napred, pokazavši da Miroslav Muta Nikolić nije samo u šali letos ispalio čuveni citat:
„Pa, šta ako će za Francuze da igra Toni Parker. Neka samo dođe, ima Stefan Jović da ga ’pojede’“, poručio je pre tri meseca Muta.

Igrači kao Stevan Jović su blago savremenog sportskog doba. Operisane sujete, precizni u izvršavanju zadataka koji se ne vide okom laika, podređeni timu... Na takvim postulatima insistira i trener svih trenera Željko Obradović, možda i zbog toga što je u eri žetve medalja imao pomenutog prethodnika Stefana Jovića - Sašu Obradovića.

Ili da se prebacimo na fudbalski teren. Možda nikada ne bi Dragan Stojković imao toliku slobodu da pleše po travi Marakane, da se šali sa rivalima iz Real Madrida da iza sebe nije imao „hrta“ kakav je bio Žarko Đurović. Tako prisustvo Stefana Jovića daje luksuz Milošu Teodosiću u reprezenatciji ili Markusu Vilijamsu u klubu da kreiraju, podižu publiku na noge, šutiraju trojke...

A onda će se desiti utakmica kao ona u Minhenu kada će Stefan Jović uskočiti u kožu heroja prvog reda. Kao što je njegov fudbalski pandan Žarko Đurović dao gol Realu i naplatio silne klizeće startove i pretrčane kilometre.

Komentari / 1

Ostavite komentar
Name

Dragan

14.11.2015 22:15

Banja Luka cela crveno-bela...Zvezda oooo.

ODGOVORITE