Iz Srbije iznijeta 51 milijarda dolara od pljačke

Moćni domaći insajderi u Srbiji su preko ofšor firmi, na tuđe ime, kupovali bagatelno domaća preduzeća iz kojih su izvlačili sredstva i prebacivali u inostranstvo.

Republika Srpska 05.10.2013 | 10:28
Iz Srbije iznijeta 51 milijarda dolara od pljačke
Moćni domaći insajderi u Srbiji su preko ofšor firmi, na tuđe ime, kupovali bagatelno domaća preduzeća iz kojih su izvlačili sredstva i prebacivali u inostranstvo. Desetine milijardi dolara je opljačkano i izneto iz Srbije nakon 2000. kroz razne ilegalne transakcije, pominje se cifra od 51 milijardu dolara, kaže za Radio Slobodna Evropa Majkl Hadson,  urednik u „Međunarodnom konzorcijumu za istraživačko novinarstvo“ i jedan od autora teksta na našoj stranici „Kako su uništavani Navip, Fidelinka i Agrohem“. Hadson je, inače, autor zapažene knjige „Čudovište“ (The Monster) u kojoj, između ostalog, analizira ulogu Volstrita (The Wallstreet) u svetskom finansijskom sistemu. On ističe da su velike banke i finansijske institucije ključne za funkcionisanje ofšor zona.  „Novac je možda formalno u vlasništvu kompanija na Kukovim ostrvima u Južnom Pacifiku. Međutim, veoma često ofšor kompanija ima račun u banci u Njujorku, Londonu ili Švajcarskoj. Dakle, biznismeni koji transferišu svoj novac preko ofšor teritorija širom sveta uvek se oslanjaju na neku veliku banku“, naglašava Hadson koji govori za RSE i o tome kako je došao do poverljivih informacija koje su 160 puta obimnije od Vikiliksa, da li odlučujuću reč u ekonomskoj politici SAD ima Bela kuća ili Volstrit. RSE: Mi smo svih ovih godina slušali na Balkanu o raznim vrstama zloupotreba, moćnim insajderima koji su kupovali firme tokom privatizacije ali pod tuđim imenom. Međutim, uvek je bilo teško konkretno dokazati ko su ta lica, na koji način je funkcionisao taj mehanizam preuzimanja? Hadson: Glavni i odgovorni urednik „Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara“ dobio je pre dve godine poštom hard disk sa dokumentima ko su vlasnici, odnosno ko je pokrenuo biznis u ofšor zonama širom sveta, pre svega na Karibima, Devičanskim ostrvima, zatim Singapuru i Kukovim ostrvima na Pacifiku. Mi u poslednjih godinu i po dana proveravamo te informacije, na čemu je angažovano više od 100 reportera u mnogim zemljama. Pozivali smo i vlasnike firmi koji se nalaze u tim dokumentima da bismo čuli i drugu stranu priče. Tek nakon 15 meseci detaljnog istraživanja objavili smo prvi tekst. RSE: Kažete da je vaš šef dobio hard disk. Možete li nam reći ko mu je poslao te informacije, da li je reč o nekoj instituciji, grupi, pojedincu? Hadson: To je poverljiv izvor, odnosno izvori. U pitanju su interni dokumenti o dve firme sa sedištem na Devičanskom ostrvu, odnosno Singapuru, koje su specijalizovane za otvaranje ofšor kompanija i drugih poslovnih struktura za ljude koji žele da posluju iz senke, da steknu prednost od tajnovitog ofšor poslovanja. Neke od informacija su stare čak i 30 godina, uključujući imejlove, zatim izveštaje sa računa, koji pokazuju na koji način su osnovane pojedine ofšor kompanije i za koju namenu, odnosno u čije ime. To je veoma važno jer je uobičajeno u ofšor svetu da se ne zna identitet stvarnog vlasnika, već se u njegovo ime pojavljuje formalni vlasnici akcija i direktori, koji za to dobijaju proviziju. Kada se nadležni raspituju za aktivnosti takve firme, oni uglavnom kažu da nemaju pojma o čemu se radi i ponekad zaista ne znaju ko je njen stvarni vlasnik. RSE: Razumem da ne možete da otkrijete izvor, ali me intrigira ko je imao interes da se obelodane ti podaci, kao i moć da dođe u njihov posed? Hadson: Od identiteta i motiva izvora za nas je mnogo važniji kvalitet informacija koje nam je prosledio, a u šta smo se proverom uverili. Naš motiv je da obelodanimo javnosti širom sveta informacije o funkcionisanju ofšor sistema. RSE: U čemu je specifičnost Srbije u toj globalnoj sivoj zoni poslovanja? Hadson: U privatizaciji su u poslednjih desetak godina učestvovali i moćni insajderi koji su preko ofšor firmi, na tuđe ime, kupovali bagatelno domaća preduzeća, ostvarujući ogroman profit „ispumpavanjem“ njihove vrednosti, odnosno prebacivanjem novca na svoje ofšor račune. Zbog takve prakse, mnoga privatizovana preduzeća su Srbiji su propala. RSE: Kažete moćni insajderi. Da li to znači da srpska država nije bila efikasna, ili su njeni značajni delovi, takođe, bili direktno uključeni u takvu, nelegalnu privatizaciju? Hadson: Nakon demokratskih promena u oktobru 2000, novo prozapadno rukovodstvo je obećalo građanima prosperitetnije društvo. U tom cilju pokrenuli su, između ostalog, privatizaciju državnih preduzeća kako bi privukli strane investicije a što bi, kako su obećavali, trebalo da omoguće veće plate zaposlenih. Međutim, problem je u tome što Agencija za privatizaciju nije osigurala da kupac ne otuđi imovinu preduzeća i izbaci radnike na ulicu. U Zakonu u privatizaciji je bilo mnogo pravnih praznina. Kupac nije bio obavezan da obelodani svoj identitet, ili vlasničku strukturu svoje kompanije. Tako se u nekoliko stotina privatizacija strani kupac samo formalno pojavljivao, a u pozadini je bio domaći, moćan i blizak vlastima biznismen koji je koristio ofšor kompaniju da bi preuzeo domaće preduzeće, koga bi potom lišio imovine, prebacio je u inostranstvo, a radnici su ostajali bez posla. RSE: Šta vam je kao strancu bilo najupečatljivije u spornim privatizacijama u Srbiji? Hadson: Najdublji utisak je ostavio slučaj Agrohema, pre svega podatak da je uplatio 6,9 miliona dolara na ofšor račun novog vlasnika i to uoči svog bankrota.

Komentari / 0

Ostavite komentar