Ubijeni sarajevski Srbi na deponiji

Tijela desetina ubijenih sarajevskih Srba zakopana su na gradskoj deponiji u Buća potoku, a neki su živi dovođeni i na tom mjestu likvidirani i zatrpani, potvrđuju dokumentacija i svjedočenja koji se nalaze i u Tužilaštvu BiH, koje je, uprkos tome, izdalo naredbu za sanaciju deponije, odnosno obustavljanje potrage za posmrtnim ostacima Srba.

Bosna i Hercegovina 17.12.2016 | 10:33
Ubijeni sarajevski Srbi na deponiji
Među dokumentima koji su u posjedu "Glasa Srpske" je i dopis MUP-a Srpske iz septembra 1998. godine u kome je svjedočenje ljekara Nade Lazić iz Prijedora koja je izjavila da joj je jedan Bošnjak iz Federacije BiH dao informacije da su njeni roditelji ubijeni na pomenutoj deponiji, nakon što su u junu 1992. godine odvedeni iz stana u Sarajevu. Sa njenim roditeljima ubijene su još tri osobe.

Tužilaštvo BiH posjeduje i izjave ratnog komandanta Vojne policije takozvane Armije RBiH Ismeta Bajramovića Ćele i pravnog savjetnika te formacije Fahrije Karkina o tome da je devet pripadnika Šeste brdske brigade Armije RBiH ubilo više lica srpske nacionalnosti koja su potom bačena na deponiju u Buća potoku.

Postoje saznanja da su tamo bačena i tijela ubijenih Mirka i Rade Savić, a svjedok M.Z. iz Sarajeva je 2003. godine rekao Komisiji za traženje nestalih i zarobljenih lica Srpske da je u ljeto 1992. godine na deponiji prepoznala leševe Jove i Mare Pikulić, nestalih iste godine u Pofalićima.

U Tužilaštvu BiH je, kako navodi "Glas", i svjedočenje radnika Komunalnog preduzeća "Rad" Ž.J. koji je rekao da više o tome kako su Srbi završavali na smetljištu u Buća potoku znaju šef gradske deponije Drago Jurić, vozač u toj firmi Husein Ramić Amerikanac.

Sudija porotnik u Okružnom vojnom sudu u Sarajevu Marko Mikerević svjedočio je da su tijela Srba ubijenih nakon što su izgubili noge u minskom polju na lokalitetu kasarne "Viktor bubanj" kamionima prevožena na deponiju u Buća potoku, gdje su i spaljena.

Mikerević je rekao da se to saznalo na suđenju Izetu Tinjaku za ubista počinjena u Hrasnom.

Kada je riječ naredbi Tužilaštva BiH za saniranje deponije u Buća potoku, odnosno obustavi potrage za posmrtnim ostacima Srba na toj lokaciji, član Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica BiH Milutin Mišić navodi da je Tužilaštvo time pokazalo da radi na prikrivanju ratnih zločina nad Srbima.

Mišić je rekao da je još šokantnije to što se zna da su satelitski snimci pokazali da se na toj lokaciji nalazi masovna grobnica.

Izvor: Srna/Glas Srpske

Komentari / 5

Ostavite komentar
Name

Da li vi mislite, da su Srbi nestali zbog toga?

17.12.2016 09:39

Nisu. Srbi su svugdje oko vas dokgod vas ima ici cete u kucu Draganovu ili stan gdje je zivio Milovan.

ODGOVORITE
Name

Kiki

17.12.2016 09:39

Pa mozda su ti snimci iz satelita sekundarni, trebaju nam tercijalni i tako dalje..imamo mi iskustva sa jamama. Od Jednog covjeka kosti u 4 jame. Treba samo biti uporan.

ODGOVORITE
Name

Dragan

17.12.2016 10:55

Tužba protiv postupajućeg tužioca!

ODGOVORITE
Name

GDJE JE ISTINA???

17.12.2016 11:14

Ovo je već postalo degutantno sa ovom pričom o sarajevskim Srbima i deponikom smeća.Mislim da je sve ovo obavljeno lažima pojedinaca da bi sačuvali svoje dobro placene poslove,a ISTINA o Srbima je negdje na drugom mjestu.Glupa je priča da tužilaštvo BH zna da se tu nalaze tijela Srba,ali odustaju od ekshumacije.Mnogo je tu laži.

ODGOVORITE
Name

re

17.12.2016 11:43

Istina o ubijenim Srbima u Sarajevu, pa i na drugim mjestima je duboko zakopana u deponiji, po parkovima na Alipašinu polju, velikom parku (osam vojnika JNA), a potom iskopani i duboko zatrpani zajedno sa istinom, na sigurnu lokaciju-deponiju. Samo oni koji patološki mrze Srbe mogu napisati da je laž da su Srbi u Sarajevu odvođeni iz svojih stanova i ubijani. Osvrnuću se samo na osam vojnika JNA koje je ubio Nedžad Herenda zv. Brko( po svjedočenju Garaplije u Hagu), u velikom parku preko puta robne kuće ''Sarajka''. Nakon ubistva premješteni su na drugu lokaciju, i do danas nisu pronađeni. Herenda je u Holandiji pod drugim identitetom koji mu je obezbjeđen od tadašnje muslimanske vlasti.