Priča - Jedno veče u Napulju: Dejo, Krle i Vidić...

I kakva podudarnost sa Blekijem? Kome ćemo verovati ako ne ljudima koji su bili sjajni fudbaleri?

Fudbal 12.06.2018 | 23:00
Priča - Jedno veče u Napulju: Dejo, Krle i Vidić...
O izboru protivnika može da se diskutuje. Isto kao i o kvalitetu igre. Čak i tome šta smo tačno dobili pod Alpima. Oko najmanje jednog nema spora: posle sedmodnevnog boravka u Austriji jači smo za saznanje da je Nikola Milenković najveći dobitnik mini-priprema srpske reprezentacije i da smo s njim formirali poslednju liniju odbrane za Mundijal. Štaviše, da smo dobili igrača koji bi, ako sve bude prema predviđanjima, mogao da obeleži nekoliko narednih kvalifikacionih ciklusa.

Pre samo dve i po godine nije imao profesionani ugovor - danas je dečko kome Srbija (počinje da) veruje. Niti je selektor mogao da izabere bolji trenutak, niti se prvotimac Fjorentine uplašio izazova i, za razliku od ne malog broja igrača, nije „izgoreo“ u želji da pokaže šta zna. Bio je odmeren, tačan, hrabar... Navijače je uverio da je poziv pod zastavu opravdan, a MladenaKrstajića primorao da ga stavi najpre u startnih 11, a posle samo 180 minuta konstatuje kako ga nekadašnji defanzivac Partizana podseća na – Nemanju Vidića.

„Meni je u glavi samo da naporno treniram. Naučili su me da se takav odnos prema obavezama isplati. Pre ili kasnije. Stručni štab će odlučiti ko će igrati na Mundjalu. Selektoru hvala na lepim rečima, poređenju sa Vidićem i podršci, međutim, s obe noge stojim na zemlji i neću dozvoliti da me utakmice sa Čileom i Bolivijom ponesu, iako sam zadovoljan kako sam ih odigrao“, rekao nam je sinoć u Gracu Nikola Milenković, možda i sam nesvestan činjenice da ga je selektor stavio u istu rečenicu sa jednim od najboljih štopera sveta svih vremena.

Ako zagrebemo malo ispod selektorovih reči shvatićemo da poređenje nije reda radi. Razlog je jednostavan: Nemanji Vidiću je tog 12. oktobra 2002. u Napulju šansu ukazao legendarni DejanSavićević, u to vreme selektor Srbije i Crne Gore. Kakve li podudarnosti, omogućio mu da debituje uparivši ga baš sa Mladenom Krstajićem, u to vreme osloncem igre Verdera. Teren stadiona San Paolo bio je lansirna rampa 21-godišnjem dečaku u orbitu. Tek kasnije je preko moskovskog Spartaka i Mančester junajteda dotakao zvezde i postao defanzivac svetskog formata. Verovatno najbolji kog je ova zemlja imala, bez obzira kako se zvala.

Skoro 16 leta kasnije Krstajić je rizikovao na isti način sa momkom kome je, takođe, 21 godina. Kao što je Dejo verovao u tadašnjeg kapitena Crvene zvezde (bez sekunde fudbala van granica SCG), tako i aktuelni selektor vidi u Nikoli Milenkoviću potencijal da se razvije u „monstruma odigrača“ i „novog Nemanju Vidića“, kako ga je u zimu 2016, na premijernim pripremama Partizana opisao trener Ivan Tomić. I to samo posle dve utakmice za najjaču selekciju.

Reč je o proceni onih koji su igrali fudbal. I to su ga igrali toliko dobro da im se mora verovati, bez obzira da li su na kasnijim pozicijama selektora, direktora, trenera ili predsednika bili uspešni. Ako ništa drugo, Dejo, Krle i Ivan znaju da procene igrače i ako oni kažu „vredi“, ako su založili svoja imena i karijere za momke koje nisu u reprezentaciju ugurali ni menadžeri, ni neke druge sile, onda je red da im, makar, verujemo. Ako ne njima – kome ćemo?

Naravno, teško je porediti, još teže predviđati da li će se Nikola Milenković razviti u igrača kalibra Nemanje Vidića, međutim, za reprezentaciju Srbije – da se ograničimo ovoga puta na krakotoročne interese, isključivo pred put na SP u Rusiji – značajno je što Bleki ima ono što rođeni Užičanin nije. Sezonu u Seriji A pre debija za državni tim. U najbolju ligu sveta za pravljenje štopetra otišao je na početku, za razliku od uzora koji se u noj obreo na kraju karijere. Jedan je učio od drugih. Drugi je učio druge.

Ali...

Upozorio je i Mladen Krstajić da je pred Milenkovićem tek vreme dokazivanja. Ono što Bleki još nema je „krupna greška“. Pravili su je svi. I Vidić i Krstajić. Napraviće je, prirodno je, i Nikola, jer je tek na početku puta kojim su gazila prethodna dvojica. Tad će glava biti važnija od nogu. Tad će u kovitlacu svakojakih mišljenja morati da se osloni na reči aktuelnog selektora

„Nemam strah što se tiče malog. Znao sam da će se uklopiti, jer je stabilna ličnost“.

Još nešto: Nemanja Vidić je debitovao protiv Italije, čuvajući Alesandra del Pjera i Filipa Inzagija u takmičarskoj utakmici. Milenkoviću su rivali bili drugopozivci Čilea i Bolivije na kontroli pred Mundijal. Nije isto, ali je obećavajuće.

Kako bi bilo lepo da se istorija ponovi, da za 15-20 godina možemo da konstatujemo kako je „Merkur arena“ u Gracu bila lansirna rampa jedne velike reprezentativne karijere.

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar