Lile lilaju u selima Semberije

Petrovdansko lilanje je običaj kome se u semberskoj ravnici poklanja velika pažnja. Uoči ovog velikog pravoslavnog praznika u crkvenim portama, na seoskim raskrsnicama, sokacima i utrinama pale se lile koje su poodavno uvrštene u običajni kalendar.

Republika Srpska 08.07.2017 | 14:09
Lile lilaju u selima Semberije
Petrovdansko lilanje ima značajno mjesto u svekolikom životu ravničara slično kao i paljenje badnjaka o Božiću, đurđevdanski uranak, bojenje vaskršnjih jaja i drugi.

Većina ovih običaja u Semberiju su doneseni iz starog zavičaja – iz Hercegovine i drugih krajeva. Zadržali su mnoge odlike dinarskog kompleksa, jer mnoštvo detalja u njima vezano je za stočarstvo, ali su vremenom u novom zavičaju postali i simbioza sa običajima iz Mačve i Srema.

Petrovdanske lile u naše doba simbolično podsjećaju na vremena teških stradanja hrišćana kada su ih njihovi protivnici, pored ostalog, vezivali za drvene stubove, posipali ih katranom i smolom, a potom su ih palili. Hrišćani su tada gorili kao buktinje.

Lile nas, dakle, podsjećaju na ta stradanja, ali i na vrijeme kada su se hriišćani krili po pećinama i katakombama obavljajući svoje obrede. U prolazima do mjesta gdje su služili liturgije paljene su buktinje, koje su gorile i osvjetljavale put. Tako gore i sadašnje lile koje je naša pravoslavna crkva prihvatila kao spomen stradanjima prvih hrišćana na lomačama.



Lile se prave od sasušene trešnjeve kore, koja se stavlja u rascjepljen drveni štap. a pale se uoči Petrovdana. Lilanje se obavlja uz obredne pjesme, najčešće posvećene stočarima. Trčeći seoskim putevima sa zapaljenim lilama djeca obično pjevaju:

Rikalo, bukalo,
sirac, zarac, majko...

U narodu se vjeruje da lile imaju zaštitničku moć - da svojim plamenom spaljuju sve bolesti, posebno stočne, te da pomažu da u vajatima, mlječarima i kućama bude dosta mlijeka, sira i kajmaka.

U podmajevičkom kraju nakon lilanja štapovi na kojima je gorila lila ubadaju se u povrtnjake, jer se vjeruje da oni štite povrće od nevremena i biljnih bolesti.

U porti bročanske crkve, posvećene Svetom ahrangelu Mihajilu, u kojoj je nekada svoje prve stihove uz gusle govorio najveći srpski epski pjesnik Filip Višnjić, nakon lilanja sve štapove djeca stavljaju na gomilu i pale ih, čime i na taj način podsjećaju na stradanja hrišćana. Djeca u tom kraju noseći lile pjevaju:

Lila, lila,
daj nam, baba, sira...

Lile su nekada nosili mladići, trčeći sa njima zapaljenim unakrst kroz selo, zvoneći zvončićima i klepetušama, čime su, simbolično, tjerali bolesti i nevolje od sela i imovime. I pjevali su:

Sveti Petre, dobro tvoje veče.
Lile lilaju, jer siromasi lampe nemaju.
Svakom domaćinu dobro veče bilo,
a mi ćemo nešto u torbu dobiti.
Majko, rikalo ti bukalo ti,
dajder nama sira, mlijeka il' kajmaka
da ti sutra dobar ručak ručamo...

Domaćice su nakon pjesme - sirom, jajima, slaninom i drugom hranom darivali lilare, jer se vjerovalo da će se krave češće teliti ako ih lilari udare štapom od lile.

Dok je u Semberiji bilo više stoke, na Petrovdan bi se čobani iskupljali na ispašištima na zajedničkom ručku, koga bi pripremili od poklona dobijenih prethodne, lilarske večeri.



Ponegdje je bio običaj da se lilarima pokloni zarac, posebno pripremljen komad sira, sušen danima prije toga na brdilu od tkačkog razboja.

Na lilanju kod bročanske crkve uoči Petrovdana okupi se više od stotinu mališana iz Broca, Trnjaka, Balatuna i drugih semberskih sela, a prije toga u crkvi se služi liturgija, a nakon toga osveštaju se lile.

Iz godine u godinu sve je više malih lilara pred bročanskom, pred bijelom, pred crkvom kako ju je u svojim pjesmama nazvao i naš slavni zemljak Fili Višnjić, jer je običaj petrovdanskih lila sve više upražnjava.

Tako i diljem semberske ravnice u portama skoros vih pravoslavnih hramova.
Lile lilaju i svijetle, ali ne zbog toga što siromasi lampe nemaju, nego da se očuvaju običaji i tradicija.

BN/Tihomir Nestorović

Komentari / 4

Ostavite komentar
Name

Car.

08.07.2017 17:15

I ja sam lilo 60ih ,pa zapalio komsiji slamu ;ali na svu srecu dobro se zavrsilo "ja sam dobio batine: plus sto sam jos oljustio komsijine tresnje ;kazu da najbolje gori.

ODGOVORITE
Name

Djak

08.07.2017 17:59

Uspomena je uspomena, Care, pa kakva god da je. I nisi jedini koji se sjećaš petrovdanskih i drugih dječačkih doživljaja. To su slatke uspomene na prohujalo bosonogo djetinjstvo, a ono je za svakoga od nas bilo mileno, pa i kada se jela proja, a na petrovdanskom vašaru jedva se skupilo samo toliko parica da se može kupiti obični, mali sladoled. Poslastica nad poslasticama. Lile su ipak lile i ne zaboravi ih, Care, nego u utorak ako sretneš male lilare daruj ih. Upamtiće te po dobru.

Name

BJV

08.07.2017 23:13

Divan tekst o jos divnijim obicajima iz mog detinjstva, hvala gospodine Nestorovicu... Lep pozdrav

ODGOVORITE
Name

Chile

09.07.2017 16:41

Ja pripadam mladjoj generaciji ali ucim svoju djecu obicajima. Svake godine uoci p Petrovdana skupimo se u seoskom sokaku i djecica lilaju. Veliki dozivljaj za djecu i pamte to cijele godine i pitaju kada ce opet lilanje.

ODGOVORITE