Ikone nastaju promišlju božjom i rukom ikonopisca

"Ikonopisac nije običan slikar. On u svojoj duši, osim umjetničkog talenta, nosi i promisao Božju da stvara i slika i da iza sebe u ovozemaljskom životu ostavi bogougodna djela i neizbrisiv trag, kako u kućama vjernika, tako i u pravoslavnim svetinjama“, kaže igumanija manastira Vaznesenja Gospodnjeg u Vardištu Jefimija Stjepić.

Republika Srpska 27.12.2016 | 07:44
Ikone nastaju promišlju božjom i rukom ikonopisca
Jefimija je ikonopisačku školu završila u manastiru Kamenac kod Gruže u Srbiji gdje se i zamonašila. Kaže da treba dosta molitve, truda i upornosti da se izobrazi ikona koja će biti prozor u nebo i pred čijim će likom sveca na njoj vjernici osjetiti snagu božje moći, blagosti i čistote.

„Monahinja Isidora i ja radimo ikone u vizantijskom stilu bojama od prirodnih pigmenata koje se rastvaraju u žumancetu. Obično likove svetaca i prizore iz duhovnog života slikamo na 24 karatnoj podlozi“, objašnjava monahinja.

Osim slavskih ikona koje su najtraženije, monahinje iz vardiškog manastira dosad su ikonografisale i tri ikonostasa. Njihov trud i danonoćni rad vidi se na ikonostasima u dvije crkve na Sokocu i jednoj u selu Brankovićima kod Rogatice.

„U toku je slikanje ikona za ikonostas hrama posvećenog Svetom Jovanu Preteči u selu Jasik kod Sokoca, koja je zadužbina porodice Pandurević iz tog mjesta“, dodaje igumanija Jefimija.

Monahinje pričaju da ikonopisanje zahtijeva i stalno usavršavanje i učenje cijelog života.

„Dok se nisam zamonašila nisam osjećala nikakvu sklonost ka umjetnosti osim mog preciznog rada na bilo kom zadatku na kome se nađem. Moleći se pred oltarom, u moju svijest su se duboko urezali likovi svetaca, njihove oči i snaga koja iz njih zrači. To me i opredjelilo da počenem da se bavim ikonopisanjem", kaže monahinja Jefimija.



Mnogo je ikona uz miris tamjana, molitvu i svijeće stvoreno u Manastiru Vaznesenja Gospodnjeg. Ikonopisačka radionica postala je poznata na ovim prostorima i u dabrobosanskoj eparhiji.

„Hram u Vardištu, čija je gradnja počela 1991. godine uz angažovanje vjernika i sveštenika Milosava Vidakovića 2006. je blagoslovom blaženopočivšeg mitropolita Nikolaja postao prvi ženski manastir u mitropoliji dabrobosanskoj", kaže monahinja Isidora i dodaje da je za to vrijeme izgrađen i manastirski konak.

Samo dvije monahinje u manastiru u Vardištu uradile su za kratko vrijeme mnogo toga na izgradnji infrastrukture u porti. Opremljene su najneophodnije prostorije u konaku, kelije za monahinje, uvedeno grijanje, a u planu je da radovi budu nastavljeni.

BN televizija

Komentari / 1

Ostavite komentar
Name

Ateista

27.12.2016 08:30

Ikone su slikarska rutina.

ODGOVORITE