Video: Dule Savić o antologijskom pogotku Arsenalu...

Kakva “tika-taka”, Zvezdin gol je ušao u engleske knjige! Legendarni napadač Crvene zvezde Dušan Savić, strelac čuvenog gola protiv Arsenala na "Hajberiju", proglašenog za najlepši pogodak u svim UEFA takmičenjima te 1978. godine, prisetio se meča u prestonici Engleske.

Fudbal 18.11.2016 | 22:00
Video: Dule Savić o antologijskom pogotku Arsenalu...
- Svi me i danas pitaju kako sam se osećao, šta sam mislio. Pa, nisam ništa mislio, dao sam gol, otišao na centar i zaboravio sam ga. Šta sam osećao tada, pojma nemam, bio sam naravno presrećan. Znam i kako je išla akcija – prisetio se Savić u razgovoru za sajt crveno-belih.

Savić trvdi da je taj tim Zvezde igrom bio ispred vremena.

- Slušam kako za Barselonu pričaju da igra "tika - taka". Pa mi smo pre 36 godina Arsenalu dali gol iz takve akcije, da nisu pipnuli loptu dva minuta. I stalno smo igrali ka napred, dok ovi danas uglavnom naginju ka pozadi. Čuveni Mat Bezbi je tada izjavio da je "to najengleskiji gol postignut na stadionu Arsenala". Imam debelu knjigu, u kojoj se piše o tehnici i taktici fudbala i svim elementima fudbalske igre, iz koje se predaje na univerzitetima, e u toj knjizi je taj gol koji sam dao Arsenalu i za njega se kaže da je najbolji primer kako se izvodi poluvolej. Uvek se šalim sa drugarima da sam ušao u engleske knjige - kako se igra fudbal.

U toj takmičarskoj sezoni, crveno - beli su bili jedini tim iz Jugoslavije koji je prezimio u evropskim takmičenjima.

- Zvezda je te godine bila najgledanija ekipa u Evropi. Po statistici UEFA imali smo najveći broj prodatih ulaznica, negde oko 80.000 po utakmici. Te sezone sam bio i prvi strelac domaće lige, tako da mi je ostala u fenomenalnom sećanju.

Crvena zvezda je oduvek imala fantastičnu podršku s tribina, ali samo navijanje se itekako promenilo, što potvrđuje i "Dule haubica".

- Drugačije se navijalo nego danas. Nije bilo organizovanih klubova navijača, niti ovakve koreografije kakvu danas viđamo. Znali su se sigurno između sebe, a nosili su uglavnom zastave. I mislim da su ondašnji navijači bolje pratili utakmice, poput engleskih danas.



I proslavljanje pobeda između fudbalera bilo je sasvim druga priča. Prirodnije, opuštenije.

- Kada smo pobedili madridski Real u Kupu pobednika kupova, i ušli u polufinale, moj brat blizanac, Dragan, sačekao me je posle utakmice, otišli smo kući - napravili sendviče, otvorili konzervu voćne salate i pravac spavanje. Nisu se proslavljale pobede, pa imali smo sledeći meč za tri dana. Jednom prilikom, kada smo osvojili titulu, organizovana je bila večera u jednom restoranu koga više nema, ispod "Marakane", gde smo došli sa lepšim polovinama, i tu nam je trener dozvolio da popijemo po dva - tri piva.

Čuveni fudbalski stručnjak, Branko "Ambasador" Stanković, četiri godine je trenirao Savića u Zvezdi. Duletu je on ostao u živom sećanju.

- Stanković je bio među najpoštenijima, ako ne i napošteniji čovek koji je ikada radio u fudbalu. Nije bio lak za saradnju. Dobar čovek, ali težak. Njegova folozofija je bila "vi ste igrači Zvezde i morate sve da znate, a ja sam tu da vas fizički pripremim i rasporedimna mesta na kojima možete najviše da pružite timu". Imao je jedan mangupski štos - kada je u dilemi pred neku utakmicu koga će da stavi u tim da igra, onda iskritikuje tu dvojicu igrača, a koji progovori - izbaci ga napolje, jer je tobož bio nedisciplinovan.

U toj vatri našao se i Savić jednom prilikom.

- Pošto je Stane pred utakmicu sa Bajernom u Minhenu bio u nedoumici kako da se brani i igra bez isturenog fudbalera, što sam bio ja, on je rekao pred put "dođite sutra ujutru u hotel "Jugoslaviju" , obučeni u odela od prošle sezone. A, mi dobili nova odela za novu sezonu. ja mu rekoh "bata Stane, ja nemam odelo od prošle sezone, dao sam ga drugu, sirotinja je", a on mi odgovorio "pa kako možeš da pokloniš klupsko odelo, idi sada i uzmi ga natrag, ne interesuje me". I pošto nisam imao baš to odelo, kad me video na doručku, samo je viknuo "kući!". I tako je rešio problem sa napadačem. I posle, do revanša, nije me zvao, trenirao sam u šest sati ujutru samostalno, pa sa drugim timom, nije želeo da me vodi ni na pripreme u Vrnjačku banju, pa ga je Džaja molio. Nisam bio ni u 16 igrača za revanš, a onda je pred sam meč samo pročitao moje ime. I ja sam dao u trećem minutu gol, vodili smo sa 3:0, ali na kraju nismo imali ni pameti ni sreće, pa smo ispali.

Čuveni tandem Dule Savić - Pižon Petrović, ima posebno mesto u srcu sjajnog napadača.

- Pižon je jedan od najboljih igrača u istoriji, četvrta Zvezdina zvezda. Imao je šahovska rešenja u igri, video je unapred po nekoliko poteza. Razumeli smo se pogledom. Zato smo bili uspešan tandem, tako nas je Bog spojio - objasnio je Savić.

Izvor: blic.rs

Komentari / 0

Ostavite komentar