Kroz šumu do škole, pjesmom se hrabre

Šumskim putevima, preko brda i dolina gdje ih presreću vukovi, lisice, srne, zečevi i druge divlje životinje, trinaestogodišnji Mario i njegov tri godine mlađi brat Mladen putuju u školu u Turjak.

Republika Srpska 03.09.2016 | 08:29
Kroz šumu do škole, pjesmom se hrabre
Njima se ove godine pridružila i sestra Milica, koja je krenula u prvi razred. Oni dnevno prelaze šest kilometara u jednom i još toliko u drugom pravcu. Najčešće putuju biciklima i pješke, zavisno od vremena.

Početku nastave u novoj školskoj godini, mnogo su se obradovali. Mario je krenuo u šesti, a Mladen u treći razred.

"Volimo ići u školu, tamo je lijepo, imamo mnogo prijatelja. Pošli smo malo ranije, da se prije nastave provezemo oko škole u Turjaku. Tu je ravno i asfaltirano, a u našem selu svuda su brda i obale, kamen i prašina", ispričali su nam mali školarci iz sela slavnog imena.

Sreli smo ih negdje na polovini puta do škole, u šumi, usamljene ali srećne zbog školskog zvona koje ih je ponovo odvojilo od ljetnje svakodnevice. Ispričali su da su na raspustu imali mnogo posla pomažući roditeljima. Mladen kaže da su njih dvojica sa najstarijim bratom Boškom prekrili šupu da ne kisnu drva i promijenili krov na svinjcu.

"U našem selu ima malo ljudi, sve kuće su prazne i zarasle u trnje i šumu. Ponekad naiđu lovci, šumari ili planinari", opisuju Mario i Mladen svoje selo odakle su mnogi davno otišli zbog teškog života, udaljenosti i siromaštva.



"Sada je dobro, ali noću nije baš tako. Čim nešto šušne ili počne da lomi grane u šumi, mi se zagrlimo i zapjevamo. Tako tjeramo strah i divlje životinje. Ima ovdje svega, vidjeli smo i vukove, šakale, jedino još nismo vidjeli medvjeda, vladara kozarskih šuma", priča Mladen.

U porodici Drage i Dijane Šmitran iz Kozare, osim ovo troje osnovaca, ima još troje djece. Najstariji Boško se već zaposlio, Bojana pohađa srednju školu u Gradišci, troje ide u osnovnu u Turjak, a najmlađi Dario ima tri godine.

Svi su, kažu njihove malobrojne komšije, vrijedni i po svemu uzorni. Oni pomažu roditeljima u mnogim poslovima, u šumi, na njivi, čuvaju stoku, beru voće, sakupljaju ljekovito bilje.

Stanko Bojanić iz susjednog sela Samardžije rekao nam je da su Dragina i Dijanina djeca ponos cijelog kraja.

"Oni nam daju nadu i vraćaju vjeru u život u ovim udaljenim i zaboravljenim planinskim selima", kaže starina Bojanić, čija kuća je pored puta, na ivici šume kojom svakodnevno prolaze Mario, Mladen, njihova braća i sestre. 

Muzičar i šumar

Mario i Mladen otkrili su nam svoje životne želje. Mladen bi želio da postane poznati muzičar, a Mario šumar.

"Ja već sviram harmoniku, naučio sam i mnogo pjesama", otkrio nam je Mladen Šmitran svoje maštarije, tokom razgovora na prašnjavom šumskom putu.

Potom su nam obojica lijepo uputili izvinjenje, rekavši da moraju nastaviti putovanje kako ne bi zakasnili na nastavu i početak školske godine.

(EuroBlic)
(Foto: M.Pilipović)

Komentari / 2

Ostavite komentar
Name

Re

03.09.2016 08:32

Idu u skolu u Turjak a kako im se zove selo?

ODGOVORITE
Name

Dimnjačar

03.09.2016 08:50

Vaspitana, sretna i pametna djeca. Ja bi samo zbog ove dvojice dječaka pare od usranog referenduma potrošio da im se asfaltira put do sela, plus jedno poveće proširenje da uživaji u svojim biciklima. O drugoj djeci koja su gladna, na ulici, koja se bore sa raznim bolestima ne smijem ni počinjati. Da su živi i zdravi svojim roditeljima, da ih sreća u životu prati. A političari i partije; Želim vam da "dječiji" doplatak kojim se svaki mjesec iz budžeta finansirate, potrošite u najluksuznijim svjetskim bolnicama!!!

ODGOVORITE