SP: Predstavljamo D grupu, gdje je Srbija!

Paunović napada svetsku krunu sa petoricom evropskih šampiona! Stručnjaci kažu da postoje igrači čiji talenat se vidi još u majčinom stomaku. E, od takvih igrača je sastavljen naš tim koji će predstavljati Srbiju na ovogodišnjem Mundijalitu.

Fudbal 29.05.2015 | 21:20
SP: Predstavljamo D grupu, gdje je Srbija!

Postoji ta teza da je pojedinim igračima moguće videti raskošan fudbalski talenat još na rutinskim pregledima ultrazvukom dok su u majčinom stomaku. Ako se ta sentenca može upotrebiti za nekog, onda su to momci koji će imati čast da posle 28 godina predstavljaju našu selekciju na Svetskom prvenstvu omladinskih reprezentacija. Sve vrca u timu Veljka Paunovića od talenta, kreacije, sposobnosti da se jednim potezom reši utakmica, ali svedoci odrastanja „klase 1996“ tvrde da to neće biti osnovni kvaliteti Orlića na Novom Zelandu.

Ti isti tvrde da je nekadašnji napadač Partizana i Atletiko Madrida još na prvom treningu, tamo negde 2013. godine, uspeo u osnovnoj trenerskoj misiji – da natera aktuelne štihove da se zaljube u njega na prvi pogled. Ta hemija vodila je ovaj tim u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo u Irskoj, zatim i na završnoj smotri najboljih evropskih selekcija u Mađarskoj, kada su zaustavljeni u polufinalu posle penal drame protiv Portugalije. Šta god uradio na Novom Zelandu Veljko Paunović je pobrao mnogo pohvala, ali bio bi veliki greh ne spomenuti da je čelik počeo da se kali u trenerskoj radionici Nenada Sakića.

Ovu generaciju nekadašnji pomoćnik Siniše Mihajlovića vodio je u kadetskom uzrastu, i počeo da dopunskom selekcijom pravi ubitačan miks. Momke rođene 1995. godine počeli su da gaze 12 meseci mlađi igrači. Prvi se toj „klapi“ pridružio krilni vezista Partizana Andrija Živković, zatim je u stroj uvršten štoper Vojvodine Srđan Babić, dok je sjajno selektiran tim zaokružilo pojavljivanje centarfora Luke Jovića...

Taj pravilan odabir i posvećenost poslu Nenada Sakića i Veljka Paunovića doprineo je tome da ova selekcija Srbije dobije darove sa neba. Štoper crveno–belih Vukašin Jovanović ne bi ni video reprezentaciju da Srđan Babić nije imao problema sa povredama i kolenom, dok je forsiranje Sergeja Milinkovića Savića trenerski krasnopis Veljka Paunovića. Prvotimac Genka ne tako davno bio je epizodista u omladinskoj ekipi Vojvodine, povremeno dobijao šansu, ali je posle prvog gledanja Veljko Paunović osetio da visoki vezista ima to nešto. Tačnije, nešto posebno. Ostalo je već deo istorije. Sada se od Sergeja Milinkovića Savića i Andrije Živkovića najviše očekuje, posebno jer su to momci sa oreolom internacionalnih igrača, ali pravi motor ove ekipe je prognano Zvezdino dete Nemanja Maksimović. Reč je o igraču koji je nedavno potpisao ugovor sa kazahstanskom Astanom, ali koji ima predispozicije da jednog dana uspešno igra na Zapadu. Jedan od onih fudbalera taktički obučenih do perfekcije, spremnih da poginu za ekipu koji uz to imaju prirodan dar da osete gde će završiti lopta i iz drugog plana zatrese mrežu rivala.

Maksimović se odlično dopunjuje u srcu manevra sa Sašom Zdjelarom, fudbalerom Olimpijakosa na privremenom radu u OFK Beogradu. Morao bi naš vezni red da ima odgovor na brzinu Meksikanaca i kreaciju Urugvajaca... Nrizbežan sastojak našeg tima je krilo Mijat Gaćinović. Lakonogi dribler je zaludeo Evropu još kada je igrao sa starijom generacijom u eri Ljubinka Drulovića i bio jedan od najboljih igrača šampionske generacije.

Dakle, imaće dovoljno štihova u rukavu Veljko Paunović i da „zakamuflira“ odsustvo Mihajla Ristića koji je imao sezonu velikog napretka. Reklo bi se uoči početka Mundijalita da selektoru Srbije još nedostaje samo jedan pazl da sklopi mozaik kakav želi. Najbliži mestu prvog napadača je najmlađi igrač tima Ivan Šaponjić, Partizanov vunderkind koga je povreda najboljeg druga Luke Jovića izbacila u gro plan. On do pre tri meseca nije bio deo ovog tima, ali se minutažom u Partizanu i pre svega fizičkim karakteristikama nametnuo kao logičan izbor. Naravno, teško je minimizirati ulogu Staniše Mandića iz Čukaričkog, napadača čijim smo golom protiv Bugarske izvadili vizu za Novi Zeland.

Zanimljivo, Veljko Paunović se na poslednjim test mečevima odlučio da promeni formaciju. Umesto standardne 4-4-2 Orlići će se na Novom Zelanadu predstaviti u sistemu 3-5-2. Najvažniju ulogu u poslednjoj liniji imaće Miloš Veljković, član Totenhema, jedan od onih fudbalera koji imaju urođenu crtu lidera. Veljković je jednako upotrebljiv prilikom prekida pošto Paunović ima nekoliko „specijala“ za njega. Uostalom, mladi stručnjak nije krio da je važnu ulogu u njegovoj karijeri odigrao Radomir Antić. A to znači samo jedno – da bismo morali da imamo prekide koji uteruju strah u kosti rivalima.

Pored Veljkovića, u odbrani će biti već afirmisani Babić i Jovanović, a po bokovima Antonov iz OFK Beograda i Miladin Stevanović.

Turnirski sistem nateraće Veljka Paunovića da u dobroj meri koristi usluge Marka Grujića, Stefana Ilića, pa i probuđenog Filipa Jankovića. To bi trebalo da budu naši skriveni aduti.

„Posedujemo ogroman potencijal i možemo da se nosimo sa svima. Mnogo detalja će odlučivati. Statistički podatak kaže da nemamo mnogo uspeha sa južnoameričkim i srednjoameričkim selekcijama. To je posledica toga što nismo imali mnogo mogućnosti da se takmičimo sa njima. Kada igraš sa nepoznatim i kada naletiš na drugačiju ideju igre postoji faktor iznenađenja. Što se više susrećeš sa tim imaš više šanse da pokažeš kvalitet. A nas očekuje nešto novo na Novom Zelandu. Odlazimo tamo da demonstiramo kulturu naše igre i prođemo grupu“, rekao je nedavno Veljko Paunović.

Nije mladi stručnjak čovek velikih reči. Otuda je prolazak grupne faze označio kao primarni cilj, ali daleko od toga da bi se on zadovoljio tim dostignućem. Ipak u ekipi ima Mijata Gaćinovića, Predraga Rajkovića, Nemanju Maksimovića, Miloša Veljkovića i Sergeja Milinkovića Savića, Igrače koji su bili prvaci Evrope u omladinskoj konkurenciji.

RIVALI SRBIJE

Srbija je upala možda i u najtežu grupu na Mundijalitu. Za razliku od ostalih grupa ovde nemamo izrazitog favorita i izrazitog autsajdera.

Meksiko i Urugvaj su opasni rivali i imaju ambicije da dođu same završnice. Pogotovo Meksikanci koji su poznati po sjajnom radu sa mlađim kategorijama i osvajači su velika takmičenja u prošlosti. I ovog puta Meksikanci dolaze sa šampionskim ambicijama. To je javno poručio selektor Serhio Almahuer u jučerašnjem intervjuu za „I-Es-Pi-En”.

Meksikanci dolaze sa plejadom sjajnih klinaca koji igraju za jake domaće klubove. Imena Irvinga Lozana, Erika Agirea, Viktora Guzmana, Kevina Gutijereza ili Aleksa Dijaza znače mnogo u meksičkom fudbalu i ti momci će predstavljati budućnost tamošnjeg fudbala. Već su osvojili titulu kontinentalnog šampiona, a neki od njih su bili članovi generacije koja je pre dve godine poražena od Nigerije u finalu SP za igrače do 17 godina.

Urugvaj takođe ima ambicije da se bori makar za finale. Nisu se proslavili na prethodnom kontinentalnom šampionatu, ali imaju kvalitetan tim koji može da zablista na Novom Zelandu. Prva zvezda je Rodrigo Amaral, a tu su još i napadač Franko Akosta za kojeg je Viljareal platio 1.500.000 evra, kao i Dijego Pojet, sin čuvenog Gustava.

Najslabija ekipa u grupi je Mali, ali afričke selekcije su često umele da naprave senzacije na svetskim prvenstvima u mlađim kategorijama.

Iz grupe sigurno prolaze dva prvoplasirana tima, a terćeplasirani ide u konkurenciju sa još pet ekipa koje završe na trećim mestima u grupama. Četiri od njih šest će u osminu finala. Srbija bi po svim prognozama morala da se plasira među 16 najboljih zajedno sa Meksikom, a veće šanse se daju Urugvaju u odnosu na Mali.

Komentari / 0

Ostavite komentar