Inflacija u BiH veća nego u EU, vlast ne smanjuje namete

Uslijed rata na Bliskom istoku i zatvaranju, za globalnu trgovinu naftom ključnog Ormuskog moreuza, ovaj energent već je prešao famoznu granicu od 100 dolara po barelu, što je na svjetskom nivou, a samim tim i kod nas, počelo da daje negativne ekonomske efekte.

Dok se u EU inflacija još drži ispod 2%, u BiH je, zbog loše vođenje ekonomske politike, duplo viša i nastavlja da raste.

Lančano dolazi do poskupljenja svih ostalih roba i usluga, ali će u svakom slučaju bolje proći pravilno usmjerene ekonomije, dok najveći udar očekuje zemlje, poput naše, čije su ekonomske politike uglavnom populističke, kažu ekonomisti.  

“Imali smo ozbiljno povećanje cijena električne energije i u FBiH i u Republici Srpskoj od februara i inflacija je već, u prva dva mjeseca ove godine, zadržala daleko više nivoe, u odnosu na prosjek EU, Možemo samo zamisliti šta će se desiti ovih dana zbog turbulencije na svjetskim tržištima nafte.

Dakle uz električnu energiju dolaze i cijene nafte, tako da najmanje u prvoj polovini ove godine imaćemo i više nego dvostruki rast cijena u odnosu na zemlje EU, upravo zbog nedostatka i fiskalne politike i drugih politika koje regulišu rast cijena”, kaže ekonomista Milenko Stanić.

Činjenica da smo mi mala zemlja, koja nema samostalnu monetarnu politiku, tako da veliki uticaj na nju ima uvezena inflacija, što se ponovo očekuje zbog globalnog rasta cijena nafte, ali je u još većoj mjeri proizvod nesposobnosti i neodgovornosti domaćih vlasti, koje umjesto rješavanja problema na duže staze, pribjegavaju populističkim mjerama.

“Nominalno dizanje plata bez rasta produktivnosti i bez smanjenja fiskalnih i parafiskalnih nameta, bez uklanjanja bespotrebne birokratije i administracije i bilo kakvih drugih barijera poslovanja i radniku i poslodavcu u praksi donosi tu nominalno višu platu, ali sa druge strane dolazi i taj efekat inflacije, tako da inflacija pojede raspoloživi dohodak, u komparaciji sa zemljama evrozone, koje ne igraju tako na tržištu”, kaže ekonomista Admir Čavalić.

Pošto je obim domaće proizvodnje mali, jer se guši nametima, naša privreda se oslanja na uvoz, tako da nema kontrolu nad cijenom roba i usluga, pa trgovinski lanci diktiraju maržu i dižu cijene kada repromaterijal poskupi na svjetskom tržištu, ali ih ne spuštaju kada repromaterijal pojeftini.

“Nema aktivnosti odgovornih u vlasti da preko poreske politike kontrolišu visinu cijena. Unutar EU imamo visoke subvencije za ključne proizvode – hrane, energije, komunalne potrošnje i to svakako zaustavlja rast cijena u zemljama EU.

Kod nas nema takvih intervencija, nema smanjenja PDV-a. Nema dakle podsticaja koji su dovoljni za domaće proizvođače da se cijene zadrže na nivou koji bi odgovarao životnom standardu našeg stanovništva”, kaže profesor Stanić.

Iz svega ovoga proizilazi da će, ukoliko se ne promjeni neodgovorna ekonomska politika, to pogubno uticati na naše već osiromašeno stanovništvo.

Treba reći da na sve ovo ni inspekcijski organi ne rade kao što se to radi u zemljama EU i sve to skupa uslovljava da plaćamo všestruko veće cijene nekih roba, koje su nerijetko više nego u zemljama EU, što je za nivo standarda našeg stanovništva veoma loa situacija.

(BN)  Foto: BN