Stevandić najlošije rješenje do sada u NSRS - Benzinom gasi skupštinske varnice?!

Za samo nešto više od godinu dana, otkako se na mjestu predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske nalazi Nenad Stevandić atmosfera u toj instituciji je na ivici sukoba. Da li je kriv samo Stevandić ili njegove metode vođenja sjednice iritiraju opoziciju u skupštini?

Otkako je 15. novembra prošle godine izabran za predsjednika republičkog parlamenta, Stevandić se „proslavio“ nultom tolerancijom za diskusije opozicionara, koje često prekida u „pola riječi“, zatim već legendarnim svađama s poslanicima liste „Za pravdu i red“ koje je često, čak i bez vidljivog razloga, udaljavao sa skupštinskih zasjedanja, a u svom kratkom mandatu na čelu republičkog parlamenta lider Ujedinjene Srpske pokazao je i da je spreman fizički da se obračunava s onima koji mu nisu po volji.

Bez obzira da li se tu radilo o kolegama iz stranaka vladajuće koalicije ili poslanicima opozicije.

Tako je, u julu ove godine, Stevandić imao „bliski susret“ s jednim od svojih potpredsjednika u NSRS Petkom Rankićem, inače kadrom Socijalističke partije, koga je, kako je svjedočio sam Rankić, „iznabadao“ glavom.

Da umije da “dođe i u fizički sukob sa poslanicima, Stevandić je pokazao i prije nekoliko dana, kada je, prema tvrdnjama Nebojše Vukanovića i Đorđa Vučinića, pokušao da sa njima ostvari „bliži kontakt“.

Dugogodišnji novinar Saša Bižić za Gerilu kaže da je tokom nešto više od tri decenije postojanja Narodne skupštine Republike Srpske bilo incidentnih situacija, ali one su, prema njegovim riječima, nerijetko bile obojene humorom.

Međutim, za razliku od vremena kada su se na čelu NSRS nalazili Momčilo Krajišnik, Dragan Kalinić, Petar Đokić, Dušan Stojičić, Igor Radojičić ili Nedeljko Čubrilović, sada je u parlamentu Srpske, kako ističe, sve manje povoda za smijeh.

“Svaki od šest prethodnih predsjednika NSRS nastojao je da u javnosti ostavi utisak da je ‘strog, ali pravedan’, pri čemu su imali različite metode, pa i trikove, u pokušajima da steknu takvu reputaciju. Ipak, tokom mandata Nenada Stevandića vidljiv je rast tenzija, čemu svakako doprinosi i činjenica da prvi čovjek NSRS nerijetko gasi skupštinske vatre – benzinom.

U novijem periodu, očite ilustracije takvog stila su nerazjašnjen Stevandićev obračun sa potpredsjednikom Skupštine Petkom Rankićem, kao i naglašena rigidnost prema poslanicima Liste za pravdu i red, od Đorđa Vučinića do Nebojše Vukanovića”, kaže Bižić.

Dodaje da je za one koji duže prate političku scenu Republike Srpske to neobičan fenomen, jer se Stevandić, kako navodi, među kolegama ranije izdvajao upravo po „debelim živcima“ i hladnokrvnim reakcijama u oštrim polemikama, uz čestu naviku da na provokacije uzvraća osmijehom.

“Ali, to je izgleda prošlost, bar ako je suditi po pretjeranoj, često i neadekvatnoj fokusiranosti na živopisni retorički stil Nebojše Vukanovića i njegovih saradnika”, navodi Bižić.

Prema njegovom mišljenju, postoje bar tri razloga za „kratak fitilj“, kao obilježje aktuelnog ponašanja Nenada Stevandića u NSRS.

“Prije svega, odnos njegove stranke, Ujedinjene Srpske, sa vodećom partijom u vladajućoj koaliciji, SNSD-om, već izvjesno vrijeme nije idiličan. Odnedavno, takav sindrom se, izgleda, proširio i na relaciju sa vlašću u Srbiji, bar ako je suditi po odsustvu sa postizbornog slavlja u Beogradu, a poznato je da su se skoro svi političari iz Srpske, iz oba bloka, prosto utrkivali da pokažu da su i oni bili kakvi-takvi akteri pobjede opcije Aleksandra Vučića.

Ali, Stevandić je, u svemu tome, ostao ‘ispod radara’. Oba ta zahlađenja sa adresama koje politički život znače, kada je riječ o opstanku US na površini, svako su vrsta presije, a to stvara nervozu kod svakoga ko nije od plastike, uključujući i iskusne političare”, kaže Bižić.

Drugi razlog on pronalazi u podsjećanju na nerijetke primjedbe Milorada Dodika upućene Nedeljku Čubriloviću tokom skupštinskih zasjedanja na kojima su bila predviđena obraćanja aktuelnog predsjednika Republike Srpske, a ranijeg srpskog člana Predsjedništva BiH.

“Pošto je Dodik u više navrata zamjerio Čubriloviću, sa njegovog stanovišta, previše tolerantan odnos prema opozicionim kritičarima, nije isključeno da Stevandić to ima u vidu, te da nastoji, kako ne bi iritirao Dodika, da bude druga krajnost u odnosu na Čubrilovića. Pri tome, ni lider DEMOS-a nije bio nikakva ‘majka Tereza’ spram opozicije u NSRS, ali je naprosto imao flegmatičnu pojavu, pa se zbog toga mogao steći pogrešan utisak da nije bio dovoljno revnostan kao šef NSRS od kojeg se očekuje da očuva dominaciju parlamentarne većine ne samo u broju poslanika, već i u decibelima buke”, tvrdi Bižić.

Konačno, kao treći razlog, on navodi mogućnost da Stevandić, kao predsjednik NSRS, želi da primijeni vrstu nastupa za koju procjenjuje da se, u slučaju drugih osoba, pokazala politički veoma profitabilnom.

“U Republici Srpskoj takvu vrstu ‘uzora’, naravno, može da predstavlja prvenstveno Dodik, ali postoje persone u čijim istupima takva ‘oštrina’, ma koliko se publici dopadala ili ne, djeluje autentično, kao i one druge, kod kojih takav gard ipak biva isforsiran i nategnut.

Kao ‘podgrupa’ u ovoj priči o ‘uzorima’, može se označiti čitav spektar poslanika SNS-a u Srbiji, koji su beskrupuloznošću pomjerili sve do sada viđene granice u srpskoj politici s obe strane Drine, ali oni sigurno nisu doprinijeli rezultatima sopstvene političke strukture, čiji dometi imaju isključivo liderske konotacije, kakve god one da su”, ističe Bižić.

Reakcija Vukanovićevog kluba na sukobe sa Stevandićem, odnosno najave da će pokrenuti inicijativu za njegovu smjenu, prema njegovim riječima, sasvim je uzaludna.

“Ne samo zbog toga što su opozicionari, po definiciji, u manjini u NSRS. Jer, ne treba zaboraviti da je prva osoba koja bi bila kandidat da ga naslijedi, sve i kada bi, nekim čudom, ostao bez funkcije, u stvari – Anja Ljubojević. Znači, u hipotetičkoj situaciji u kojoj bi aktuelna potpredsjednica zauzela položaj dosadašnjeg predsjednika, usljed bioloških specifičnosti, promijenila bi se samo vrsta grubosti, ali ne i sam tretman Liste za pravdu i red, pa i čitave opozicije.

Uopšte nije isključeno da bi, nakon određenog perioda sa Ljubojevićevom, sve završilo paradoksalnim ‘pomirenjem’ dva političara, odnosno Vukanovićevom porukom: ‘Stevandiću, vrati se, sve ti je oprošteno’”, zaključuje Bižić.

Politički analitičar Tanja Topić ocjenjuje da se u poređenju sa svojim prethodnicima na mjestu predsjednika republičkog parlamenta Nenad Stevandić definitivno pokazao kao najnekvalitetnije rješenje, bez obzira na brojne mane koje su imali i neki raniji čelnici domaćeg parlamenta.

“Mislim da Stevandić predstavlja samo proizvod stvaranja jedne atmosfere koja je puna bahatog, primitivnog ponašanja političara koji se nalaze na vlasti. Vidjeli smo i u reakcijama na posljednji incident sa poslanicima Liste Za pravdu i red da se vrlo vješto zamjenjuju teze, pa se onda opravdava i nasilničko ponašanje i govor mržnje pun uvreda, jezik koji nije primjeren ni ulici, a kamoli skupštinskoj govornici”, kaže Topićeva za Gerilu.

Kad imate stvaranje takve atmosfere u društvu da se primitivno ponašanje pozdravlja i aplaudira onima koji vrijeđaju i koriste govor mržnje, onda je to, zaključuje ona, strašan poraz društva.

“Ako ćemo to porediti čak i sa onim periodom nakon završetka rata, to vrijeme ne predstavlja čak ni približnu sliku ovoj koju danas gledamo. To je upravo proizvod neodgovornosti u svakom smislu – neodgovornosti za izgovorenu riječ, neodgovornosti u moralnom, kaznenom, pravnom smislu. Na kraju, ni građani godinama nisu sankcionisali takve političare”, ističe Topićeva za naš portal.

(GERILA info)