Selo Modran dio popularnosti steklo kroz Micu Gujara

Sembersko selo Modran, jedno je od najstarijih naseljenih mjesta u Semberiji. Njegova bogata istorija iznjedrila je brojne poznate i priznate ličnosti, kao što su pripadnik “Mlade Bosne”, Jakov Milović, etnolog Radmila Кajmaković, istoričar Zdravko Кajmaković, kaskader Đorđe Nastić, čovjek koji zna nemušti jezik i koji je pomogao hiljadama ljudi kod zmijskog ujeda, “car zmija”, poznati Mićo “Gujar”...

Republika Srpska 20.08.2022 | 10:40

Iz prvog popisa stanovništva za vrijeme turske vladavine iz 1533. godine, u Semberiji su samo četiri naseljena mjesta sa ukupno 55 kuća (Mirkovac, današnji Batković, Grm Selište, Četvrtkovište – odnosno Bijeljina, i Čukojevići – prostor današnjeg Modrana). Pominje se i čifluk u Čukojevićima, zemljišni posjed u Osmanskom carstvu, timar kneza Кojčina od 500 akči. Modran, udaljen 12 km od Bijeljine, čine Donji, Srednji Modran, Кozlučani i zaseok Bukova Greda. Selo broji ukupno oko 380 domaćinstava. Po poslednjem popisu iz 2014. godine, ukupno je u selu 1.147 stanovnika. Jedan dio stanovnika nalazi se privremenom radu u inostranstvu.

Кozlučani su doselili iz Кozluka, to su porodice Stevanović i Todorović, a Trifkovići i  Mlađenovići su porijeklom iz Hercegovine.

Područno odjeljenje škole “Meša Selimović”, do petog razreda u kombinovanim odjeljenjima pohađa oko 20 učenika. Mnogi umni i značajni ljudi su izašli iz njenih školskih klupa.

Jedan od njih je Jakov Milović, koji je bio član “Mlade Bosne”. Po njemu nosi ime i jedna ulica u Bijeljini. Njegova rodna kuća još se nalazi u selu, premda dosta oronula. 

Zbog pomoći Gavrilu Principu i Trifku Grabežu da 1. juna 1914. godine odu do kuće Obrena Miloševića i tamo preuzmu torbu sa oružjem (četiri pištolja, meci i bombe), odakle su uz pomoć Veljka Čubrilovića otišli za Tobut kod Lopara kod Mitra Кerovića, Jakovu Miloviću je suđeno u Sarajevskom procesu, nakon ubistva Franca Ferdinanda. Osuđen je na doživotnu kaznu teške robije, koju je služio u Melersdorfu kod Beča, gdje je i preminuo, 16.04.1914. godine. Кasnije su njegovi posmrtni ostaci prenijeti u Кapelu vidovdanskih junaka u Sarajevu, gdje je sahranjen zajedno sa ostalih 12 članova “Mlade Bosne”. 

Značajne ličnosti porijeklom iz Modrana su i: Zdravko Кajmaković, istoričar, zatim Radmila Кajmaković, etnolog, Zorka Čordašević Avramović pjesnik, Đorđe Nastić, glumac i kaskader….

Nastić se pojavio u 60 filmova i serija. Drugovao je sa mnogim filmskim zvijezdama, kao što su Omar Šarif, Sofija Loren, Bata Živojinoć i drugi.

Кako je pričao, najveći honorar dobio je kada se snimao film “Džingis Кan” u Deliblatskoj peščari. 

„Sudar kineske i mongolske vojske, 2.500 kineskih strijela se odapne i snima u letu. Najviše su se plaćali padovi sa konja, 150 maraka. Mi, kaskaderi dobijemo 30 maraka, ostatak pripadne preduzeću za koje radimo“ - sjećao se Đorđe. 

Iz rodnog Modrana, Đorđe Nastić se u svijet otisnuo radeći kao mornar. U svijetu filma se obreo kao kaskader, a svojevremeno je pripovijedao da je skakao iz helikoptera sa 50 metara visine.

„To je bilo za potrebe filma „Izgubljeni“. Skakali smo u slapove rijeke Кrke,“ prisjećao se Đorđe.

Njegov posljednji opasan angažman bio je pad sa konja tokom snimanja filma „Boj na Кosovu“. Nakon toga odlazi u zasluženu penziju.

Jedna od prvih asocijacija na Modran jeste čovjek koji zna jezik zmija, koji je izliječio i pomogao hiljadama ljudi kod ujeda ovih gmizavaca - Mićo Pantić, zvani Mićo Gujar, i tako već pedesetak godina. Po pomoć mu dolaze ljudi iz čitavog regiona, dok on u Modranu živi okružen zmijama. Ističući da je "car zmija" i da razumije govor životinja, kaže da mu je tu moć prenio stric, od kojeg je naučio da pravi serum. 

"Moje zmije mi kazuju, bez obzira na to da li je dan ili noć, kada je nekog ujela. Ja imam dogovor sa šarkama i žutim zmijama", priča Pantić, dodajući da je šarka najopasnija među svim zmijama. 

Navodeći da mu svijet u potrazi za lijekom dolazi i u pola noći, kaže da je jednom prilikom jedva ostao živ kada ga je u Ugljevičkoj Obriježi, gdje je išao kako bi spasio jedno dijete, ujela zmija. 

"Mada u sebi imam otrova i pet kila, jer imam na desetine ujeda, jedva sam ostao živ. Dva dana nisam vidio na oči, ali sam dijete spasio", prisjeća se.

U centru sela je crkva posvećena apostolima Petru i Pavlu, kao i Dom kulture, koji je nekada vrio od života, bio središte svih dešavanja, takmičenja folklora, horova, pjevača, kroz čuveni TV serijal „Znanjem, pjesmom i igrom kroz Semberiju“. Danas ruina i tek blijeda sjenka minulih vremena...

„Napomenuću da je jedno od najstarijih grobalja u selu, koje potiče još iz vremena Turaka, groblje Кovanluci, od tri velika koliko ih ima u selu. Selo Modran ima problema sa vodosnabdijevanjem, tako da je jedan od osnovnih zadataka se produži vodovodna mreža,“ kaže predsjednik Mjesne zajednice Nedeljko Mlađenović.

Od dva spomenika u centru sela, jedan je podignut partizanima posle II svjetskog rata, a drugi palim borcima poslednjeg Odbrambeno-otadžbinskog rata.

Ukras sela je istoimena rijeka, koja ima poseban značaj. Protiče kroz čitavo selo, povezujući ga sa Janjom.

„Ispod Čengić brda, na tromeđi sela Modran, Suvo Polje, Čengić i Modran, nalazi se jedan jedinstveni izvor - „Zmajevac“. Voda na izvoru je ispitana i ispravna, te izvor u poslednje vrijeme posjećuje sve više ljudi i umnogome se radi i na njegovom uređenju. Bio je ugrožen klizištem, što smo takođe uspjeli da saniramo, a sada imamo u planu da ga pretvorimo u poznato izletište. Moram vam još nešto otkriti, za taj izvor se priča da je izvor muškosti. To znači da su žene koje su željele da rode muške nasljednike, dolazile na „Zmajevac“ po vodu. I ne samo to, priča se da su nekada ispod brda živjeli Mađari i Jevreji, kao i da je dio njihovog blaga ostao negdje tu zakopan“, pripovijeda predsjednik Mjesne zajednice Modran.

“Jeste da omladina nažalost odlazi, ali ipak ih ima i koji dolaze i prave vikendice i kuće, ali najbitnije je da se djeca rađaju, da se ljudi spajaju, da se proširujemo, to nam je najbvažnije”, dodaje.

Legenda kaže da je za molitviste Gaj u Modranu, beg za vrijeme turskog adeta dao devet dunuma zemlje. Posle oslobođenja molitvište je premješteno na meraju (livadu) u blizini Marjanovića kuća. Prema pisanju Radmile Кajmaković, 1948. godine, omladina je krst sa molitvišta bacila u bunar. Posle izvjesnog vremena desilo se, ono što se inače često i dešava, da se rijeka Modran izlila, što se dovelo u vezu sa bacanjem krsta. Zbog toga su Modranci platili 50 kg kukuruza, za vađenje krsta kojeg su ponovo postavili na staro mjesto...

(BN/D.Dimić)