Građani finansiraju privatni biznis pojedinaca u oba entiteta (VIDEO)

Čak 82 od stotinu bh. građana sa kojima su razgovarali novinari CIN-a nije znalo da uz račun za struju plaćaju i naknadu za obnovljive izvore. Dok jedni kažu da plaćaju račune ne obraćajući pažnju na pojedinosti, drugi smatraju da nije uredu na ovakav način uzimati novac od građana i finansirati privatne biznise.

Prvobitno zamišljena kao spas za ugrožena prirodna bogatstva, postrojenja za proizvodnju „čiste struje“ su se pretvorila u suprotnost i izvor sigurne i lake zarade privatnicima.

MHE Dub Tihomira Brajkovića je 2019. godine dobila 4,3 miliona KM poticaja koje su platili građani.

Nešto manji iznos dobilo je osam mini hidroelektrana slovenske firme „Interenergo“ kojim je za šest godina isplaćeno 22,3 miliona podsticaja. Novinari CIN-a su utvrdili nepoštivanje propisa prilikom izgradnje i puštanja u rad dvije MHE u njihovom vlasništvu na rijeci Ugar.

Prema podacima Republičkog inspektorata, gradnja MHE „Zapeće“ nije bila u skladu sa odobrenjima pa je 2014. godine inspekcija zaustavila gradnju. Vlasnici su za kratko vrijeme pribavili novu građevinsku dozvolu, usklađenu sa izvedenim radovima. Na ovaj način je otklonjena nepravilnost, a radovi su nesmetano nastavljeni.

Inspektori su na MHE „Novakovići“ utvrdili da je puštena u rad bez izgrađene riblje staze koja bi omogućila nesmetan prolazak ribe iz gornjeg u donji tok rijeke. Investitori su riblju stazu izgradili šest mjeseci nakon inspekcijske kontrole.

Obje MHE su od Ministarstva prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS naknadno dobile dozvole da proizvode struju po duplo većoj snazi od prvobitno odobrene. To znači da koriste veću snagu vode, proizvode više struje i dobivaju više novca od prodaje i podsticaja.

Iz firme EHE, koja kao dio „Interenergo“ grupacije rukovodi ovim MHE, kažu da o ovoj temi mogu govoriti tek nakon praznika.

Tri firme u vlasništvu „Eling inžinjeringa“ iz Teslića, od kojih je jedna u suvlasništvu sa slovenskim „Petrolom“, u ovih šest godina dobile su nešto više od 16 miliona maraka podsticaja za pet MHE.

Republički inspektorat je tokom gradnje jedne – „Ilomske“ − utvrdio da radovi ne teku u skladu sa građevinskom dozvolom i da investitor nema validnu ekološku dozvolu jer ju je izdala Opština Kneževo umjesto Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, pa je 2013. godine  zaustavljena gradnja.

Nakon dva sudska procesa dozvola im je konačno vraćena krajem 2017. godine, ali inspektori su u međuvremenu otkrili novi problem − „Ilomska“ je tokom borbe na sudu proizvodila struju iako nije imala dozvolu Regulatorne komisije za energetiku RS.

Novinari CIN-a su saznali da je, uprkos tome, za to vrijeme ova MHE dobila milion i po maraka podsticaja.

Novinari CIN-a nisu uspjeli stupiti u kontakt sa predstavnicima „Eling inžinjeringa“ jer su telefonski brojevi firme van funkcije.

„Eling inžinjering“ je dobio dozvolu za povećanje snage pa „Ilomska“ sada proizvodi struju po 22 puta većoj snazi od prvobitno odobrene.

Prema EU regulativi, sva postrojenja preko 0,5 MW instalirane snage smatraju se velikim postrojenjima i njihovi podsticaji se izračunavaju na osnovu prihoda od prodaje struje. U BiH ovakva uslovljenost ne postoji pa se sva postrojenja do 10 MW stimulišu na isti način – garantovanom cijenom i podsticajima.

Najveću dobit slovenskim i povezanim firmama donijela su postrojenja sa većom snagom – do 6,8 MW. Istovremeno, u njihovoj matičnoj državi MHE sa ovolikom snagom uopšte nisu u sistemu podsticaja pa su ove firme svoj posao kod kuće usmjerile na solarne elektrane, a u BiH su izgradile 12 MHE.

Poređenja radi, Slovenija je 2020. godine isplatila šest miliona maraka podsticaja za 76 malih hidroelektrana, a BiH je dala 36 miliona KM podsticaja za 102 MHE.

Podsticaji za proizvodnju „čiste struje“ su trebali smanjiti proizvodnju u termoelektranama i koncentraciju štetnih plinova u prirodi, ali se to još nije desilo. Naime, termoelektrane su i dalje vodeći proizvođači koji daju 64,6 posto ukupno proizvedene energije u BiH.

Nusret Drešković, profesor i dekan na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, kaže da se MHE smatraju obnovljivim i čistim izvorom, ali je, ustvari, riječ o „izuzetno prljavoj energiji“ čijom proizvodnjom se isušuju korita, uništava živi svijet u vodi i na obalama rijeka, što narušava prirodnu ravnotežu okoliša.

Ekološke i ekonomske štete

MHE su se pokazale kao najštetnija koncesiona djelatnost u oblasti obnovljivih izvora energije zbog uništavanja prirodnih bogatstava i male koristi po društvo.

Iako u posljednje vrijeme entitetske institucije i funkcioneri priznaju njihov štetni utjecaj, MHE i dalje rade, a vlasnici i dalje dobivaju novac građana. Regulatorna komisija za energetiku RS, zadužena za nadzor na tržištu struje u entitetu, u svom izvještaju iz 2019. godine upozorila je da se mnoge MHE grade u planiranim ili već zaštićenim područjima, što ne bi trebalo da se dešava.

Skrenula je pažnju i na loše posljedice sve češće izgradnje MHE u nizu i na jednom slivu, kao što je slučaj na Ugru, Govzi i Prači. Upravo na ovim rijekama se nalaze postrojenja slovenskih firmi i firmi braće Brajković koje su dobile najviše novca od podsticaja u posljednjih šest godina.

Vlasti u BiH uglavnom izdaju dozvole za gradnju MHE čije se mašinske zgrade grade nizvodno od brane, a voda dovodi kroz cijev. U koritu bi morala ostati dovoljna količina vode za održavanje normalnog života u rijeci, ali to često nije slučaj jer se pri dodjeli dozvola za gradnju ne rade provjere o ekološki prihvatljivom protoku vode u koritu.

„Eh, te derivacione hidroelektrane, one nekad (…) malo više narušavaju životnu sredinu“, kaže Željko Ratković iz „Elektroprivrede RS“, objašnjavajući da su ovakve MHE jeftinije pa ih zato i ima više.

Profesor Drešković ovome dodaje i negativan utjecaj koji imaju vještačke akumulacije stvorene izgradnjom MHE na zdravlje ljudi jer povećavaju isparavanja, vlažnost zraka i zamagljivanja prostora. On smatra da se treba orijentisati na druge izvore energije i ispitati najoptimalniji način njihovog iskorištavanja: „Slatka voda je resurs. Ko bude imao slatku vodu, on će preživjeti, a mi se potpuno suprotno trenutno ponašamo“.

Uprkos svemu tome, nadležne institucije tvrde da izgradnja MHE pozitivno utiče na razvoj lokalnih zajednica, privredu i zapošljavanje stanovništva. Važnom smatraju i koncesionu naknadu koju plaćaju vlasnici MHE.

„Svi smo na neki način zadovoljni u tom postupku. Na kraju krajeva, kad ugovor o koncesiji istekne, onda se taj objekat dodjeljuje državi na korištenje“, kaže pomoćnik ministra u Ministarstvu energije, rudarstva i industrije FBiH Halko Balavac.

Željko Ratković iz „Elektroprivrede RS-a“ smatra da korist po stanovništvo zavisi od objekta do objekta: „Ako govorimo o investitoru, sigurno da će on imati najveće koristi i sigurno da ne bi ni uš’o u investiciju da nema koristi. Ako govorimo o stanovništvu na tome području, i ono bi trebalo da ima neku korist“.

Vlasnicima malih hidroelektrana u RS su u 2019. godini isplaćena skoro 34 miliona maraka podsticaja. Istovremeno, oni su lokalnim zajednicama, u kojima su izgradili MHE, dali jedanaest puta manje novca.

Zbog ovakvih odnosa ekonomista Miljević ne vidi veliko dobro po društvo: „Osnovno je pitanje a zašto, uopšte, mi želimo male hidroelektrane kad su to izuzetno mali kapaciteti? Ne doprinose sigurnosti snadbijevanja, lokalna zajednica nema koristi od toga, ima eventualno štetu, ili ako ima korist, korist je mala, je l’. Uništavamo biodiverzitet i postavlja se pitanje a što mi to radimo. Koju korist društvo ima? Nema nikakvu korist društvo od toga! Imaju pojedinci“

Ekonomista Damir Miljević kaže da društvo nema nikakvu korist od MHE: “E, sad je pitanje da li hoćete da gradite sistem koji favorizuje pojedince ili sistem koji favorizuje društvo” 

Istovremeno se u Federalnom parlamentu i Vladi FBiH više puta polemisalo o mogućoj zabrani izgradnje MHE i obustavi podsticaja za ova postrojenja. Prije nekoliko mjeseci premijer Vlade Fadil Novalić održao je sastanak sa predstavnicima ekoloških udruženja i nadležnim ministarstvima. Tada je MHE okarakterisao kao „značajan društveni problem“.

„Naša priroda i planine su totalno napadnute, a korist koju vidimo u dobivenoj struji je nikakva i isključivo je raspoređena na mali broj privatnih vlasnika“, rekao je tom prilikom Novalić.

Ipak, iz Federalnog ministarstva energetike za CIN kažu da će vjerovatno za sada sve ostati na istome. Za zabranu gradnje MHE, kažu, potrebno je prvo izmijeniti propise, a ukidanje podsticaja bi se moglo primijeniti samo na buduća postrojenja. U institucijama RS ne razmatraju ovu mogućnost.

„Kad ste jednom potpisali ugovor kojim nekome garantujete nešto, Vi ne možete da promijenite ako on ne pristane, a on nije lud da pristane“, objašnjava ekonomista Damir Miljević.

Čak 82 od stotinu bh. građana sa kojima su razgovarali novinari CIN-a nije znalo da uz račun za struju plaćaju i naknadu za obnovljive izvore. Dok jedni kažu da plaćaju račune ne obraćajući pažnju na pojedinosti, drugi smatraju da nije uredu na ovakav način uzimati novac od građana i finansirati privatne biznise.

“To je isto kao da ja sad odem u hotel, jedem i prespavam i onda pošaljem račun nekom drugom da plati”, smatra Anto Ljubaš iz Bugojna.

(CIN)