Srbija: Radna knjižica je otišla u penziju

Radna knjižica kao dokument prestala je da važi od 1. januara, jer, budući da se svi podaci iz nje mogu naći u elektronskoj formi u Centralnom registru, u Fondu PIO, postala je nepotrebna, zastarela i predstavlja višak papirologije, koji se ukida, izjavio je pomoćnik ministra za rad Zoran Lazić.

Srbija 13.01.2016 | 16:40
Srbija: Radna knjižica je otišla u penziju

"Novim izmenama i dopunama Zakona o radu iz 2014, radna knjižica je prestaje da važi od 1. januara ove godine", rekao je Zoran Lazić Tanjugu i naglasio da je to dobra odluka koja nema nikakvih negativnih posledica, s obzirom na to da su u međuvremenu svi organi i organizacije uskladili su svoje propise sa tim.

"Tako da radni odnosi, doprinosi, Centralni registar obaveznog socijalnog osiguranja nastavlja da funkcioniše na način kako je i predviđeno – prelazimo na elektronsku upravu, tako da su radne knjižice izgubile svoj smisao", podvukao je Lazić.

Napomenuo je da se radna knjižica kao dokument može i dalje u nekim slučajevima koristiti kao dokaz prethodnog perioda, podataka iz same radne knjižice, ali je istakao da unošenje novih podataka u nju jednostavno nije više potrebno.

"S obzirom na to da se svi ti podaci mogu naći u elektronskoj formi u Centralnom registru, u Fondu PIO, tako da je radna knjižica nepotrebna, zastarela i predstavlja višak papirologije, koji se ukida", rekao je Lazić.

Dodao je da razni organi, organizacije, ne treba više da traže radnu knjižicu kao dokaz, jer se dokazi koji su upisani u samu radnu knjižicu mogu pribaviti putem Centralnog registra, Fonda PIO, ili putem nekih drugih organa i organizacija koje u elektronskoj formi vode sve te podatke.

Komentari / 3

Ostavite komentar
Name

Подршка

13.01.2016 15:51

Уведите ово и у Српску, само пазите на малверзације.

ODGOVORITE
Name

Abc

13.01.2016 16:33

A sta ako padne sistem ili ga hakuje neko pa sve izbrise. Sta onda raditi.

ODGOVORITE
Name

Ostao bez preduzeća

13.01.2016 16:48

Naravno da je radna knjižica otišla u istoriju, pošto su i radna mesta sa deindustrijalizacijom otišla u istoriju. Pričati o zapošljavanju bez izgradnje fabrika i privrednog sistema je kao pričati o virtuelnom ručku. Više ne postoje radni odnosi i prava radnika po novom Zakonu o radu. Čovek je sveden na puku statustuku bez ikakvih prva na praživljavnje. Država sa ovakivm politčarima se bavi biološkim uništenjem naroda a ne privredom. Privatizacijski genocid je još neviđen na ovim prostorima. Nestala je radnčka srednja klasa. Ostala je jedna grupacija koja se finansira iz budžeta i koja virturlno živi od stranih kredita kojim se zadužuje narod da bi se pokazao privid nekog života bez privede. Ali nema života bez rada i proizvodnje. Narod je preveden na virturelno egzistiranje i životarenje svojih uništenih života, mi smo taoci političara i robovi njihove politike. Oslobođenje iz ropstva je moguće samo poptunim shvatanjem ropskog položaja u kome se naroda našao. Kada je rušena privreda 100000 radnika je prevremeno penzionisano, iza njih su ostala ugašena radna mesta, i zato nije bilo većeg otpora zatvaranju fabrika i njhovoj prodaju u privatizaciji. Zato sada imamo 250000 penzinera, što je više nego radnika, a još više imamo nezaposlenih pošto je za poslednjih 15 godina stasalo 15 novih generacija, za koje država ne zna šta će 15x25.000=375.000.

ODGOVORITE