Radnička klasa, nadničarska masa, praznička kasa

Kad je bila 1886.

Republika Srpska 01.05.2013 | 14:00 Kad je bila 1886.  Radnički štrajk. Krv. Kolektivni zanos. Početak skoro cijelog vijeka radničke istorije. Onda, kurčina. Novac se organizovao. Novac je pronašao sistem da dalje rasloji društvo a da svakog pojedinca zarobi u njegovu ljušturu i da sruši kolektivizam na kome počiva svako društvo. Pojedinci, individue, građani, uživaoci ljudskih prava, borci za freechmar, ekologiju i onaninologiju, postali su pičke. Danas su najraširenije pičke na planeti Pičke Kokakola Tajp. I danas postoje klase. Društvo je raslojenije nego ikada. Svako društvo. Iako je Novac stvorio privid da nema klasa. Kod radničke klase, međutim, nije stvorio privid nego je učinio da je doista nema. Čak ni u Kini gdje joj živi, živi, rad. Dabome. Sa propašću Radničke Klase, propao je i Prvi Maj. U našim društvima, koja su se bratskom krvlju uspjela osloboditi Jugoslavije, atomizacija društva, krah kolektivizma i nestanak zajedničkih praznika, vidljivije je nego u onima koja nisu ratovala propadala od 45. Prvi Maj danas ne znači ništa ne samo zato što nema Radničke Klase. Možete zamisliti grčku tragediju na ovim prostorima. Radničku Klasu vodi Ranka Mišić. Nema društvenog kolektiviteta. Kojeg ne izgrađuje ni Crkva, ni Politika, ni Sila. Ni Stranci Usranci. Pogotovu. Društveni Kolektivitet gradi jedino nacionalna sigurnost, zajednički cilj, otvorena perspektiva, svjetlo u daljini.  Da je tako, jasno je po tome što Državuljak BiH ne može da stvori ništa zajedničko, ni šatorsku pevaljku, a kamo li društveni praznik. Da je tako pokazuju i tri vjere. Nikakve vještačke vjerovine ne mogu zamijeniti Društveni Kolektivizam. Atomizirana društva su lako upravljiva društva. Novac je to i želio da postigne u svojoj pobjedi. Rajko Vasic Generalni sekretar SNSD