Kako pripadnici generacije Z posmatraju svijet?

Sukob generacija je vječna tema, ali u sociološkom i psihološkom kontekstu ima dublje značenje i predstavlja različito socijalno iskustvo i pogled na svijet. 

Starije generacije ne mogu da razumiju mlađe pripadnike generacije Zed, posebno u poslovnom kontekstu gdje se sve više firmi suočava se s izazovima u radu sa mladim zaposlenicima. Njihove navike, stavovi i pristupi radu često se znatno razlikuju od onih starijih generacija.

Pripadnici generacije Z čine skoro 30 odsto radne snage, a njihove navike i očekivanja mijenjaju pravila u firmama i institucijama. Često ih nazivaju i najrazmaženijom generacijom, jer su spremni da svoje potrebe i svoj privatni život stave ispred posla.

“Mislim da smo mi dosta svjesni toga da pravimo neki balans i to što se tiče posla da znamo da odvojimo posao od privatnog života, da ne ulažemo neku nepotrebnu energiju u posao”, kaže Marina Bokut, učenica Tehničke škole “Mihajlo Pupin”, Bijeljina.

“U jednom momentu se mora raditi prekovremeno, raditi slobodan dan, jednostavno se mora neki posao stići, ali to treba da bude dobra volja i jednostavno kolegijalnost i ljubav prema firmi u kojoj radite, a ne sad da to da vaša dobra volja da radite prekovremeno uzrokuje da vas nadležni zapošljava konstantno i da vam daje neke obaveze za koje niste plaćeni, za koje jednostavno niste nadležni da ih radite”, kaže Nikola Pejaković, učenik Tehničke škole “Mihajlo Pupin”, Bijeljina.

Sociolog Vladimir Vasić kaže da generacije danas više traže da se cijene, više traže da se njihov rad vrednuje kroz plate, te žele da se više poštuju kao ljudi što je dobro, jer i stariji treba da uče od mladih koji su nosioci nekih pozitivnih promjena u budućnosti. 

“Ja mislim da su to generacije koje su bolje osvještene u smislu neke socijalne pravde, u smislu njihovih prava, obaveza i na kraju krajeva nekog njihovog psihološkog profila. To su neke generacije od kojih ne treba da očekuju neki ljudi da ih možete izrabljivat kao što se izrabljuju naše generacije i generacije naših roditelja”, ističe Vasić.

Psiholog Aleksandra Radanović ističe da je prirodno da mladi ljudi pokušavaju da izgradnjom svog identiteta mijenjaju pravila “igre”, da nameću neka svoja pravila, a ta nova pravila koja se tiču poslovne sfere, mogu samo da pomognu svima nama.

“Funkcija svake mlade generacije jeste da dovede neku revoluciju, da dovede neku promjenu i ukoliko će ta promjena imati funkciju da njima bude fleksibilnije, da se oni bolje osjećaju, da budu produktivniji, da ljudi sa kojima rade imaju bolje rezultate, zašto da ne. I mislim da nije bezveze rečenica da na mladima svijet ostaje”, kaže Radanović.

Dok stariji čuvaju mir i stabilnost, mladi su tu da donesu novu energiju, inovacije i neophodno preispitivanje zastarjelih normi u mnogim oblastima pa tako i u poslovnoj sferi, međutim, naši političari to još uvijek nisu uvidjeli, tvrdi Vasić.

“Mi se još uvijek krećemo u tim okvirima da ne trebaju pametni, nego podobni, ne trebaju digitalno osvještene osobe nego partijski osvještene osobe. Očito trebaju nekom generacije koje su poslušne i nikako da neki lideri na našu žalost, lideri u BiH budu svjesni činjenice da ovo više nije jednopartijski sistem”, kaže Vasić.

Iz sukoba između onoga što jeste i onoga što treba da bude, rađaju se napredak i promjene jer je svaka generacija donijela nešto novo.

(BN) Foto: BN