Cvijanovićeva po ustavu dužna da stavi veto na štetan prijedlog zakona o imovini po vitalne interese Srpske

- Srpski član Predsjedništva BiH i po Ustavu BiH i po Poslovniku Predsjedništva BiH ima pravo da izjavi veto protiv jučerašnje neustavne odluke ostala dva člana Predsjedništva o usvajanju Prijedloga zakona o državnoj imovini BiH, jer je to ne samo odluka, odnosno Prijedlog, za koje Predsjedništvo BiH nema ustavnu nadležnost, već je takav prijedlog i te kako štetan po vitalne interese Republike Srpske. 

Dr Milan Blagojević

Jučerašnja odluka dvojice članova Predsjedništva BiH da Parlamentarnoj skupštini BiH upute svoj Prijedlog zakona o državnoj imovini BiH, preglasavši time srpskog člana Predsjedništva BiH koja je glasala protiv takve odluke, iznova je pokrenula pitanje na koje odluke Predsjedništva BiH preglasani član Predsjedništva može staviti tzv. veto, to jest proglasiti ih destruktivnim po vitalne interese entiteta sa čije teriotorije je izabran za člana Predsjedništva BiH.

Iako je Ustav BiH o tome veoma jasan, pitanje postaje još aktuelnije ako se uzme u obzir da srpski član Predsjedništva BiH neće izjaviti veto protiv jučerašnje odluke, što je sasvim izvjesno kada se ima u vidu izjava koju je danas dao portparol SNSD-a Radovan Kovačević.

On je, kako prenosi portal RTRS-a, izjavio:

„Da je veoma bitno da se prokomentariše i ta činjenica da su određeni ljudi iz opozicije iz Republike Srpske, očigledno potpuno neupućeni, postavili pitanje zašto Željka Cvijanović nije uložila veto.

Veto nije moguće uložiti na pitanja koja nisu uopšte u nadležnosti Predsjedništva BiH, a i one stvari koje jesu moraju da se konkretno tiču spoljne politike, da bi bilo koji od članova Predsjedništva mogao da uloži veto, tako da ova stvar će biti veoma jednostavno riješena na Kolegijumu Predstavničkog i Doma naroda u Parlamentarnoj skupštini BiH, jer će veoma jednostavno biti zaključeno da je riječ o pitanjima koja nisu u nadležnosti Predsjedništva BiH i nisu u nadležnosti BiH i njenih institucija, nego u jasnoj i izričitoj nadležnosti Republike Srpske i FBiH", zaključio je Kovačević.

Citirana izjava Radovana Kovačevića je posljedica jedne neustavne prakse i potpuno pogrešnog tumačenja Ustava BiH, po kojima zaštita vitalnog interesa entiteta navodno može da se traži samo ako se radi o pitanjima iz oblasti spoljne politike i spoljnih poslova BiH, što nije ispravno, ali je to shvatanje nažalost pobijedilo u praksi Predsjedništva.

Koliko su pogrešni ova praksa i tumačenje Ustava BiH najbolje dokazuje sam tekst tog ustava.

Naime, u članu 5.2c) Ustava BiH jeste propisano da će Predsjedništvo BiH nastojati da konsenzusom usvoji odluke koje se odnose na vođenje spoljne politike BiH, imenovanje njenih ambasadora i drugih predstavnika, predstavljanje BiH u međunarodnim organizacijama, pregovaranje o zaključenju međunarodnih ugovora i njihovo ratifikovanje, kao i izvršavanje odluka Parlamenta BiH.

Jeste dalje u istoj ustavnoj odredbi propisano da u tim pitanjima odluka Predsjedništva može biti donesena i preglasavanjem, pod uslovima iz člana 5.2d) Ustava, a do čega dolazi ako preglasani član ne izjavi veto protiv te odluke ili ga izjavi, ali nakon toga ne dobije podršku u entitetskom parlamentu. 

S obzirom na takav njen sadržaj, očigledno je da ovakva odredba člana 5.2c) Ustava BiH nikako ne znači niti objektivno može imati značenje da preglasani član Predsjedništva BiH može izjaviti veto samo na odluke koje se, kako pogrešno iznosi Radovan Kovačević, „konkretno tiču spoljne politike“.

Jer nigdje u toj odredbi, a ni prije i poslije nje, Ustav BiH ne propisuje da preglasani član Predsjedništva BiH može izjaviti veto samo protiv one odluke koja se tiče spoljne politike niti da to može učiniti samo protiv one odluke koja je u nadležnosti Predsjedništva. 

To se najbolje vidi kada se pročita tekst odredbe koja slijedi odmah nakon člana 5.2c), a to je odredba člana 5.2d) Ustava BiH, kojom je propisano:

„Član Predsjedništva koji se ne slaže sa nekom odlukom Predsjedništva može da izjavi da je ona štetna po vitalne interese entiteta za teritoriju sa koje je izabran, pod uslovom da to učini u roku od tri dana od njenog usvajanja. Takva odluka će se odmah uputiti Narodnoj skupštini Republike Srpske, ako je takvu izjavu dao član sa te teritorije, bošnjačkim delegatima u Domu naroda Federacije, ako je takvu izjavu dao bošnjački član, ili hrvatskoj delegaciji tog tijela, ako je takvu izjavu dao hrvatski član.

Ako je ta izjava potvrđena dvotrećinskom većinom u roku od deset dana po upućivanju, osporena odluka Predsjedništva neće stupiti na snagu“.

Dakle, ovo je doslovno slovo Ustava BiH, iz kojeg je više nego jasno da ne samo u članu 5.2c) nego ni u ovom članu 5.2d) Ustava BiH nije rečeno da se veto može izjaviti samo na odluke Presjedništva koje se odnose na pitanja spoljne politike niti samo protiv one odluke koja je u nadležnosti Predsjedništva.

Jer, član 5.2d) Ustava BiH propisuje da se taj veto može izjaviti protiv neke odluke Predsjedništva, a ne samo protiv odluke iz oblasti spoljne politike. A to u konačnom znači da se veto može izjaviti protiv svake odluke Predsjedništva BiH, bilo da se ona odnosi na spoljno-politička ili unutrašnje-politička pitanja, te bez obzira da li se radi o odluci koja je u okviru ustavnih nadležnosti Predsjedništva ili se njome prekoračuju granice tih nadležnosti.

Stoga imajući u vidu takvu odredbu Ustava BiH, i Poslovnik Predsjedništva BiH u članu 10. propisuje da:

„Svi članovi Predsjedništva su takođe, po prirodi svoje dužnosti, zaduženi za proglašenje neke odluke destruktivnom po vitalni interes entiteta za teritoriju sa koje su izabrani“.

Dakle, i Poslovnik Predsjedništva ne propisuje da se destruktivnom po vitalni interes entiteta može proglasiti samo odluka Predsjedništva u oblasti spoljne politike. Da se to htjelo, onda bi u Poslovniku umjesto riječi „neke odluke“ u citiranoj odredbi člana 10. pisalo da se destruktivnom može proglasiti „odluka iz oblasti spoljne politike“.

No, da je to kojim slučajem tako napisano u Poslovniku, takva odredba bi bila suprotna članu 5.2d) Ustava BiH, kojim je, kako je pokazano, propisano da predmet veta može biti svaka odluka Predsjedništva BiH za koju preglasani član Predsjedništva smatra  da je štetna po vitalne interese entiteta za teritoriju sa koje je izabran.

Zato, dakle, srpski član Predsjedništva BiH i po Ustavu BiH i po Poslovniku Predsjedništva BiH ima pravo da izjavi veto protiv jučerašnje neustavne odluke ostala dva člana Predsjedništva o usvajanju Prijedloga zakona o državnoj imovini BiH, jer je to ne samo odluka, odnosno Prijedlog, za koje Predsjedništvo BiH nema ustavnu nadležnost, već je takav prijedlog i te kako štetan po vitalne interese Republike Srpske. 

Nažalost, uprkos svoj ovoj argumentaciji izostala je jedino ispravna reakcija srpskog člana Predsjedništva BiH u konkretnom slučaju, a to je izjavljivanje veta na navedenu neustavnu i po Republiku Srpsku štetnu odluku ostala dva člana Predsjedništva. Time se na djelu, po ko zna koji put, vide posljedice neustavne prakse i potpuno pogrešnog tumačenja Ustava BiH.

Piše: Dr Milan Blagojević