Odgovor profesoru Blagojeviću: Srpska crkva i titule arhijereja

Uvaženi sudija Blagojević poznat je kao neko ko odlično poznaje ustavno-pravnu materiju, a krasila ga je odlika da nikada nije želio da komentariše nešto za šta nije stručan i kvalifikovan, ili u šta nije dovoljno upućen. Međutim, u posljednje vrijeme upušta se u dnevnopolitičke polemike i uklapa se u tužnu realnost gdje su svi stručnjaci za sve.

PIŠE: Aleksandar Stojanović

Bivši sudija, profesor doktor Milan Blagojević objavio je komentar u vezi sa novim titulama koje je Sveti Arhijerejski Sabor Srpske Pravoslavne Crkve usvojio na posljednjem majskom zasjedanju (OVDJE), a prema kojoj su 27 arhijereja dobili titulu arhiepiskopa i mitropolita.

Uvaženi sudija Blagojević poznat je kao neko ko odlično poznaje ustavno-pravnu materiju, a krasila ga je odlika da nikada nije želio da komentariše nešto za šta nije stručan i kvalifikovan, ili u šta nije dovoljno upućen. Međutim, u posljednje vrijeme upušta se u dnevnopolitičke polemike i uklapa se u tužnu realnost gdje su svi stručnjaci za sve.

Ovaj put, on se bavio i odlukom Sabora SPC, analizirajući ga sa pravne strane, a da je već na početku napravio grešku, pa samim tim je i čitav njegov komentar postavljen nakrivo.

Naime, profesor Blagojević smatra da će ovakvo titulusanje stvoriti opasnost od raskola, navodeću da su uvedene nove mitropolije. Ali, to nije tačno! 

Da je, kao iskusan pravnik, podrobnije ušao u materiju, znao bi administrativne jedinice koje su ranije bile Eparhijenisu uzdignute na nivo Mitropolija ili Arhiepiskopija, nego da su arhijereji samo dobili titule mitropolita i arhiepiskopa. Pa će tako, na primjer, Eparhija banjalučka ostati Eparhija, a njen arhijerej (vladika Jefrem) nosiće titulu arhiepiskopa i mitropolita. 

Kako to? Pa tako što titulisanje nije određeno stepenom administrativne jedinice, nego drugim kriterijumima koji su vezani isključivo za ličnost arhijereja. Tako su nove titule dodjeljene na osnovu godina službe arhijereja i značaj Eparhije na čijem je čelu u istorijskom smislu. Istini za volju, odluka još nije potpuno jasna i tek u narednom periodu Sveti Arhijerejski Sinod SPC treba da detaljno obrazloži odluku Sabora.

Ono u šta uvaženi profesor Milan Blagojević nije upućen, a to je da je Sabor SPC donio odluku da će od sada sve administrativne jedinice biti Eparhije, te da više nema mitropolija. Dakle, dosadašnje Crnogorsko-primorska, Zagrebačko-ljubljanska, Dabrobosanska od sada neće biti Mitropolije, nego eparhije. Takva odluka je donijeta upravo kako bi se spriječio raskol ili tendencije za raskol.

Tako na primjer, u BiH sada imamo četiri Eparhije: Eparhiju (ranije mitropoliju) dabrobosansku, banjalučku, zvorničko-tuzlansku, te zahumsko-hercegovačku i primorsku, dok su arhijereji dobili titule sa nazivima kako im ih je Sabor dodjelio - arhiepiskop sarajevski, mitropolit dabrobosanski i egzarh sve Dalmacije Hrizostom, arhiepiskop i mitropolit banjalučki Jefrem, arhiepiskop i mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije, te arhiepiskop mostarsko-trebinjski i mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski Dimitrije. 

U nekim ranijim obrazloženjima, ova odluka je pravdana time da se srpski arhijereji trebaju uzdići na, laički rečeno, viši nivo kako bi bili jednaki sa arhijerejima drugih pomjesnih pravoslavnih crkava. Mitropolitski model svojstven je Grčkoj, pa i Rusiji, gdje se često kaže u šali da “svako selo ima mitropolita”.

Dalje, profesor Blagojević tvrdi da titulu arhiepiskopa nose poglavari autokefalnih crkava, što nije tačno. Arhiepiskopija jeste autonomna, ali ne i nužno autokefalna, što bi značilo da arhiepiskop u svom radu jeste samostalan, ali je u zavisnom položaju prema određenoj autokefalnoj Crkve. No, ni to nije bitno, jer, kako je već rečeno, nijedna administrativna jedinica Srpske pravoslavne crkve nije uzdignuta na nivo arhiepiskopije. 

Želim da naglasim da razumijem bojazan profesora Blagojevića, jer Srpska crkva doživjela je previše stradanja i komadanja. Siguran sam, takođe, da njegov komentar nije bio ponukan lošim ili zlonamjernim motivima, već kao isključivo rezultat brige za Srpsku crkvu kao najvažnije stuba srpskog naroda, jedinog koji nas je očuvao i može očuvati u teškim vremenima. 

Ipak, sudijsku togu ne može zamijeniti mantijom, pa bi ovo pitanje trebao ostaviti onima koji su ga ili donijeli ili se o istom bolje raspitali.

Poštujem odbranu pravnog poretka i rodoljubive motive uvaženog profesora Milana Blagojevića, ali srpska javnost, saglasićemo se sigurno, ima previše stručnjaka opšte prakse. Pogotovo po pitanju Crkve. Oni koji smatraju o pitanjima o kojima ništa ne znaju su nas i doveli u lošu situciju, a znam da to boli i uvaženog profesora jer se godinama protiv toga bori.

Tekst dr Blagojevića možete pročitati OVDJE.

(BN) Foto: Glas Srpske