Obrazovanju u BiH su potrebne korjenite promjene

„Naš obrazovni sistem prije svega treba da obrati pažnju na rad sa nadarenim učenicima. Postojeći programi u okviru nastavnih planova i programa koji se danas realizuju, a imajući u obzir program za nadarenu djecu daju blijede rezulate zato što osoblje koje je zaduženo za rad sa nadarenom djecom u okviru redovne nastave nema dovoljno vremena da obrati dovoljno pažnje nadarenim učenicima i  da prati njihov rad“, kaže profesor razredne nastave Rade Simeunović.

Bosna i Hercegovina 03.09.2022 | 21:22

Stanje u obrazovanju, slika je i prilika stanja u društvu. I na prvi pogled jasno je da su potrebne korijenite promjene.

Put kroz obrazovanje do zaposlenja kao njegovog cilja u BiH je trnovit i izazovan. A sve to počinje od najranijih dana. U BiH je nizak procenat djece u predškolskom obrazovanju, dok je taj obuhvat u Evropskoj uniji 95 odsto. Poziv u realnost bili su i nezadovoljavajući  rezultati PISA testiranja iz 2018. godine koji su pokazali da obrazovanje u BiH nije dovoljno efektivno, te da su potrebne korijenite promjene.

„Naš obrazovni sistem prije svega treba da obrati pažnju na rad sa nadarenim učenicima. Postojeći programi u okviru nastavnih planova i programa koji se danas realizuju, a imajući u obzir program za nadarenu djecu daju blijede rezulate zato što osoblje koje je zaduženo za rad sa nadarenom djecom u okviru redovne nastave nema dovoljno vremena da obrati dovoljno pažnje nadarenim učenicima i  da prati njihov rad“, kaže profesor razredne nastave Rade Simeunović.

Najveći šok uslijedi kada sa diplomom u ruci, mlad čovjek skuplja odbijenice i shvati da postoji veliki raskorak između vještina i znanja stečenih u školi i onoga što potencijalni poslodavci traže od radnika.

“Mi kao mlade osobe prolazimo krz ovaj nakaradni obrazovni sistem koji nam ne pruža nikave alate da znamo nakon te 18. godine kako da se, kad izađemo na tržište rada, borimo za posao, na koji način da se dodatno usavršavamo”, kaće Slobodan Blagovčanin iz Omladinskog resursnog centra.

Cjeloživotno učenje je jedno od temeljnih ciljeva EU, koja razmjenjuje dobre prakse svojih država članica i koristi ih kao preporuku za druge države, kao što je BiH, čemu svjedoči činjenica da bosanskohercegovački univerziteti mogu učestovati na Erasmus+ programu mobilnosti studenata i profesora. O svom iskustvu govori istraživač, pisac, novinar Nikola Lero, koji je postao i Mladi ambasador Mira UNESCO-a u BiH.

“Meni je Erasmus kao mnogima promijenio život. Inače on postoji već 30 i nešto godina. Nažalost jer mi nismo dio EU niti se bavimo time niti naši univerziteti to žele, mi nismo baš dio tog, jesmo na papiru Erasmus programa, ali to su veoma mali brojevi”, kaže Lero.

Kvalitetan obrazovni sistem je ključan za ostanak mladih u BiH, koji često svoje ambicije ostvaruju upravo u zemljama Evropske unije. I Nikola Lero jedan je od njih. U BiH je uvidio mnoge nedostatke.

“Prva stvar je nastavni program, kurikulum. Ja kad sam studirao neke knjige od prije 50, 60 godina čitamo i učimo i to je to, a to ne valja već u startu, već znači da kasnimo pola vijeka, znači prvo da se to malo apdejtuje”, ističe Nikola Lero.

Lerino mišljenje dijeli i Marjan Marjanović koji se trenutno nalazi na doktorskim studijama iz oblasti prostornog planiranja na prestižnom Univerzitetskom koledžu u Londonu. Dobitnik je brojnih stipendija među kojima i EU Erasmus Mundus stipendija za dvojni master.

„Moramo ići u korak sa naukom, a to se kod nas ne radi. Prije svega treba da uvrstimo u literaturu na engleskom jeziku kako bi mogli da idemo u korak sa vremenom ili u korak sa svijetom. I na nastavnom kadru i studentima je da unaprijede svoje vještine, naročito na engleskom jeziku”, smatra Marjan.

Poseban problem je što se u nauku i istraživanje dovoljno ne ulaže, a bez toga nema napretka.

“Kod nas nema instituta, mi ništa ne istražujemo. Recimo ja sam magistrirao sociologiju migracija i sad da sam ja razmišljao o tržištu rada, pa mi nemamo ništa što se bavi migracijama. Mi smo zemlja koja ima jednu od najvećih emigracionih stopa na svijetu i sad mi nemamo institute. U Sloveniji imaju i ja sam radio na tom institutu. Dakle, potrebno bi bilo da se ipak otvori recimo intitut za tako važnu temu i da se bavimo naučno-istraživačkim radom”, kaže Lero.

„Neophodno je da imamo te institucije, jer su one značajne za jednu državu, za jedan narod kako bi napredovao, kako bi se ljudi ekdukovali, jer mi ne edukujemo samo radnu snagu, mi takođe treba da edukujemo mlade ljude, akademske građane, intelektualce koji su spremni kritički da razmišljajui da doprinesu zajednici“, ističe Marjan.

Kako zaustaviti odliv mozgova, trebalo bi da je u samom vrhu prioriteta donosioca odluka. Poboljšavanjem obrazovnog sistema poboljšava se i sveukupna situacija u BiH, što je korak naprijed ka približavanju evropskim vrijednostima.

(BN/ foto: BN)