Ovo ne zanima vlast: Hrvatska na korak od odlaganja radioaktivnog otpada na granici sa BiH

Jako zabrinjava ćutanje Predsjedništva BiH i Savjeta ministara BIH, iako su jako dobro plaćeni da štite interese ovog naroda.

Republika Srpska 02.06.2022 | 19:59

Ni nakon 19 mjeseci od imenovanja Pravnog tima koji je zadužen za rješavanje problematike oko namjere Hrvatske da odlaže nuklearni otpad na lokalitetu Trgovska gora, na granici sa BIH, nema konkretnih informacija ni zvaničnih izvještaja o tome šta je tim koga je imenovao Savjet ministara uradio na zaštiti interesa građana BiH.

I dok nadležne institucije po ko zna koji put pokazuju svoju nebrigu, građani i aktivisti nastavljaju borbu i pokušavaju pronaći načine za spas zdravlja i opstanak hiljada građana u opštinama koje graniče sa Hrvatskom, a koje su direktno ugrožene odlaganjem nuklearnog otpada na Trgovskoj gori.

Jedan od njih je i pravnik iz Novog Grada Aleksandar Janković.

Kako ističe za BUKU Hrvatska je trenutno na samo pola koraka od zakonskog rješenja da otpad počne odlagati na Trgovinsku goru.

“Zadnja informacija je da je Fond za finasiranje razgradnje NE Krško načinio i posljednje formalno-pravne korake ka izgradnji Centra za zbrinjavanje RAO na lokaciji bivše kasarne Čerkezovac na Trgovskoj gori. Ugovor je potpisan 19.05.2022. godine i sa dobavljačima su ugovorene  usluge izrade dokumentacije i provedba aktivnosti za ishođenje dozvola za izgradnju Centra za zbrinjavanje RAO, potom usluge mjerenja radioaktivnosti za definiranje nultog stanja na lokaciji Centra za zbrinjavanje RAO i na područu općine Dvor sa procjenom doze za pojedinca i usluga izrade projektne dokumentacije sigurnosnih analiza i Studije utjecaja na okoliš za potrebe uspostave Centra za zbrinjavanje RAO. Izabrani su I dobavljači su EKOENERG d.o.o. Zagreb, JADROVA A VYRADOVACIA SPOLOČNOST A.S  Bratislava i ENCONET d.o.o. Zagreb. Vrijednost ugovora 7.000.000,00 HRK.

Dakle, još Studija uticaja na okolinu i građevinska dozvola i radovi mogu da počnu “, priča za BUKU Janković koji se i ranije obraćao institucijama apelujući da se problem riješi, ali nikada nije dobio odgovor.

Kaže da je jako zabrinjavajuće ćutanje Predsjedništva BiH kao i Savjeta ministara BIH o ovom pitanju iako su jako dobro plaćeni da štite interese ovog naroda.

“Ekspertski tim koji je formirao Savjet ministara BiH još nešto i radi i ima određene aktivnosti, dok Pravni tim nije uradio ništa. Najavljivali su izradu pravne Strategije još za kraj marta, evo ga i kraj maja. Već i običan građanin ne može a da se ne pita da li se ovo dešava slučajno ili je plod nekog tajnog dogovora? Ako jeste, bar nam recite na vrijeme, da se spremamo za iseljavanje u druge dijelove BiH ili inostranstvo, daleko od ovog kraja kojemu se sprema nestanak”, kategoričan je Janković.

Komentar na trenutnu situaciju smo potražili i od  Maria Crnkovića iz Green Team-a iz Novog Grada koji nam kaže da su kroz istoriju života na pograničnom području nadživjeli carstva, osvajače, kojekakva ugnjetavanja, naučili su opstajati na granici, ali ovaj put život na granici donio im je novu prijetnju, još jednom nametnutu samo zato što žive ovdje gdje živimo.

"Mi nismo koristili električnu energiju iz nuklearne elektrane Krško, Hrvatska je tu energiju koristila za domaćinstva i privredu, zašto onda mi da ispaštamo posljedice i deponovanje tih radioaktivnih otpada uz rijeku Unu. Rijeka Una je jedan od najvrijednih prirodnih resursa Bosne i Hercegovine. Kao da to nije dovoljno, pa u granični pojas žele dopremiti i tzv. institucionalne otpade, koji su od običnog radioaktivnog gromobrana do medicinskog otpada iz čitave Hrvatske", kaže Crnković za BUKU

Dodaje da je Trgovska gora jedna od najtežih tema, gdje nerad političkih predstavnika građana direktno ugrožava živote građana, kako onih koji sada žive u sjeverozapadnom djelu BiH, tako i onih koji će tek biti rođeni.

"Radioaktivni i drugi opasni otpadi koje namjeravaju dopremiti u granični pojas, u kompleks napuštene kasarne udaljene svega udaljene 800 metara od rijeke Une, predstavljaju opasnost za regiju koja se može mjeriti u vijekovima, ukoliko već za mjernu jedinicu ne uzimamo živote svih nas", ističe Crnković.

Kaže da je nevjerovatna tromost i neodgovornost Bosne i Hercegovine u ovom slučaju.

"Građane u velikoj mjeri ne napušta osjećaj napuštenosti, jer se BiH ponaša kao nojevi iz starih crtanih filmova, kada noj zabije glavu u pijesak i čeka da opasnost prođe. Ova prijetnja neće proći tek tako, naprotiv, već nam je svakim danom nam je sve bliži neželjeni scenario. Pravni tim za godinu i po dana nije kreirao ni pravno mišljenje, kamo li pravnu strategiju odbrane Bosne i Hercegovine", kaže Crnković.

Dodaje da o preduzimanju konkretnih pravnih koraka iz ugla države u cilju odbrane života građana ne možemo ni pričati u ovom trenutku - što je krajnje jadno i razočaravajuće.

"Ekspertski tim nije imao niti jedan sastanak u 2022. godini. Definisan je dio istražnih radnji koje Bosna i Hercegovina treba realizovati u cilju jačanja stručne argumentacije, međutim u istraživanja se nije ni krenulo zbog navodnog nedostatka sredstava. Više puta smo imali priliku čuti da je dio sredstva već obezbjeđen, tako da ostaje nejasno - gdje je problem, zašto se već nije krenulo. Problematično je i to što sada definisanim istraživanjima, imamo potpuno zanemarene socijalne i ekonomske uticaje dvadesetogodišnje prijetnje koja već sada ima negativne posljedice", kaže naš sagovornik.

Dodaje da pored toga nedostaje analitički segment, šta bi u širem kontekstu značilo da se desi presedan deponovanja radioaktivnih i drugih opasnih otpada u graničnom pojasu, gdje se susjedna zemlja protivi tom naumu. "Riječ je o tome da u ovom trenu u svijetu radi preko 250 nuklearnih reaktora starijih od 30 godina, koji se približavaju kraju svog radnog vijeka. Ukoliko se desi kršenje međunarodnih konvencija, prava građana, nerad BH institucija praktično gledano može otvoriti vrata crnom scenariju na međunarodnom nivou, obzirom da uspostavljanje prakse 'radioaktivni otpad na granicu', ne donijeti glavobolju samo nama već i mogim drugim zemljama", ističe Crnković.

10 AKTIVNOSTI KOJE BIH JOŠ UVIJEK MOŽE PODUZETI

Na kraju navedimo i mogućnosti i alate koje BiH može iskoristiti kako bi se zaustavile aktivnosti Republike Hrvatske, a koje je naveo Aleksandar Janković.

To su:

1. Posebno tijelo ustanovljeno pod okriljem ESPOO Konvenicje je Komitet za implementaciju. Postupak pred Komitetom ne predstavlja vid rješavanja spora, već je uloga komiteta da asistira državama članicama u implementaciji obaveza koje su preuzele pristupanjem Konvenciji.

2. Svaka država članica može podnijeti pismenu pritužbu na postupanje druge članice Konvencije za koju smatra da se ne ponaša u skladu sa svojim obavezama. Pritužba se podnosi Sekretarijatu koji će o njoj obavijestiti državu članicu protiv koje je podneta a po prijemu odgovora, proslijediće pritužbu, odgovor i svu drugu prateću dokumentaciju Komitetu na razmatranje. Komitet svoj izvještaj podnosi Sastanku država članica koje odlučuju o merama koje treba preduzeti.

3. Iz raspoloživih činjenica proizilazi da Bosna i Hercegovina do sada nije primila službenu notifikaciju u skladu sa članom 3. ESPOO Konvencije oko Studije uticaja na okolinu samog odlagališta. Ipak, s obzirom na nedostatak tog formalnog obaveštenja,

Bosna i Hercegovina se može obratiti Hrvatskoj sa zahtjevom za konsultovanje o postojanju dovoljno značajnog prekograničnog uticaja, koji bi bio osnov za obavezu Hrvatske da se konsultuje sa Bosnom i Hercegovinom pri donošenju konačne odluke o lokaciji odlagališta.

Ukoliko strane dalje ne postignu dogovor o ovom pitanju, Bosna i Hercegovina se, prateći proceduru iz Priloga IV uz ESPOO Konvenciju može obratiti Istražnoj komisiji koja će ustanoviti da li relevanatan prekogranični uticaj postoji ili ne.

4. S obzirom da Bosna i Hercegovina smatra da Hrvatska krši svoje obaveze iz ove Konvencije, može se obratiti i Sekretarijatu Ekonomske komisije UN za Evropu sa pritužbom Komitetu za implementaciju.

5. Na raspolaganju su sve vrste diplomatskih puteva koji bi potencijalno stvorili pritisak na Republliku Hrvatsku da razmotri svoju odluku o postavljanju skladišta na lokaciju bivše kasarne Čerkezovac.

6. Bosna i Hercegovina se u okvirima Zajedničke konvencije o sigurnosti upravljanja istrošenim gorivom i o sigurnosti upravljanja radioaktivnim otpadom može obratiti diplomatskim kanalima IAEA, ili čak tražiti održavanje vanrednog sastanka država članica. IAEA i njena tijela su takođe adekvatniji forum u slučajevima neslaganja o primjerenosti i bezbjednosti izabaranog lokaliteta.

7. Bosna i Hercegovina je potpisala sa Evropskom Unijom Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji podrazumijeva razvoj političkog dijaloga i bliskih veza solidarnosti kao i politika saradnje u gotovo svim oblastima uključujući i životnu sredinu, čije očuvanje očigledno prestavlja važan deo sporazuma. Kako se ova saradnja smatra naročito značajnom u regionalnom kontekstu, jedan od puteva Bosne i Hercegovine može biti i obraćanje tijelima u okviru kojih se ovaj politički dijalog vodi, prije svega, Savjetu za stabilizaciju i pridruživanje.

8. Bosna i Hercegovina na kraju može uputiti Republici Hrvatskoj zahtjev za arbitražu ili rješavanje spora pred Međunarodnim sudom pravde, međutim, na Republici Hrvatskoj je da to prihvati ili ne, jer ne postoji ranije dati pristanak države na ovakav način rješavanja spora, koji je neophodan uslov za njegovo pokretanje. S druge strane, i samo upućivanje poziva za ovakav način rješavanja spora može predstavljati svojevrsan vid političkog pritiska na Republiku Hrvatsku.

9. Bosna i Hercegovina može i mora poznati Evropski parlament o nedobronamjernom ponašanju Republike Hrvatske kao članice Evropske unije. Kako smo saznali, evroparlametarci nisu obaviješteni o postojanju ovog problema i u nekoliko ličnih inicijativa su poslanici EP obavještavani o događanjima i  tražili su dodatne informacije.

10. Razmotriti mogućnost slanja zvanične ponude pomoći Republici Hrvatskoj u iznosu od 50-100 miliona evra radi izgradnje odlagališta na drugoj lokaciji ili radi reaktiviranja pregovora sa Republikom Slovenijom o smještaju hrvatskog dijela RAO iz Nuklearne elektrane Krško u mjestu Vrbine, u odlagalištu koje je Republika Slovenija već izgradila po svim standardima i nudila Republici Hrvatskoj smještaj njenog dijela otpada.

(Buka)