Režim i njegovi provokatori sve više uznemireni

Koliko je daleko u pokušaju svoje zaštite otišao režim Milorada Dodika i njegove SNSD u Republici Srpskoj najbolje govori primjer sa tribine Nebojše Vukanovića u Bijeljini. Tribina je održana u nedjelju, u Hotelu „Drina“ u Bijeljini a bilo je prisutno nešto više od stotinjak posjetilaca.

Republika Srpska 14.04.2022 | 12:05

Da je strah režima od Vukanovića ogroman vidjelo se po prisustvu od najmanje desetak njihovih provjerenih pristalica ali i nekoliko policijskih doušnika. Nakon nešto manje od jednočasovnog izlaganja Vukanović je dozvolio posjetiocima da mogu postavljati pitanja kojih je bilo pregršt a on se trudio da strpljivo odgovori na svako.

Posle deset-petnaest pitanja i Vukanovićevih odgovora jedan pomalo nervozni posjetilac je ustao i praktično konstatovao, izvodeći svoj zaključak i iznoseći svoje mišljenje, da se takvi režimi, kao što je Dodikov u Republici Srpskoj, koji je potpuno srastao sa mafijom i kriminalom svih mogućih vrsta, ne može smijeniti mirnim putem i da će, vjerovatno, Dodik završiti kao rumunski diktator Čaušesku.

Niti je taj posjetilac, niti bilo ko drugi pozivao na oružje, niti na dizanje neke pobune i revolucije. Niti je iko uputio ikakvu prijetnju čak ni prema samom Dodiku koji jeste simbol pljačke, raseljavanja i terora svake vrste nad građanima Republike Srpske.

Na sve to Nebojša Vukanović je mirno objasnio da se mora animirati što više naroda i da je najbolja puška olovka, da se upravo tom olovkom, na izborima može pobijediti Dodik i njegova SNSD ali i patuljaste satelitske stranke (SP, DNS, DEMOS, Ujedinjena Srpska...) koje ga godinama drže na vlasti.

Vukanović je napomenuo da je to uspjelo narodu u Crnoj Gori koji se oslobodio istog takvog mafijaškog režima. Osvrnuo se i na to da će međunarodni prestavnici u Crnoj Gori, bez obzira na sva njihova zalaganja da se izigra volja tamošnjeg naroda, morati popustiti i dozvoliti narodu da sam odluči o svojoj sudbini. Isto tako strani, zapadni mentori Milorada Dodika u BiH i inostranstvu, će morati da se definitivno oproste od svog „ljubimca“ i da ga puste na smetljište istorije, u koliko narod u Republici Srpskoj olovkom, na izborima, odluči da ga tamo pošalje.

Međutim, vrlo brzo po završetku skupa u bijeljinskom hotelu „Drina“ pronijela se vijest koju su prenijeli režimski portali da su, navodno, privedena dvojica građana „koja su na tribini Nebojše Vukanovića u Bijeljini pozivala na rušenje ustavnog poretka i na nasilnu promjenu vlasti“.

Spinovanje režimskih medija je pokušavalo na svaki način da u taj kontekst ubaci i Nebojšu Vukanovića i ako je on decidno na skupu obrazložio da za promjene ne treba ništa sem velike volje i želje za promjenama i izlaska što većeg broja ljudi na izbore.

S jedne strane strah režimskih medija, njihovih mentora i pratilaca po sudbinu režima na samo pominjanje naroda, protesta i pobune zbog satiranja i uspješnog raseljavanja, za sada samo jedne trećine stanovništva Republike Srpske, je više nego očigledan. 

S druge strane ovo, kada je u pitanju terorizam i ugrožavanje ustavnog poretka, potpuno benigno ali u poslednje vrijeme sve češće mišljenje, koje iznose mnogi analitičari i drugi pratioci političkih prilika a masovno pominje i narod kod svake ozbiljnije rasprave o tome kako da se stanovništvo i Republika Srpska oslobode zla koje ih je pritislo i koje su im stranci, u vidu Milorada Dodika nametnuli, ničim ne ugrožava samog Dodika, pogotovo ne fizički. Barem ne za sada.

Za razliku od običnog naroda koji je u svakom trenutku izložen riziku da mu sinovi završe kao David Dragičević, a oni sami kao Milan Vukelić, Nikola Đurović, Jovan Arbutina, Mirjana Trbojević, Slaviša Krunić, Radenko Bašić i mnogi, mnogi drugi čiji životi idu na dušu Dodikovog SNSD režima.

Glavni cilj koji kriminalizovani režim želi postići ovom ujdurmom je slanje poruke običnim građanima da ne smiju iznositi svoje mišljenje, da moraju ćutati i trpiti, jer ako nešto kažu optužiće ih za „rušenje ustavnog poretka i nasilnu promjenu vlasti“.

Svaki režim, na svom kraju, postaje autističan i potpuno se „gubi“ u želji da se zaštiti. Sve što tada radi, obično radi u korist sopstvene štete, upravo to, u poslednje vrijeme, radi režim Milorada Dodika a ovakve „akcije“ i aktivnosti će samo povećati netrpeljivost naroda i izazivati dodatni bijes.

Dati nalog i angažovati vrsne policajce koji se bave stvarnom zaštitom građana od stvarne strahovite opasnosti kakva je terorizam, tražiti od njih da prikupljaju nekakve dokaze o tobožnjem „rušenju ustavnog poretka i nasilnoj promjeni vlasti“ je samo iživljavanje i nad tim ljudima, koji su svoje živote posvetili borbi za sigurnost građana.

Naravno da policija mora, kada se to od nje traži, sprovesti proceduru, ali u ovom konkretnom slučaju to je samo najobičnije zamajavanje, sa ciljem spinovanja javnosti.

Autor: Stojadin Knežević