Bisera Turković da ne gura nos tamo gdje joj nije mjesto!

Članica Glavnog odbora SDS Aleksandra Pandurević poručila je danas ministarski inostranih poslova BiH Biseri Turković da "ne gura nos tamo gdje joj nije mjesto" i da prije nego nešto izjavi prvo se dobro informiše.

Republika Srpska 11.09.2021 | 15:54

Reagujući na izjavu Turkovićeve da se memorijalni centar u Donjoj Gradini u znak sjećanja na jasenovačke žrtve ne može graditi bez odobrenja institucija BiH, Pandurevićeva je istakla da iole pristojan i normalan čovjek sebi, prije svega, nikada ne bi dozvolio da upućuje otrovne strelice nad stratištem.

Ona je citirala dio zapisa iz memoara Hitlerovog generala Edmunda Glez fon Horstenaua koji je za Jasenovac rekao da je “vrhunac užasa u koji običan smrtnik ne smije ni da priviri”.

– Ono što je za Horstenaua pakao na zemlji, to je Biseri Turković nešto za nipodaštavanje i povod da se drvljem baci na NJegovu svetost Patrijarha srpskog gospodina Porfirija i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji su na osamdesetu godišnjicu od osnivanja jednog od najužasnijih logora u istoriji čovječanstva najavili gradnju memorijalnog centra u Donjoj Gradini. Iole pristojan i normalan čovjek sebi, prije svega, nikada ne bi dozvolio da upućuje otrovne strelice nad svetilištem, mučilištem, stratištem u kojem je stradalo više od 700.000 Srba, prema njemačkim izvorima, među kojim i hiljade djece – istakla je Pandurevićeva.

Ona ističe da Turkovićeva to sebi dopušta, pokazujući svoje dehumanizovano lice, držeći lekcije Vučiću o tobožnjoj potrebi da institucije BiH i narod daju svoju saglasnost.

Prije svega, kako kaže Pandurevićeva, ministarka za ”urme” trebalo bi da zna da institucije BiH nemaju nikakve veze s izdavanjem građevinskih dozvola i da je to posao opštinske vlasti.

– Što bi naš narod rekao, gura nos gdje mu nije mjesto. Sramota na obrazu svih u BiH jeste što dostojan memorijalni centar nije odavno izgrađen i što u BiH još uvijek postoje oni koji nisu spremni priznati razmjere zločina Pavelićeve NDH. Čak ni više od sedamdeset godina od istih – navela je Pandurevićeva.

Ona pita šta očekivati od žene koja je primila vakcinu u drugoj državi, pa onda omalovažavala donaciju vakcina Srbije!?

Dok je Turkovićeva bila zauzeta skupljanjem donacija urmi, kako kaže Pandurevićeva, predsjednik Srbije i Vlada Srbije spašavali su živote svih građana BiH, otvorivši im vrata za vakcinaciju.

Pandurevićevu čudi da Turkovićeva i tada nije optužila Vučića da ne može vakcinisati građane BiH bez njene saglasnosti.

– Dok se Turkovićeva krila u mišijoj rupi zbog pandemije, a bolnice i u Federaciji bile bez dovoljno respiratora i druge medicinske opreme, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je radio i njen posao dovijajući se ko zna kako i donirajući skupu opremu i bolnicama u Federaciji. Sigurna sam da je, zahvaljujući vakcinama i donacijama Srbije tokom pandemije, spašeno više života Bošnjaka u BiH, nego što Turkovićeva ima prijatelja (sudeći po komentarima u medijima i na društvenim mrežama, građani Federacije te donacije itekako cijene) – ističe Pandurevićeva.

I hvala Bogu, kako dodaje ona, da je tako. Pandurevićeva kaže da se raduje svakom spašenom životu, bilo čijem, kao što je tužna i zbog svakog života koji je odnijela pandemija, a mogao je biti spašen da je i Turkovićeva agilno radila svoj posao, kao što agilno kritikuje predsjednika Vučića.

Ona ističe da Republika Srbija i danas svim građanima BiH daje treću dozu vakcine.

– I beskrajno im hvala na tome, iako vakcine i u Federaciji BiH propadaju, ali se njene institucije nisu sjetile da odobre treću dozu. Čudi me da Turkovićeva i to ne osudi. Kako to da građani BiH, da je ne pitaju, idu u Srbiju da prime vakcine!? – pita Pandurevićeva.

Kada već voli da se poziva na Dejton, kako dodaje Pandurevićeva, Turkovićeva bi trebalo da pročita dejtonsku definiciju rata u BiH, a ona glasi “tragični građanski sukob”.

– Agresija postoji samo u njenoj i njoj sličnim glavama. I na kraju, za razliku od Bisere, predsjednik Vučić je iskazao i iskazuje poštovanje za sve nevine žrtve, svih naroda. Tako rade državnici i ljudi koji imaju kućni odgoj i empatiju, i gledaju u budućnost. Oni koji se više raduju tuđem zlu nego svom dobru, i ruše sve mostove, završavaju prezreni i odbačeni od svog naroda. Mržnja je teška bolest! Ali, mržnja ne jede mete, ona jede one koji je u sebi nose. Neka je vječna slava našim jasenovačkim mučenicima! – poručila je na kraju Pandurevićeva.

(BN)