Srpska će biti vječna ako izgradi pravnu državu

 Republika Srpska će biti vječna ako izgradi jake institucije i pravnu državu, a koje su sada dobrano narušene. Vraćanje povjerenja građana u institucije Republike Srpske treba da bude prioritetan cilj jer gdje je srušen autoritet prava i institucija, uspostavlja se moć i autoritet pojedinca koji beskrupulozno svojom voljom u vlastitom interesu donosi odluke.

Republika Srpska 19.06.2021 | 11:26

Piše: prof.dr Petar Kunić

Pravna država kao civilizacijska tekovina u kojoj vladaju opšte racionalne i neretroaktivne norme, treba da osigura dostojanstvo i uspravan hod svakog čovjeka.

U pravnoj državi, vlast je podjeljena na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, prevashodno radi međusobnog balansa i kontrole.

Zasniva se na političkom pluralizmu, nepovredivosti ljudskih prava, pretpostavci slobode na strani individue, odgovornosti i kontroli svakog oblika državne vlasti, te doziranju svakog oblika moći, primarno institutima prava.

Ustanovljavanje poretka pravne države preduslov je svake istinske demokratije.

 Načelo legaliteta i legitimiteta su temeljni atributi pravne države.

 Ona je dakle "per definitionem" nepristrasna i pravedna, te mora biti transparentna i efikasna i služiti potrebama svojih građana.

 U Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj nije ostvarena pravna država, jer za to nije bilo političke volje.  Političke volje nije bilo ni u borbi protiv korupcije koja nagriza svaku poru društva.

 Izgradnja demokratskog društva s pluralnom strukturom je izostala, osjeća se nedostatak demokratskog potencijala. Opstanak, održivost i razvoj bilo koje zajednice i svakog društva je u njegovoj unutrašnjoj demokratskoj snazi.

 Republika Srpska će biti vječna ako izgradi jake institucije i pravnu državu, a koje su sada dobrano narušene.

Vraćanje povjerenja građana u institucije Republike Srpske treba da bude prioritetan cilj jer gdje je srušen autoritet prava i institucija, uspostavlja se moć i autoritet pojedinca koji beskrupulozno svojom voljom u vlastitom interesu donosi odluke.

Кljučni problem, uz masovni odlazak građana, prevashodno mladih ljudi sa ovih prostora je i borba protiv kriminala i korupcije.

Neophodno je osigurati efikasnu borbu protiv kriminala i korupcije što zahtjeva veću odgovornost pravosuđa i drugih kontrolnih organa, kao i pravdu i jednakost za sve građane. 

Sa postojećom vlasti to nije moguće jer je skopčana sa korupcijom i zloupotrebama.

Postojeća vlast je iscrpila svoje potencijale i nije za očekivati da ponudi osmišljene nove tendencije.

Totalizovanje (zatvaranje) alternativnosti u horizont jedne političke alternative u posljednjih petnaestak godina, stvorilo je nastajanje jednoobraznog mišljenja, suspenziju kritičke misli u društvu i uklanjanje sa javne scene svih autoriteta koji bi mogli dovesti u sumnju njihov rad.

U takvim okolnostima izvršena je demobilizacija intelektualnih krugova uz apsolutnu dominaciju kvazi političke elite nad nacionalnim pitanjem, obrazovanjem, zdravstvom i ekonomijom. Svi koji nešto znače u javnom prostoru su sklonjeni.

Nažalost, toj oligarhiji prepušteno je definisanje sistema vrijednosti koji je stvoren bez vizije razvoja, nakaradan, zasnovan na primitivnim i zastarjelim zasadama.

Stvoren je sistem koji ne reaguje na poticaje.

Potrebne su nove snage, nova energija koju generiše kvalitetna politička elita, renovirane institucije sa institucionalnim impulsom, u konačnosti, ljudi od znanja i struke.

Na toj osnovi treba graditi osjećaj za održavanje kapaciteta kadrova koji žele pravednije odnose u društvu, odnosno jednakost i pravdu, u cilju stvaranja društva u kojem će svi imati podjednake šanse za posao i napredovanje u službi bez obzira kojoj političkoj partiji pripadaju.

Pitanje kadrova predstavlja suviše ozbiljno pitanje da bi se prepustilo talasima bilo kojoj partijskoj prolaznosti.

Partokratija stvara osjećaj podaništva i bespomoćnosti i razvija kulturu zavisnosti što je korak do korupcije.

U takvom sistemu, kadrovi služe političkoj stranci a ne institucijama i građanima, što vodi privatizaciji institucija i razbijanju jedinstva cjeline.

Ne gradi se svijest o značaju i mogućnostima obrazovanih ljudi i u javnom diskursu gdje veliki značaj umjesto političara trebaju dobiti uspješni menadžeri, hirurzi, profesori univerziteta, književnici, uspješni advokati, poštene sudije, novinarski individualisti i drugi zaslužni građani, što bi svakako značajno uticalo na stvaranje kvalitetnijeg sistema vrijednosti.

Rastrošnost i zaduživanje postojeće vlasti je prevazišlo normalne okvire i narušava kredibilitet Republike.

Budućnost i mlade generacije se opterećuju dugovima a znatan ''kolač'' iz tih kredita usmjerava preko tendera ljudima bliskim vlasti.

Nedostaje spremnost da se u trenutku egzistencijalne krize lični interesi podrede nacionalnim. Uvid u dokumenta usvojena od pozicije na Narodnoj skupštini daje otužnu sliku ''predstavnika'' naroda.

Da nije opozicije, za Skupštinu se ne bi znalo.

Postala je protočni bojler bez autoriteta koji je vodi.

Izoštrena polarizacija društva i vještačka podjela na patriote i izdajnike bez valjanih argumenata popraćena sa toksičnom propagandom otupljuje osjećaj srpskog patriotizma.

(BN)