Svjedok vremena: Prva bogomolja na Majevici

Majevica i podmajevički kraj prepuni su, pored izuzetnog bogatstva koje je priroda darovala ovom kraju i brojnih drevnih zaostavština predaka sa tog prostora. Jedna od njih je prva bogomolja na Majevici, takozvana “Kelija” ili “Ćelija”, koja se nalazi u Gornjem Priboju. U njoj su se ljudi sakupljali i sabirali u molitvi i zajedništvu, prije nego što je napravljena prva crkva, a kao svjedok tih vremena stoji ponosno i dan danas.

Republika Srpska 22.11.2020 | 17:04
Svjedok vremena: Prva bogomolja na Majevici

Dio Majevice, Gornji Priboj, nekada je “vrio” od života, danas sve više pust. Nekada davno, ovaj kraj nije imao crkvu, na bogosluženja se odlazilo u Mačkovac i manastir Tavnu. Morali su Pribojčani prelaziti preko Teočaka, a tu su im, tada za vrijeme turske vladavine, činjeni brojni zulumi. Početkom 19. vijeka Gavro Veselinović, prvi poznati pribojski paroh, naučio je službu u Tavni, a onda ga je zvornički mitropolit rukopoložio za sveštenika. Tada nastaje i prva bogomolja u ovom kraju, takozvana “Kelija” ili “Ćelija”.

“Zidana je dosta široko, od pola metra do metar. Tu se okupljao vjerujući narod i tu je sveštenstvo stanovalo. Bilo je ovdje i drvenih crkava, prije izgradnje pribojske crkve. Dugo Turci nisu dali da se ovdje prave bogomolje, ali sa dolaskom Austrougara, malo popuštaju”, pojašnjava sveštenik Jeremija Lazić, protojerej-stavrofor.

Nasljednici imanja na kom je drevna bogomolja su nam ispričali da su, kopajući pored crkve pronašli drveni krst. Pokušavali su na nekoliko mjesta, ali nisu ništa više uspjeli saznati o ovoj relikviji. Kažu, i unutar crkve je sve ostalo autentično i sačuvano, uključujući krevete na kojima je sveštenstvo spavalo i kovčege gdje su čuvane stvari.

U „Ćeliji“, koja nije imala zvona, jer se u tursko vrijeme zvonjenje strogo zabranjivalo, vršene su samo jutarnje i večernje molitve a svi drugi obredi su se obavljali kao i prije u Mačkovcu i manastiru Tavni. Sve je to otežavalo vjerski život, pa su Pribojčani preduzimali korake za gradnju crkve u selu, ali nisu nikada dobijali dozvolu od turskih vlasti. Nekako im je pošlo za rukom da sagrade malu kapelu.

Mjesto za gradnju je izabrano, pošto se tu nalazilo “molitvište“, gdje se narod i do tada okupljao sa sveštenikom. To mjesto bilo je u vlasništvu nekog Salih-age iz Teočaka. Kada je došla austrougarska okupacija BiH, ode nekoliko viđenijih domaćina kod Salih-age, kako je zapisao Risto Lukić, „i zamole ga da im proda zemljište“.

Dogovor je pao da se vlasniku zemljišta izgradi kuća tamo gdje on tražio, a 1883. godine sagrađena crkva posvećena Rođenju Presvete Bogorodice u Priboju. Osvećena je na Arlijevdan.

“137 godina broji kako je osvećena i svake godine vladike dolaze da služe za Arlijevdan. Trudimo se da crkva obraz ne okalja onima koji su je gradili. U spisima stoji da je Gavro Delić iz Peljava kumovao sa sto dukata. Bilo je i drugih koji su pomagali sa po deset dukata, zvani `desetari`. Svako je dao onoliko koliko je mogao”, kaže otac Jeremija.

Sa lijeve i desne strane ulaznih vrata uklesana su imena na tablama stradalih boraca u Drugom  svjetskom ratu, te u posljednjem odbrambeno-otadžbinskom. Oni su i sahranjeni na groblju preko puta crkve. Među njima je i jedan ruski dobrovoljac, sin jedinac, koji je došao da pomogne bratskom narodu, i stradao. Njegova želja je bila da bude sahranjen u Priboju, pripovijeda otac Jeremija. Nemila uspomena na ta vremena je i izrešetan prozor na crkvi koji kao podsjetnik, još stoji.

“Crkva se nalazi na jednom brežuljku, preko puta je škola. Između je tekla rijeka  Janja, a njena voda se zahvatala kao izvorska. Sad je to bunar, 5, 6 metara dubok, Sa dvije strane je sazidan bedem, a rijeka Janja svojim tokom teče dalje”, ispripovijedao nam je sveštenik.

Nekad bilo, sad se pripovijeda. Otac Jeremija kaže da je raseljavanje stanovništva iz ovog kraja počelo još 1914. godine. Danas Priboj, sa okolnim selima broji oko 1.400 stanovnika. Učenika je stotinjak u školi, a nekada ih je, sjećaju se stariji, bilo i preko 800. Mnoga vrata su zatvorena, mladi odlaze u potrazi za boljom budućnošću.
A ovaj dio Majevice pravi je raj za život, sa čistim vazduhom i netaknutom prirodom. 

(BN)

Komentari / 11

Ostavite komentar
Name

Bijeljinac

22.11.2020 18:23

Lijepa prica.Puna je Bosna ovakvih i sličnih objekata sa velikom istorijskom vrijednosti koji propadaju i niko se ne brine o njima.Još jedna stvar je zanimljiva kako Turci nisu zabranili druge religije a ni srušili njihove objekate kao moji sugrađani u Bijeljini od 1992 do 1995.

ODGOVORITE
Name

ReTurci

22.11.2020 19:21

Nisu rusili pravoslavne objekte jer su bili povlasceni kad su dovedeni u Bosnu Srbi. A itekako su rusili i pretvarali katolicke crkve u dzamije i davali samostane u ruke spc. Bihac,Jajce imas primjera koliko hoces.

Name

Gej RS

22.11.2020 19:29

Treba da budes mnogo bezobrazna i pokvarena osoba da uopste napises ovakav komentar nakon ovog teksta. U tekstu jasno pise da Turci nisu dozvoljavali i da su na sve nacine sprjecavali izgradnju crkava i praktikovanje vjere, izmedju ostalog bilo je zabranjeno da se cuju crkvena zvona, ne samo na Majevici, vec svuda u Otomanskom carstvu. Turci su srusili sve sto su mogli srusiti, a one monumentalnije objekte su pretvarali u dzamije. Evo prije pola godine su Aja Sofije pretvorili u dzamiju, danas u 21. vijeku, a ti pises o turskoj tolerantnosti. Lazes k'o pas. Mozda Turci nisu rusili vjerske objekte tokom 90ih proslog vijeka, ali vi svakako jeste u tom periodu rusili crkve, kako pravoslavne tako i katolicke gdje god vam se ukazala prilika.

Name

Бог ти душе

22.11.2020 19:48

Прочита ли ти овај текст прије него што остави овакав глуп коментар

Name

re gej Rs

22.11.2020 20:22

U 21 vijeku i treba sve da se zatvori i pretvori u muzeje.Religija je najveca laz ikad ispricana

Name

Re 19:48

22.11.2020 20:41

Procita li ti drug?Vidim ova građevina stoji i treba da stoji i da se više brige vodi o njoj.A vidim i ti kao pravoslavac postojiš hvala Bogu.

Name

Olja

22.11.2020 19:28

Malo se zna o mnogo cemu na majevickom podrucju, a, nazalost, nema ni interesa. Ali, ne znaci da ce tako i ostati, interes se moze probuditi. Eto, ovaj prilog je jedan od nacina. Tu kucu, keliju, bi trebalo sacuvati i to tako sto ce biti tretirana, ne samo kao vjersko, nego i kulturno dobro o kome bi trebalo brinuti na nacin kako to nalaze zakon kojim su propisane mjere o zastiti ovakvih dobara.

ODGOVORITE
Name

Majevicanka

22.11.2020 20:15

Rodjena sam u Priboju dugo zivjela u Tz a sada u Bn.Upoz ala sam kroz posao ljude svih okol ih mjesta omo Tuzle a sada u BN i skoro cijele Bih i sire.Mislim da nema pitomijih i cestitijih ljudi od ljudi iz Pribpjs.Za mene je to najljepsi kutsk na ovoj planeti.Kada neko prica o Americi Zenevi Kanadi i drugim gradovima svijeta vjerujte ni u jednom nemam nikskvu zelju da zivim i ne samo zivim nego ni da ih posjetim kolilo volim svoj Priboj.Za njega me vezu najljepse uspomene.Sam pogled na crkvu na modt ispod crkve gdje sam se nekad zabavljsla u meni budi nsjljepsa sjecanja.Koliko bih voljela okupit generacije i generacije Pribojaca po bijelom svijetu u onoj skoli ili kod crkve nemate pojma.

ODGOVORITE
Name

re majevicanka

23.11.2020 17:55

Lijep komentar drzi se Priboja i Glasaj za SDS neces pogrijesit.Buducnost je u tvojim rukama.

Name

Alan Ford

23.11.2020 00:19

Prava je šteta i sramota da ovakav objekat ne bude pod zaštitom države. Ja nisam znao da postoji ovako nešto a sigurno i mnogi drugi neznaju!

ODGOVORITE
Name

Samo se pitam

23.11.2020 17:51

Ko ce nastaviti ovu tradiciju,omladina u rasejanju vjerovatno.

ODGOVORITE