Najveći problem je u VSTV-u, biraju se nekompetentni

Na sjednici Privremene istražne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama danas je ispitan Miroslav D. Marković, dugogodišnji državni tužilac koji je prije nekoliko dana penzionisan.

Bosna i Hercegovina 26.08.2020 | 13:35

On je kazao da najveći problem u pravosuđu vidi u VSTV-u, njegovoj neefikasnosti i neiskorištenoj nezavisnosti.

Stanje u pravosuđu je, prema njegovim riječima, isto kao kad je počeo da radi pa se pita “šta je radio 40 godina onda”.

Smatra da je osnovni uzrok za izostanak napretka u tome što se ne koristi nezavisnost koja im je data, što nema kontrole, odnosno vrhovnog suda i u neefikasnosti pravosuđa do kojeg dolazi najviše zbog nekompetentnosti kadra.

Pitanja članova Komisije: 

Alma Čolo:

Kakvo je Vaše mišljenje s obzirom da postoji percepcija da je pravosuđe pod političkim uticajem, kako mislite da se taj uticaj ostvaruje? Da li mislite da je ovako postavljen sistem efikasan i da li se može boriti protiv organizovanog kriminala i korupcije?

Marković:

Politički uticaj nje direktan nego je difuzan. Radi se kroz sistem nagrađivanja, kažnjavanja, predlaganja, na poseban način gdje je šalju određeni signali. A pravosudni radnici znaju koristiti te signale. A što se tiče efikasnosti moramo poći od procesnih zakona. Zakon o krivičnom postupku iz 2003, njegova šteta je nemjerljiva.

Kada sam počeo izlagati primjedbe, isključen mi je mikrofon i poslat sam na mjesto. Do sad smo imali 20 izmjena tog zakona, a jedna se odnosila na trećinu teksta.

Ne biraju se najkvalitetniji kadrovi na pozicije. Ako vi na poziciju tužioca izaberete čovjeka koji nema dan iskustva ni u sudu ni u advokaturi, šta od njih možete da očekujete. Imate situaciju da oni dalje napreduju. Ti ljudi poslije državu predstavljaju u međunarodnim organizacijama. Ne biraju se kompetentni ljudi, a iz toga proizilazi sve ostalo.

Zlatan Begić:

Ima li jos nešto bliže vezano za struku za šta Vi smatrate da bi se moralo mijenjati u procesu donešenja zakona?

Marković:

Tužilac nije ravnopravna stranka u postupku, on nema pravo na pravično suđenje, na žalbu na oslobađajuću presudu u drugom stepenu. Kako mijenjati to?

Na naša savjetovanja godišnja ministri pravde ne dolaze i nema nekog velikog interesa javnosti

Dragan Mektić:

Kako doći do boljih rješenja, uvažavajući sve što je stvarnost u BiH, prije svega borba protiv korupcije. Šta je po Vama razlog što nema sistemske borbe protiv korupcije?

Marković:

Imate iz Agencije za revizuju koja godinama konstatuje stanje i daje preporuke ali se nista ne može poduzeti. Tu bi se trebala uključiti i policija, ali i Tužilastvo i druga tužilaštva.

Mirjana Marinković Lepić:

U medijima čitamo da “zviždači” budu na kraju procesuirani, da novinari otkrivaju krivična djela umjesto policijskih struktura. Možete li nam parafrazirati odredbu o neovlaštenom snimanju? Podsjećam na slučaj “potkivanje” i kupovinu diploma.

Marković:

Jasne su odredbe o neovlaštenom snimanju, sad da li će tužilac to tretirati kao primarno i posebno mjesto to je njegova stvar. Sada se smatra dokazanim ono što je uvjerljivije, a ne što je bilo. Ne mogu govoriti o pojedinačnim slučajevima, ali da sam ja bio tužilac znam kako bih postupio u tom slučaju.

Mirjana Marinković Lepić:

Kakav je politički uticaj na policijske strukture jer u postizbornom periodu najveća je politička borba za te pozicije? Osvrćem se na slučaj Gordane Tadić i stanovanja, jer poslanici moraju dostaviti dokaz da koriste stan, to mora ovjeriti poreska uprava. Kakav je slucaj u Tužilaštvu?

Marković:

Ne bih govorio o Gordani Tadić, o pojedinačnom slučaju. Nemojte doći do tog da od drveta ne vidite šumu. To su pojavni oblici da se zakon tretira na jedan ili drugi način. Ja sam jedan od prvih koji je jednom poslaniku napisao tužbu za to krivično djelo. Presuda je bila oslobađajuća.

Mira Pekić:

Kažete da su nedovoljna finanjska sredstva i razjedinjeno finansiranje jedan od glavnih problema, da se finansiraju iz 14 budžeta i predlažete iz centralnog izvora finansiranje. To bi zahtjevalo sveobuhvatnu reformu ali opet bi se problem teško riješio jer bi bio skoro isti politički uticaj. Mislite li da bi se standardizacijom izdvajanja sredstava, odnosno zahtjeva sudova i tužilaštava može riješiti a da se ostane na ovom istom modelu finansiranja?

Marković:

Logički, ako je potrebno staviti nekog pod kontrolu manje su mogućnosti ako je finansiranje iz jednog centra. Ostajem pri tome da bi se finansiranjem iz jednog centra moglo uticati na nezavisnost pravosuđa u pozitivnom smislu.

Branislav Borenović:

Obzirom da ste u penziji, kako Vi kao tužilac Tužilaštva BiH dobijate predmet, kako se dodjeljuju?

Marković:

Imamo Pravilnik ali se on dosljedno ne primjenjuje. Prema njemu, zamjenik glavnog tužioca određuje postupajuće tužioce. Ali praksom je glavni tužilac taj koji dodjeljuje predmet. i ne samo predmet nego i kategorizaciju i standardizaciju predmeta.

Branislav Borenović:

Šta mogu oštećeni uraditi ukoliko tužioci u ladicama drže predmet godinama?

Marković:

Prema novom zakonu oštećeni su izbačeni iz sistema, nemaju prava što se tiče samog postupka. Ne znam zašto je zakonodavac to prihvatio, to nije smisleno.

Alma Čolo:

VSTS ne odgovara nikome, rekli ste, i da članovi koji dolaze s nižih instanci ne bi trebali predlagati sudije viših. Na koji način se može zakoski uspostaviti odgovornost VSTS-a i na koji način treba da bude sastavljen VSTS da bi adekvatno odgovorili zadatku i birali nosioce najviših pravosudnih funkcija?

Marković:

Zakon o VSTS u treba promijeniti tako da član VSTS-a može biti samo neko ko ima minimum 25 godina iskustva u pravosuđu, 25 godina u sudnici i sve ste riješili. A onda napraviti i skalu ko se može kandidovati za sudije viših instanci. Samo Parlamentu bi trebalo VSTS da odgovara.

(Klix/ BHRT)