Kukić: Pitam! I jedva čekam da mi se odgovori...

"Moga vrlog pisca i izdavača, očito je, svrbi moje prozivanje institucija države – u konkretnom slučaju Ministarstva obrazovanja Tuzlanskoga i posebno Zeničko-dobojskog kantona zbog devastacije obrazovanja, kojoj doprinose i njihovi ministarski marifetluci"

Bosna i Hercegovina 05.08.2020 | 13:36
Kukić: Pitam! I jedva čekam da mi se odgovori...

Nastavlja se polemika na temu "urušavanja bh. obrazovanja i monopola na udžbenike od pojedinih izdavačkih kuća", koju je na DEPO Portalu pokrenuo bh. akademik i profesor Slavo Kukić svojim kritičkim komentarom, na koji je uslijedilo reagovanje od izdavača - glavnog urednika i direktora izdavačke kuće Vrijeme.

Ovo je odgovor profesora Kukića:

- Na portalu, koji objavi moj tekst „Urušavanjem obrazovanja najefikasnije se uništavaju i društvo i država“ – a kojeg urednica, valjda zbog procjene da će na taj način više zaintrigirati čitalačku publiku, naslovi nešto drugačije – pročitah „lekciju“ koju mi, zbog iskazane „drskosti“, javno uputi osoba za koju nikad u svom životu dosad nisam čuo. I hvala savremenim komunikacijskim tehnologijama na pomoći. Jer, da ih nije štošta bi mi i danas ostalo tajna. Ovako, potražih, pročitah i dešifrovah.

Za besplatno „podučavanje“ mogu zahvaliti osobi – ime joj je i dalje nevažno, bez obzira što mi spočitava da ga izbjegavam zbog straha od kaznenog progona – koja se predstavlja piscem, ali i vlasnikom izdavačke kuće koja se u mom tekstu osjetila prozvanom.

Nemam, priznajem, informacija da bi mogao suditi o kakvom se piscu radi. No, za ovu priču to i nije važno. Ali, jeste važno da je moj „učitelj" vlasnik izdavačke kuće koja se, očito, prepoznala u kritičkom osvrtu o stanju obrazovanja kojeg potpisah. I da napisanom htjede dati potpuno drugo značenje od poruke koju se željelo poslati.

Niti jedna rečenica iz objavljenog teksta se, naime, bez obzira što se takav utisak površnim čitanjem i može steći, ne tiče izdavača, pa ni onog tuzlansko-zeničkog dvojca u kojem se siroti pisac i sam prepoznao. Naprotiv, u tržišnim privredama logično je očekivati da takmaci, ma kojom vrstom djelatnosti se bavili, iskoriste sve instrumente – uključujući i korupciju dakako – kako bi osvojili što veći dio ukupnog tržišnog kolača. I to kao pravilo vrijedi svugdje – i ovdje i u ostatku svijeta.

Ono, međutim, što može biti problem jeste uloga države u utvrđivanju pravila tržišne utakmice. A ona je, u slučaju udžbenika za osnovne škole na prostoru Federacije, višestruko problematična. I to je poruka koju se željelo poslati. Usput, i na znanje mome „učitelju“, stavovi koje izrekoh nisu rezultat činjenice da sam, kako mi on sirotan spočitnu, portparol njegove konkurencije nego potreba kritičkoga intelektualca da progovori o onome, o čemu je i sam saznao iz medija. U kojima je, ponavljam i ovom zgodom, objavljeno i otvoreno pismo šest izdavača s prostora Federacije u kojem se, a da navode iz njega niko, pa ni vrli mi „učitelj“, nije demantovao, tvrdi da su, temeljem ocjena, dobivenih na anonimnom konkursu od recenzenata, angažovanih od federalnog Ministarstva obrazovanja, od 141 odobrenog udžbenika za prvi, drugi, treći i osmi razred osnovne škole, samo dva od dvoje izdavača iz Tuzle i Zenice ocijenjena najboljima. A to, opet, ponoviću i ovom prilikom, znači da su osnovnoškolska djeca na prostoru Tuzlanskoga i Zenočko-dobojskog kantona uskraćena za 139 kvalitetnijih udžbenika. Zašto?

Moj „učitelj“ tu vrstu pitanja pokušava skinuti s dnevnog reda logičkim trikovima. Radi se, „podučavanju“ me, o odlukama „kantonalnih ministarstava obrazovanja“ koje nisu pale s nebesa nego su nastale temeljem „izjašnjavanja učitelja i učiteljica, nastavnica i nastavnika u svim školama“, po kojemu je do „sada najzastupljeniji (najviše korišteni) udžbenik postao udžbenik koji će se koristiti u svim školama“.

 Vrli „učitelj“, očito, vjeruje kako logički trikovi piju vode. I da su i učiteljice i učitelji, i nastavnice i nastavnici o kojima zbori najobičniji blećci. Da u prilog tome, tako ispade, svjedoči i izbor od struke lošije, a zaobilaženje bolje ocijenjenih udžbenika. To je, dakako, problem, ne moj nego moga „učitelja“.

Što se, pak, mene tiče, prosvjetni radnici znaju, i to puno bolje od izdavača i trgovaca, što vrijedi a šta ne. A poprilično sam uvjeren i da odluke o udžbenicima, po kojima će raditi, a kojima se u javnosti maše, sve prethodne godine – ne samo u Tuzli i Zenici nego i u drugim dijelovima BiH, pa i Sarajevu koje mi moj „učitelj“ prigovara – nisu donosili prosvjetni radnici koji konkretne programe s djecom i realizuju. Donosili su ih, naprotiv, drugi, koji po partijskim i, nerijetko i koruptivno-kriminalnim kantarima, u ime živih učiteljica i učitelja, nastavnica i nastavnika, i protivno ocjenama struke, odlučuju što je za sirotu djecu najbolje.

Na besplatno javno „podučavanje“ mi, ruku na srce, nije bila namjera uopšte reagovati. Kao što mi nije namjera reagovati na bljuvotine onoga koji poziciju kantonalnog ministra koristi za radnje koje su i zakonski i moralno krajnje problematične. A kojemu bi malo javne prepiske s akademikom – iza kojega su 32 knjige i 150 znanstvenih radova objavljenih širom svijeta, ali i udžbenici po kojima ispite polažu studenti u četiri države s prostora bivše Jugoslavije – dobro došlo kako bi i za njega saznala silna naučna zajednica, ako to već nije bila u prilici čitajući mu naučne, i uopšte intelektualne radove.

Na javno „podučavanje“ reagujem isključivo zbog krajnje indikativnog joj postscriptumoma. Koji, usput, nije napisan da bi se branilo sebe nego opet lokalnoga „profesorčića“ koji je, kako stvari stoje, među zaslužnijima zašto je vrlom „učitelju“ odjednom krenulo. Koji, zapravo, demistifikuje i razloge zašto se pisac i izdavač na javnu „lekciju“ meni odluči. I potvrđuje na hiljade puta ponovljenu da se uvijek češe onaj koga svrbi. A moga vrlog pisca i izdavača, očito je, svrbi moje prozivanje institucija države – u konkretnom slučaju ministarstva obrazovanja Tuzlanskoga i posebice Zeničko-dobojskog kantona zbog devastacije obrazovanja, kojoj doprinose i njihovi ministarski marifetluci.

Svrbe ga, međutim, i pitanja koja sam postavio. Samo postavio, ništa i tvrdio. A na to u demokratskom ambijentu, ako se o njemu u ovoj zemlji uopće može govoriti, valjda imam pravo. Ako to ne zna pisac i izdavač, morao bi znati njegov politički pokrovitelj. I stoga ću ih još jednom ponoviti. Pitao sam, dakle „što je stvarni motiv, zbog kojega se interesima djece pretpostavlja zarada partijskih ljubimaca? Slijepa poslušnost prema partijskim moćnicima za čiju se volju veže i vlastita budućnost ili ambicija da se iz takvog angažmana šićari ponešto i za sebe? Genetska, dakle, sklonost kriminalu? Ili korupciji? Ili i jedno i drugo?“.

Pitam! I jedva čekam da mi se, ali i javnosti, odgovori. Ali argumentima. Jer, pljuvanje, na koje se odlučiše, nije zamjena koja pije vode, naveo je profesor Kukić.

(DEPO PORTAL)

Komentari / 7

Ostavite komentar
Name

Robin hud

05.08.2020 14:22

U ovoj drzavi su generacije odgajane u smislu da je negativno u stvari pozitivno i obratno. To je osnova za svaki nacionalizam da egzistira.

ODGOVORITE
Name

Ha ha

05.08.2020 19:51

Poslije tolikih autora a medju njima je i spirke red je da se i veliki baja pokaze u toj oblasti kao potencijalni akademik i nobelovac

Name

E

05.08.2020 18:16

E super, sasvim je logično objaviti reagovanje na neki misteriozni tekst koji nam je - zato što prethodno nije objavljen - nepoznat. Zar je zaista toliko važno što je Kuki popušio neku lovu na koju je računao?

ODGOVORITE
Name

Boris

05.08.2020 19:07

Dok Špirić na jednoj knjizi koju niko nije kupio zaradi 400 000 eura za stan u Beču, nema nama sreće u prosvjeti

ODGOVORITE
Name

Agata

05.08.2020 23:10

Kukiću 👌

ODGOVORITE
Name

Laki

06.08.2020 09:35

Najvažnije je osnovno obrazovanje, ostalo se može kupiti.

ODGOVORITE
Name

A

06.08.2020 11:52

Spiric je napisaooooo prodao ulozioooo!!!isve ce ostaviti buducim pokoljenjimaa!!Ivo Andric je mala maca za danasnje pisce knjizevnike akademike !!!!!!!!ovisad pisu istoriju ludog vremena ludog naroda !!Pokondirena zemlja!!!

ODGOVORITE