Kada bi se vratili u mladost ponovo bi isto radili...

Iza svakog penzionera stoji priča koja opisuje njegov život i radni vijek. Svoje životne priče ispričali su korisnici Doma za starija lica “Sveti Nikola” iz Bijeljine, koji su se bavili različitim profesijama ali su se složili oko jednog,kada bi se vratili u mladost opet bi se bavili istim pozivom.

Republika Srpska 13.06.2020 | 09:35

Sa sjetom za starim dobrim vremenima i emocijama koje su prišivene u skrivenom kutku duše, svoje životne priče ispričali su nam korisnici Doma za starija lica “Sveti Nikola” u Bijeljini.

Upoznali smo Bosiljku Erić koja je svoj radni vijek provela radeći kao službenica u sudu.

“Dvadeset godina sam bila daktilograf,a petnaest godina sam radila druge poslove u sudu i zaradila sam penziju tu. Najteže je bilo daktilograf biti,to nije šala.  I sad znam napamet slova,sve pišem i pamtim,a ja napišem prije nego što sudija rekne. Ali preživjelo se. Sad kad bi se vratile godine,opet bih isto radila,” kaže Bosiljka

Osamdesetšestogodišnja Smilja Kovač davne 1958 godine u Bijeljini otvorila je vrata učionice i do penzije je učila mnogobrojne generacije.

“Ja sam to voljela još kao djete,igrale smo se učiteljica da bih kasnije upisala Učiteljsku školu,završila i zaposlila se. Bilo je,čini mi se,jednostavnije ranije nego sada. Ali sve napreduje tako da djeca sada dolaze sa predznanjem,” priča Smilja

Deset godina Simo Pajić proveo je kao rudar u Rudniku Tuzla,ipak tu nije vidio svoju budućnost pa je uzeo kofer u ruke i započeo svoje životno putovanje svijetom.

“U Australiji sam bio dvije godine,zatim sam otišao u Austriju. Tu sam proveo izvjesno vrijeme,te sam svoj put nastavio u Švajcarsku,gdje sam ostao skoro trideset godina. Lijepo mi je bilo,recimo,kada sam odavde pošao u Australiju putovao sam mjesec dana. Kada sam se vraćao putovao sam četrdeset dana i to preko Meksika,Južne Amerike,sve sam prošao ali vjerujte najljepše je ovdje u mojoj državi,” kaže Simo

 Jovanka Gavrić pamti samo srećne dane,svoju mladost i vrijeme kada je radila u Fabrici soli u Tuzli.

“Radila sam u fabrici soli više od trideset godina. Moj prvi posao bio je pakovanje soli,a zatim sam upisala kurs i počela raditi na telefonskoj centrali fabrike. Radili smo sve od prodaje do finansija,trebalo je znati sve kontakt brojeve a mnogi su mi i dan danas ostali u sjećanju. Bio je to lijep posao,” kroz osmijeh priča Jovanka

Zaposleni u Domu za starija lica “Sveti Nikola”  rado slušaju sve one koji borave tu,njihove životne priče,djele sreću ali i tugu sa njima.

“Mi ovdje imamo preko pedeset ljudi i samim tim slušamo mnogo različitih životnih priča. Ponekad i oni imaju sitne probleme,ali uvijek zajednički pokušavamo da ih riješimo,” ističe Ljubinka Đuranović , socijalni radnik u Domu za starija lica “Sveti Nikola”

Učitelji,daktilografi,rudari,kuvari,vojna lica,svi djele isti prostor ali i sudbinu. Kažu da su jedni drugima najbolji prijatelji i u poznim godinama uz optimizam prevazilaze sve prepreke koje starost sa sobom nosi.

BN TV