Za Đurđevdan i Mitrovdan zna i američka NASA

Za pravoslavne praznike Đurđevdan i Mitrovdan  zna i Američka Nacionalna vazduhoplovna i svemirska administracija, skraćeno „NASA“, jer se baš u njihovo vrijeme na Suncu događaju značajne elektromagnetne smjene, koje su od velikog značaja i za vremenske prilike na Zemlji, kaže poznati meteorolog Nebojša Kuštrinović.

Vijesti 03.05.2020 | 12:27

Prema Kuštrinovićevim riječima početkom maja, kada šestog njegovog dana pada pravoslavni praznik Đurđevdan, te u jesen početkom novembra, kada je osmog novembra praznik Mitrovdan ili Sveti Dimitrije, elektromagnetne promjene su najizraženije jer se događaju i kalendarske promjene u godini na planeti Zemlji. 

- Ove promjene u prirodi oko Đurđevdana i Mitrovdana naučno prati NASA znajući za ove naše praznike, ali za njihov značaj u svekolikom životu ljudi i u prirodi uopšte, bez najsavremenije opreme i naučnih dostignuća sa kojima raspolaže moćna NASA  još u stara vremena znali su i naši stari - kaže za BN televiziju Nebojša Kuštrinović.

Očito je da su naši preci, prateći promjene u prirodi i prenoseći ih usmeno s koljena na koljeno do naših dana, primijetili da se u proljeće, oko Đurđevdana i u jesen oko Mitrovdna, događaju značajne promjene u prirodi. Uočili su ih, upamtili ih i počeli se ravnati u svom životu i radu, ne znajući da su one izazvane elektromagnetnim smjenama na Suncu. To naslijeđe i pamćenje o ova dva velika pravoslavna praznika, osim što su postali važni međnici u cjelokupnom životu na Zemlji, preneseno je i na narodne običaje, ali su ušli i u praktičan život.

U vrijeme tih proljetnjih događanja na Suncu i sva priroda se nakon zime probudila, te da sve niče, raste i buja, ali i da se ljudi vedriji, raspoloženiji i orni za rad. Tada se privodi kraju i proljetnja sjetva, započinju se veliki poslovi i počinje potrebna i značajna bitka za hranu, te da se nastaju značajne promjene i godini i kalendaru. 

Znalo se i da su kiše proljetnice, takozvane „đurđevdanske kiše“, najznačajnije padavine tokom godine, pa je nastala i izreka „da je svaka kap đurđevdanske kiše dukata vrijedna“, jer se natapa zemlja, pomaže se rast i razvoj sveg bilja, a posebno poljoprivrednih kultura. 

– Kada je Miloš Veliki Obrenović sagradio svoj glasoviti konak u Beogradu, što je bila za to vrijeme najveća i najraskošnija zgrada, pitali su ga njegovi prijatelji koliko je koštala izgradnja objekta. Miloš je odmah odgovorio – da je koštao koliko i dvije dobre đurđevdanske kiše, kaže meteorolog Kuštrinović.

Nije onda ni čudo što se vodi i napretku tih dana, pa i u naše vrijeme, poklanja velika pažnja. Ide se na đurđevdanski uranak, djevojke se kupaju na izvorima i tekućim vodama, postavljaju se na raskrsnicama stabla mladih joha (jova ili joški) sa krstovima pri vrhu, počinje ispaša stoke, pletu se vjenčići od svježeg cvijeća...

U narodu je postala i poznata izreka – da je "Đurđevdan hajdučki sastanak“, koja je ušla i u našu nacionalnu epsku poeziju, a u to vrijeme su ugovarani i poslovi, posebno oni sa čobanima oko čuvanja stoke.Sve je to činjeno bez saznanja da se zaista u prirodi događaju značajne promjene koje su izvan moći ljudi.

Tako je i sa Mitrovdanom, drugim međnikom u životu naših predaka, ali i sada nas. Tada je počinjao drugi period u prirodi na planeti Zemlji – smirivalo se sve i svašta u životu ljudi, pa su nastajala neka drugačija, mirnija i opominjuća vremena. Završavao se jedan ciklus a nastajao je drugi. Priroda je tada završavala svoj rast, svježinu i bujanje, posebno biljaka, nastajala je hladnoća sa tmastim i teškim kišama – dolazila je uveliko pozna jesen.

Opet ne znajući za ta ciklična događanja na Suncu koja prouzrokuje i te dvije promjene u kalendaru i godini, naši preci su na Mitrovdan, osmog novembra, održavali posljednje vašare i trgovine u godini, isplaćivali su najamnike i čobane, skrasivali su se u kućama, pa tako sve do naredne sunčevih elektromagnetnih promjena oko Đurđevdana.

I ti jesenji gogađaji ušli su u kolektivno pamćenje i naslijeđe našeg naroda, ali i u književnost, s onom poznatom izrekom – Mitrovdanak hajduči rastanak, jer su se baš nakon Mitrovdana, kada je već opalo lišće sa drveća, i hajduci razilali po zimvnicima i mirovali se „dok gora ne ozeleni oko Đurđevdana“.

Sve ove običaje sačuvali su naši stari usmeno za nas, a mi, eto, sve to, ali i ono drugo što uočimo u vrijeme Đurđevdana i Mitrovdana, i pismeno uz korištenje savremenih tehničkih dostignuća, prenosimo dalje, bogateći sve ono što je značajno za naš opstanak na ovoj Plavoj planeti.
Zbog toga su Đurđevdan ili Sveti Georgije, te Mitrovdan ili Sveti Dimitrije, zaštitnici i krsne slave mnogih gradova i u stanova, ali i idu u red najbrojnijih porodičnih krsnih slava srpskog naroda.

(BN)