Priča: Godine koje su pojeli skakavci...

Srbija završava pete zaredom neuspešne kvalifikacije za EP! Saplitali nas Azeri, Kazahstanci, dronovi, sopstveni navijači u Đenovi, golovi s centra. . . Uglavnom, post traje od 2000. godine!

Fudbal 13.10.2019 | 23:35
Priča: Godine koje su pojeli skakavci...
Pre par dana brujali su srpski mediji o jednoj lepoj godišnjici: Bilo je tačno 20 godina od istorijske utakmice na Maksimiru, kada je Jugoslavija „pobedila“ sa 2:2 Hrvatsku i tim bodom izborila plasman na Evropsko prvenstvo u Belgiji i Holandiji 2000. godine. I bio je te večeri u Zagrebu ujedno poslednji put da se reprezentacija naše zemlje radovala plasmanu na šampionat kontinenta...

Promenila se od tada veličina zemlje, ime, himna, izređali se selektori, generacije igrača, čak su u međuvremenu bila i tri plasmana na Svetsko prvenstvo, ali na Evropsko – nikad. I privodi se kraju ovih dana peti kvalifikacioni ciklus u kojem je Srbija omanula.

U redu, nije još kraj, postoje još dve teoretske šanse kako Orlovi mogu do drugog mesta u grupi: prva, da Ukrajina izgubi kod kuće od Portugalije, da Srbija pobedi Litvaniju i Luksemburg, a onda u poslednjem kolu savlada Ukrajinu sa 6:0. Ima i druga mogućnost, da izvisi Portugalija i to tako što će izgubiti od Ukrajine i kiksnuti protiv Litvanije ili Luksemburga, a da Srbija dobije sve do kraja. Zvuči realno?

Ne baš, čak su i u taboru reprezentacije Srbije uveliko svi okrenuti martu i baražu u Ligi nacija. Što znači da je na kvalifikacije stavljena tačka i da je priznat poraz, da su ovo pete zaredom kroz koje Orlovi nisu našli put do šampionata kontinenta.

Pa, da pogledamo kako je to izgledalo prethodnih 19 godina...

2004. GODINA



Kvalifikacije za EP 2004. godine su krenule, po običaju, sjajno. Srbija i Crna Gora je svoj prvi meč igrala protiv Italije u Napulju i remizirala 1:1, uz gol Predraga Mijatovića i debi golobradog Nemanje Vidića. Četiri dana kasnije je u Beogradu pobeđena Finska (2:0), ali treći meč je doneo – potop. Bio je to duel sa Azerbejdžanom u Podgorici, u kojem se proslavio Gurban Gurbanov, čovek koji je doneo istorijski bod Azerima (2:2), a SCG naneo težak udarac.

Nakon toga je usledio debakl u Finskoj (3:0), pa poraz i u Azerbejdžanu (2:1). Na kraju je osvojeno treće mesto u grupi, za bod je Vels bio bolji i otišao u baraž, u kojem je ispao od Rusije.

Usred kvalifikacija završila se selektorska misija Dejana Savićevića, koji je shvatio da to nije posao za njega, a na klupu je seo Ilija Petković. On je dve godine kasnije odveo SCG na Mundijal u Nemačkoj.

2008. GODINA



Nastup na Svetskom prvenstvu u Nemačkoj 2006. je bio oproštajni ples zajedničke države, posle toga Srbija je krenula sama. Napravljen je ceo igrokaz oko svega, stvorila se slika kao da će sada neki novi Orlovi da naprave čudo, čim su promenili boje dresova, himnu i dobili novog selektora – Havijera Klementea.

Grupa je bila paklena: Portugal, Belgija, Poljska, Srbija, ukupno osam reprezentacija u grupi, a dve najbolje su išle direktno.

I do pola kvalifikacija je sve, zaista, išlo kao po najlepšim željama. Pobeđen je Azerbejdžan, koji je ponovo, kao neki usud, bio u grupi, uzet je bod u Poljskoj, savladana je Belgija u Beogradu. Činilo se da Srbiju ništa ne može skrenuti s puta.

A, onda se nije desio Azerbejdžan, već – Kazahstan. Poraz u Almatiju (2:1) ozbiljno je zaljuljao Orlove, koji potom nisu pobedili Portugaliju kod kuće i krenuli su da brljaju: remi sa Finskom na Marakani (0:0), remi sa Jermenijom u gostima (0:0), do čuvene utakmice sa Poljskom na stadionu Zvezde pred 3.000 gledalaca, od kojih su 2.000 bili – Poljaci.

Kada se crta podvukla, Orlovi su zauzeli treće mesto u grupi, sa tri boda manje od Portugalije. Klemente nije „preživeo“ taj neuspeh, odleteo je s klupe...

2012. GODINA



Posle još jednih neuspešnih kvalifikacija za EP, usledile su fenomenalne za Mundijal. Radomir Antić je odveo Srbiju na Svetsko prvenstvo u Južnoj Africi, a podrška nacije nikad nije bila veća.

Na krilima te atmosfere oko reprezentacije krenulo se u ciklus kvalifikacija za EP 2012. godine. Antić je imao tri meča suspenzije sa Mundijala, tako da je vrlo brzo smenjen s klupe. Desio se i „slučaj Đenova“, pokušaj linča golmana Vladimira Stojkovića, tako da ispada da je Srbija sve učinila, na terenu i van njega, da sama sebe saplete i ne ode na Evropski šampionat.

A, grupa nikada nije bila lakša. Italija je bila prvi favorit, dok je drugoplasirani imao put u baraž. I pored svih tih gluposti, Orlovi su imali meč loptu u poslednjem kolu u Mariboru protiv nezainteresovane Slovenije. Pobeda ih je vodila u plej-of.

Umesto pobede, puleni selektora Vladimira Petrovića Pižona su primili gol s centra, pa je Nemanja Vidić promašio penal i nakon poraza i kraha u kvalifikacijama, oprostio se te večeri od dresa državnog tima. Sa njim i Dejan Stanković. U baraž je otišla – Estonija. I naravno da se preko Republike Irske nije plasirala na Evropsko prvenstvo...

2016. GODINA



Kvalifikacije za EP u Francuskoj 2016. godine su bile u velikoj meri preslikane kao ove četiri godine ranije. Albanski dron iznad stadiona u Beogradu izazvao je stampedo navijača na teren, nekih istih lica koja su se „proslavila“ u Đenovi koju godinu ranije. Srbija je izgubila taj meč 3:0 za zelenim stolom, a kako je i mimo toga brljala na terenu sa sve Dikom Advokatom na klupi, koji je trebalo da bude garant plasmana, cela trka se završila još pre pola kvalifikacija.

Posle tri odigrana meča Orlovi su imali bod osvojen u Jermeniji, poraz od Albanije odlukom FIFA i debakl protiv Danske u Beogradu (3:1). Umesto smenjenog Advokata, kvalifikacije je do kraja priveo Radovan Ćurčić. Pogled na tabelu – komičan. Samo četiri boda, zbog kazne FIFA, koja je oduzela Srbiji tri boda, a Albanija je izborila direktan plasman na prvenstvo. Dron u Beogradu joj je završio posao...

Dve godine kasnije Orlovi su ponovo zaigrali na Mundijalu. Trećem od 2000. godine...

2020. GODINA



I dolazimo do ovih još aktuelnih kvalifikacija. Posle solidnog nastupa na Svetskom prvenstvu i odličnog u Ligi nacija, gde je osvojeno prvo mesto, Srbija je sa velikim ambicijama krenula u evropske kvalifikacije. Počelo je sjajno, osvojenim bodom u Lisabonu (1:1), da bi usledila havarija kakva dugo nije viđena, protiv Ukrajine u Lavovu (5:0).

Taj debakl je koštao posla selektora Mladena Krstajića, umesto kojeg je došao Ljubiša Tumbaković. Pretežak posao je imao na svom debiju, morao je da makar ne izgubi od Portugalije na Marakani, a Navigatori su se prošetali kroz Beograd i sa 4:2 ugasili sve nade Orlova da mogu kroz kvalifikacije do Evropskog prvenstva.

Ostaje taj džoker zvani Liga nacija. Sreća pa je bilo dovoljno mudrosti da se makar izbori ta karta, da i to takmičenje nije bačeno niz vodu. Ne dešava se tako često da Srbija profitira od umotvorina FIFA i UEFA, ali evo i te šanse. Samo ako budemo znali da je iskoristimo...

Izvor: mozzartsport

Foto: Shutterstock

Komentari / 0

Ostavite komentar