Dodik izmedju čekića i nakovnja

Između NATO-a i Putina - Dodik nema kud, našao se u najgoroj mogućoj političkoj poziciji na planeti.  Fogo nije dolazio u BiH samo da bi saopštio to što je saopštio, već da bi upravo Dodiku ličnim prisustvom pokazao da je BiH dio NATO interesne zone i da će to i ostati, da će BiH ući u NATO, bez obzira na Dodikove trenutne stavove.

Republika Srpska 07.05.2019 | 18:54 Na nosaču aviona, zaklinjao se u NATO (Dodik u posjeti NATO komandi)

Komandant združenih snaga NATO u Napulju admiral Džejms Fogo vrlo jasno je, tokom posjete BiH, akcentirao da podržava da “Bosna i Hercegovina podnese NATO-u prvi godišnji nacionalni program jer će to, po njegovim riječima, biti doprinos stabilnosti i sigurnosnom okviru potrebnom za ekonomski rast i prosperitet zemlje”.

Pri tom je još potencirao da je “proteklih godina Republika Srpska mijenjala stavove o Akcijskom planu za članstvo (MAP) u NATO-u“, kao i da “ne vidi razloge zašto Republika Srpska ne želi da Bosna i Hercegovina bude članica NATO-a”.


(Posjeta je organizovana kako bi se političari, oficiri, novinari ... upoznali s načinom djelovanja NATO-a. U delegaciji je, među ostalim, bio i Milorad Dodik, tada snažni zagovornik EU i NATO integracija)

Šteta što Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva BiH, nije bio na stastanku sa admiralom, jer bi imao izvrsnu priliku da objasni zbog čega je upravo on glavni promoter “mijenjanja stavova o Akcijskom planu za članstvo (MAP) u NATO-u”.

Dodik je prvo bio za NATO, a onda je protiv NATO, iako je podnošenje ANP-a državna obaveza, pa njegovi lični stavovi o NATO svakako ne bi trebali biti iznad državnih; I to države kojoj je Dodik na čelu i koja ima potpisane obaveze po tom pitanju, piše Slobodan Vasković na svom blogu.

Dodik je surovi ultrapragmatik, potpuno svjestan da bi mu prihvatanje ANP-a itekako olakšalo političku poziciju, ali, kako stvari stoje, on to ne smije učiniti: Ne od Srbije, iza koje se prečesto zaklanja; Posebno ne zbog politički neobavezujuće Rezolucije Narodne skupštine RS o vojnoj neutralnosti (za Dodika su Skupština i njene odluke validne samo kada njemu lično odgovaraju), već od Rusije, prema kojoj ima ogroman dug: Izbornu podršku (u nekoliko ciklusa) Dodiku i njegovim marionetama, Vladimir Putin je konvertovao u potraživanja, a paket akcija se zove “Ne NATO”!

Rusija na Balkanu brani svoje nacionalne interese, a Dodik je taj koji ih artikuliše odbijanjem ispunjenja državnih obaveza BiH, koje je naslijedio i koje su već godinama dio procesa približavanja/ulaska BiH u NATO.


Dodik i Špirić u posjeti NATO komandi  

Dodik Putinu “otplaćuje” akciju po akciju iz paketa “Ne NATO”, dok svi ostali, koji podržavaju lidera SNSD-a na njegovom politički suicidnom putu, samo igraju ultraepizodne role u horu poltrona, što bi, koliko sutra, ukoliko bi Dodik naglo promijenio stav o NATO, najsnažnije podržali taj oštri, nagli, vratolomni zaokret.

Budimo realni – jedina stvarna prepreka aktivaciji Akcionog plana za priključivanje BiH NATO-u jeste Dodik; Drugih prepreka nema.

Surovi pragmatik našao se u surovoj situaciji – između Putina i NATO, što je, trenutno, najgora moguća pozicija u kojoj se bilo koji političar može naći; Ne samo iz BiH, već bilo gdje na planeti.

Fogo nije dolazio u BiH samo da bi saopštio to što je saopštio, već da bi upravo Dodiku ličnim prisustvom pokazao da je BiH dio NATO interesne zone i da će to i ostati, da će BiH ući u NATO, bez obzira na Dodikove trenutne stavove.

Dodik nema kud – neselektivno, amoralno, beskrupulozno targetiranje političkih protivnika kao “izdajnika” su tek za jednokratnu, domaću upotrebu, ali ni na koji način ne rješavaju jednačinu u kojoj se našao i koja je za njega izvorište nerješivih problema.


Na nosaču aviona, zaklinjao se u NATO (Dodik u posjeti NATO komandi)

Ma koliko se trudio održati predstavu o sebi kao političaru koji drži sve konce u rukama i čvrsto stoji, to je samo privid – Dodik tone sve dublje i dublje.

“Čekić” i “Nakovanj” između kojih se, svojom voljom, našao sve su bliže i bliže, tako da Dodik ima sve manje prostora za pravljenje haotičnih vratolomija, koje su njegov najprepoznatljiviji politički rukopis.

Zbog nedostatka prostora, Dodik, u poslednje vrijeme, prečesto ostaje “bez vazduha”, pa su mu izjave, dan za dan, toliko suprotstavljene jedna drugoj, da je besmisleno i obraćati pažnju na njih, kamoli ih komentarisati.

Dodik je, tokom trinaestogodišnje apsolutističke vladavine, učinio sve da ogromnu većinu političkih protivnika i kritičara nabije u mišije rupe.

I bio je prilično uspješan u tome.

Toliko uspješan da nijednu mišiju rupu nije ostavio za sebe. A ona mu je u ovom trenutku najpotrebnija, ukoliko nastavi kao i do sada.
 
 slobodanvaskovic.blogspot