Priča: Kokoškov nije imao šanse!

Finiks je haotična ekipa s ludim vlasnikom i nesposobnom upravom! Plesao je samo jedno leto, a pravu priliku nije dobio.

Košarka 28.04.2019 | 21:00
Priča: Kokoškov nije imao šanse!
Voleli NBA ligu ili ne, najboljoj košarkaškoj ligi na svetu jednostavno morate da priznate dobru, mnogo pošteniju organizaciju u odnosu na fudbal ili neke druge sportove. „Salary cap“ i draft, odnosno sistem zauzimanja pozicija na draftu, otežava mogućnost najboljim klubovima da preuzmu potpunu dominaciju nad ligom, a onim lošijima daje nadu da kroz uzimanje najboljih mladih talenata isplivaju na površinu. Naravno da u tom sistemu, kao uostalom i u svakom drugom, ima dosta 'crnih rupa' i nelogičnosti, ali u osnovi je on prilično pošten.

Jedna od ekipa koja je odlučila da iskoristi sistem i kroz mlade talente napravi „rebilding“ je Finiks. Sansi su u Ligu ušli 1968, a od sredine sedamdesetih godina prošlog veka su praktično uvek bili plej-of ekipa (od 1975. do 2010). Imali su tek jedno razdoblje u kom tri godine zaredom nisu bili u plej-ofu, a i tada su bili na ivici - svaki put na devetom mestu.

Bilo je mnogo dobrih generacija Finiksa, ali svima nam je u sećanju, a i srcima, najviše ostala ona čuvena 'Seven seconds or less' generacija koju je pokrenuo trener Majk D'Antoni, a koja je ostala poznata po svom brzom stilu igre koja je na neki način i preteča moderne košarke, a koju je maestralno opisao novinar Džek Mekalum u istoimenoj, jednoj od najboljih košarkaških knjiga u istoriji. Poslednji trzaj te generacije bio je u sezoni 2009/10 kada su Sansi izgubili u finalu Zapada od Lejkersa (2-4), a za Finiks su tada igrali Stiv Neš, Amare Stodemajer, Grent Hil, DžejsonRičardson, Goran Dragić, Džared Dadli, Leandro Barbosa, Čening Fraj i drugi. Sezonu nakon toga je počelo osipanje – Amare je poželeo da ode pa je to i uradio, sledili su ga i drugi igrači, a pre početka sezone 2012/13 Neš je otišao u Lejkerse.

To je na neki način bio i početak potpunog potopa ekipe iz Arizone. Već u toj sezoni su bili poslednji na Zapadu i trebalo je tada krenuti u potpuni „rebilding“, ali su trener Džef Hornaček te Goran Dragić i Erik Bledso sledeće sezone predvodili ekipu koja je zamalo ušla u plej-of. To je zavaralo čelnike kluba koji su pomislili da se oko pomenutih igrača može graditi neka malo jača ekipa pa su krenuli da ulažu u nju i to na potpuno pogrešan način. Na dvojicu plejmejkera doveli su i trećeg, Ajzeu Tomasa, samo da bi vrlo brzo celu ekipu rasturili, pa se napokon okrenuli potpunom renoviranju.

Stvaranje nove ekipe je bila i glavna misao Rajana Mekdonoua, generalnog manadžera kluba koji je u Finiks došao iz Bostona gde je bio pomoćnik Deniju Ejndžu. To ga je kod vlasnika Sansa Roberta Sarvera činilo kvalifikovanim da vodi tako zahtevan projekat, ali se Mekdonou pokazao nedorastao poslu. Priču s dovođenjem Tomasa smo već pomenuli, a u kasnijim godinama je vukao dosta loših poteza – dovoljno se samo prisetiti da su u trejdu kada su se rešili Dragića i Tomasa sve uložili na Brendona Najta kojem su kasnije dali 70 miliona dolara na pet sezona iako je majstor uglavnom bio povređen. A usput su izgubili i pika prve runde.

Mekdonou se nije proslavio ni izborima na draftu. Od svih pikova pogodio je s Devinom Bukerom(13. pik 2015) i donekle sa Ti Džej Vorenom (14. pik 2014). Potrošio je četvrtog pika 2013. na Aleksa Lena, pre tri godine je sa istim rednim brojem uzeo Dragana Bendera, a nešto kasnije i Markiza Krisa za kog je dao dva pika prve runde i Bogdana Bogdanovića. Godinu kasnije je opet imao četvrtog pika i opet se nije proslavio uzimanjem Džoša Džeksona.

No, bez obzira na sve greške, prošlo leto se činilo da je Finiks na putu ka ozdravljenju. Buker se već nametnuo kao odličan NBA igrač, Sansi su dobili prvi pik i njime uzeli Deandrea Ejtona, a bez obzira što ovi mladi igrači nisu još postali zvezde, u njima je ekipa ipak imala dovoljno 'tela' za rotaciju. Uz to su dovedeni i veterani poput Trevora Arize i Džamala Kroforda, a na klupu je seo Igor Kokoškov, godinama na glasu kao jedan od najboljih pomoćnika u NBA ligi koji se godinu dana ranije proslavio osvajanjem Evropskog prvenstva sa Slovenijom. Izgledalo je kao da je srpski stručnjak došao u odličnu situaciju – imao je miks mladosti i iskustva te situaciju u kojoj nije bilo previše pritiska pa je, barem u teoriji, mogao mirno da radi. Ali, Kokoškov je na kraju ispao kolateralna žrtva potpunog haosa koji vlada poslednjih godina u Finiksu.

Već od početka njegovog mandata u Sansima je bilo jasno da neće sve biti onako kako bi on to voleo da bude. Naime, Kokoškov nije birao svoje pomoćnike - što i nije toliko neuobičajeno u NBA ligi, ali je ipak pokazatelj da Uprava nema bezgranično poverenje u njega. Mekdonou je valjda video da mu se drma mesto pa je hteo da ima osigurače na klupi ako se Kokoškov 'odmetne' od njegovog plana i stvari krenu nizbrdo. No, Mekdonou nije ni dočekao da stvari krenu nizbrdo – dobio je otkaz devet dana pre početka sezone. To nikako nije pomoglo Kokoškovu.

Srpski trener jednostavno nije dobio priliku čak ni da pokuša da implementira neke svoje sisteme igre. Mekdonou mu je sastavio ekipu u kojoj nije bilo poštenog plejmejkera, a to je u današnjoj NBA ligi osuđeno na propast. Deantoni Melton i Eli Okobo, da karikiramo, ne bi bili startni plejevi ni u najboljim ekipama ABA lige, a kamoli da su to igrači koji bi trebalo da predvode neki tim NBA lige.

Uz taj nedostatak, Kokoškov je imao dodatnih problema s rosterom. Buker je imao dosta 'sitnih' povreda, Ejton je, bez obzira na činjenicu da je pokazao dosta u prvoj sezoni, ipak ruki, a veterani koji su bili predviđeni da pomognu nisu uradili gotovo ništa. Posebno se to odnosi na Arizu kojeg je prošlog leta tražilo 'pola lige', a koji je potom u Sansima igrao kriminalno – niti je donosio neku stabilnost na parketu, niti se nametnuo kao vođa. Ovaj 33-godišnjak je izgledao doslovno kao da je samo odlučio da ´pokupi´ tih 15 miliona dolara, koliko su mu Sansi dali, pa je bilo logično da ga je Finiks tokom sezone trejdovao.

Taj trejd, u kojem je umesto Arize došao Keli Ubre iz Vašingtona, pa onaj kasniji kada je Finiks u Majami poslao Rajana Andersona u zamenu za Tajlera Džonsona, dobre su stvari koje su odradili Mekdonouovi naslednici Džejms Džons i Trevor Bukstajn. Iako Džonson nije klasični plejmejker, bio je dosta bolji od svega što je Kokoškov imao pre toga, a Ubre je brzo postao jako važan član tima. Kokoškov je uspeo i da napravi neke obrise igre, ali nije to moglo dugo da potraje jer je i dalje ekipa bila jako slaba, posebno kada se uzme u obzir snaga Zapadne konferencije. Imali su Sansi poneko dobro razdoblje, ali i mnogo više lošijih, te su na kraju završili kao pretposlednja ekipa NBA lige sa samo 19 upisanih pobeda. Odmah nakon kraja sezone objavljeno je da  Kokoškov neće više voditi ekipu. Plesao je samo jedno leto, a pravu priliku nije dobio.

Već smo rekli da srpski stručnjak nije potpuno izabrao svoj roster, da je imao ograničen roster i da je njegov GM (generalni menadžer) od početka sezone bio pod velikim pritiskom jer je gazda Sarver postao nestrpljiv i želeo je što pre da okonča proces „rebildinga“. A upravo je Sarver i najveći razlog zbog čega otkaz Kokoškovu nije iznenađenje. Ovaj milioner, koji je svoje bogatstvo stekao preprodajom nekretnina, već je dugo na glasu kao jedan od najgorih vlasnika u NBA ligi. Za razliku od većine vlasnika klubova, Sarver voli da se meša u sve sfere Sansa, a posebno je bolno kada donosi odluke vezane za igrače i igru jer se u košarku se uopšte i ne razume. Njegove odluke su u pravilu bile skandalozne, a iako je Mekdonou radio loš posao, činjenica da neke odluke nije ni mogao da donese na ispravan način s obzirom da mu je Sarver neprestano stvarao pritisak. Pomalo je legendarna ona anegdota kada je Mekdonou u svojoj kancelariji u jednom trenutku zatekao nekoliko koza koje su mu svojim fekalijama 'ulepšale' pod. Ove životinje je svom GM-u doveo upravo vlasnik Sarver koji je s ovim potezom želeo da poruči da bi i on trebalo da pronađe svoju kozu, odnosno „goat-a“. U sportskom žargonu taj se izraz koristi za oznaku 'najvećeg svih vremena' (greatest of all time).

U takvom okruženju Kokoškov nije imao šanse. Bez obzira na svoju dugogodišnju karijeru NBA pomoćnika, on je ipak bio ruki i uz to još i Evropljanin. Mekdonou je sigurno u njemu video potencijal, kao uostalom i pola lige jer se srpski trener i ranije spominjao kao kandidat za neko glavnog trenera, ali u Finiksu Kokoškov nije dobio nikakvu podršku. Ludi vlasnik, nesposobni GM, roster koji nije birao, neadekvatno sastavljena ekipa. U svemu tome je jasno da Kokoškov nije mogao da učini ništa da bi implementirao barem neke mehanizme igre, napravio barem temelje za novu sezonu. Ovako je ostao bez posla, ali ne verujemo da će to tako dugo i ostati. Preveliki je imidž stekao kao pomoćnik da bi se to izbrisalo u ovih godinu dana. Uostalom, i ostatak NBA lige zna da je situacija u Finiksu haotična. Ukupno 67 pobeda u poslednje četiri godine su dovoljan pokazatelj u kom smeru Sansi idu. Možda je Kokoškovu i bolje da više nije deo te priče. Bez obzira što bi u Arizonu mogao da dođe i Zajon...

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar