Priča: Ko je uopšte rival Juventusu za skudeto?

Pitajte me za 10 godina! Više niko i ne priča tokom leta ili prvenstva o borbi za skudeto nego o plasmanu u Ligu šampionu, kao primarnom cilju.

Fudbal 16.04.2019 | 23:15
Priča: Ko je uopšte rival Juventusu za skudeto?
Sven Goran Erikson je u pravu kada kaže da je Serija A postala, gotovo, dosadna. Posebno ako je poredimo sa Premijer ligom, pa čak i španskom Primerom gde bar Real Madrid i Barselona, a ponekad i Atletiko Madrid, čine neizvesnim trku za naslov prvaka. U Italiji, kao u Nemačkoj i Francuskoj, osvajač titule se zna pre nego što se zakotrlja lopta u avgustu. Istina, ponekad Juve da neki bod fore u prvih par utakmica, kao mačka kada se igra sa mišom.

Pre sedam godina su pitali jednog poznatog italijanskog fudbalskog novinara, posle prvog osvojenog skudeta Juventusa posle Kalčopolija: “Ko će biti protivnik Juveu u trci za titulu prvaka?”. “Postavite mi to pitanje za deset godina”, iznenadio je tada  iskusni kolege svojim odgovorom, stavljajući do znanja da se otvara ciklus duge vladavine Bjankonera. Ove nedelje su mu ponovo postavili isto pitanje, pošto je njegovo proročanstvo na korak od potpunog ostvarenja. “Postavite mi to pitanje za deset godina, ako budem tada još živ”, uzvratio je sada već penzioner.

Juventusova supremacija je toliko evidentna da su se čak i navijači istorijskih rivala pomirili sa sudbinom. Više niko i ne priča tokom leta ili prvenstva o borbi za skudeto nego o plasmanu u Ligu šampionu, kao primarnom cilju. Nije problem što je Juve nanizao osam skudeta već što je, osim prvog, sve osvojio sa takvom lakoćom i dominacijom da je ubio i nagoveštaj volje drugih da se takmiče.

U poslednjih osam godina, zaključno sa ovom nedeljom u kojoj će se Stara dama okititi osmom uzastopnom titulom prvaka, Juventus Antonija Kontea i Masimilijana Algrija  je akumulirao 118 bodova prednosti nad Napolijem koji se nalazi na drugom mestu po broju osvojenih bodova od sezone 2011-2012, ili jedan i po šampion viška. Na trećem mestu je Roma sa 153 boda zaostatka, ili dva prosečna šampionata. Četvrti je Milan čije kašnjenjem koje je stiglo do 224 boda. Tek peti je Inter čiji je zaostatak  236 bodova ili tri puna šampionata.

Brojevi nisu mišljenje i oni nedvosmisleno pokazuju da je Juve radio svoje a da su ostali zaostajali. Stara dama je prvi italijanski klub koji je shvatio da su se vremena promenila, da italijanski industriljalci nisu toliko bogati da bi mogli da svojim bogatstvom izdržavaju tako skupu igračku kao što je fudbalski klub i da su jedina dva načina za ostanak u vrhu evropskog fudbala: promena poslovne politike ili pronalazak inostranih tajkuna sa dubokim, baš dubokim džepom kakav imaju samo Arapi, po neki Rus i Kinezi.

Napolijev limit je njegov vlasnik Aurelio De Laurentis koji nema novaca a ni kapaciteta da napravi kvalitativan skok koji bi Napoliju omugućio da ugrozi primat Juventusa i da napravi definitivan proboj u vrh evropskog fubdala.

Italo-američki poslovni mešetar Džim Palota ima samo jedan cilj sa Romom: da ostvari što je moguće veći profit. Sa poslovnom politikom klasičnog trejdinga Đalorosi, dok ne promene vlasnika, mogu da se nadaju da, s vremena na vreme, ubodu neku sezonu na visokom nivou kada se karte poklope i sportski direktori naprave dobar posao u prelaznom roku.

Milan i Inter su imali nesreću da se poklopi epohalna promena u svetskom fudbalu u momentu kada se poslovna zvezda Silvija Berluskonija i Masima Moratija nalazila u silaznoj putanji. Previše navijači, previše vezani za svoje klubove Berluskoni i Morati su napravili medveđu uslugu Milanu i Interu. Zbog njihovog dugog opraštanja milanski klubovi su izgubili zlata vredne godine, a onda su dodatno izgubili vreme sa posrednicima koji su lovili u mutnom. Kinezu Liju nije pošlo za rukom i on je izgubio opkladu, ali zato je Indonežanin Tohir profitirao na preprodaji Intera a Nerazuri su izgubili, barem, tri godine.

Rosoneri i Nerazuri su se konsolidovali u prethodnih 12 meseci. Za razliku od Napolija i Rome, imaju povoljne karte da se vrate u relativno kratkom roku na staze slave. Juventusu je trebalo četiri godine da se oporavi od Kalčopolija. Sreća Andree Anjelija je bila da je došao na čelo Juventusa u povoljnom momentu kada se, kako bi rekao Dostojevski,  “vlast u Seriji A valjala po ulicama, a Anjeli je imao dovoljno hrabrosti da se sagne i uzme je”. Negativna okolnost za Milan i Inter je što će oni imati posla sa moćnim Juventusom i neće im biti dovoljan harizmantični trener, poput Kontea da sa igračima ranga Matrija, Vučinića, Pepea i Đakerinija osvoje skdueto. 

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar