Priča: A šta to još može bolje?!

Vezni red pre svega. . .

Fudbal 27.03.2019 | 23:30
Priča: A šta to još može bolje?!
Da nam je neko ponudio bod iz Lisabona pre početka utakmice – otkinuli bismo mu ruku do ramena od oduševljenja. Ali kvalifikacije za svako veliko takmičenje nisu sprint, već maraton, o čemu svedoče prvi rezultati iz Grupe B. Pre Srbije i Ukrajina je izvukla remi u Portugaliji, da bi potom srećnim autogolom u 93. minutu iščupala i možda nezasluženu pobedu u Luksemburgu. Jasno je i sada: rezultati Ukrajine baš nam i ne idu u korist, jer plasman na Euro izboriće dve prvoplasirane ekipe iz svake grupe, a očigledno je da izabranici Andreja Ševčenka pikiraju jedno od tih mesta.

Za kalkulacije je ipak rano, mada treba imati na umu da kvalifikacije završavamo sudarom sa Ukrajinom u Beogradu, dok ne možemo da se otmemo utisku da će naredne četiri utakmice biti presudne, s obzirom da prvo putujemo u Kijev, pa imamo zicer protiv Litvanije na domaćem terenu, zatim čekamo Portugaliju te onda idemo na noge Luksemburgu. I možemo sada da se bavimo matematikom i predviđamo koliko bi nam bodova iz te četiri utakmice završavalo posao, ali mudrije bi bilo da prvo pogledamo šta to valja popraviti kako bismo za početak izvukli maksimum iz sebe. I kako nam se ne bi ponovio crni scenario iz selektorske ere Havijera Klementa kada smo u Portugaliji igrali nerešeno (1:1), ali smo san o plasmanu na Prvenstvo Evrope završili u Kazahstanu.

Bod sa Luža dobra je polazna osnova, jer iako će dežurni kritičari – delom i opravdano – tražiti dlaku u jajetu, činjenica je da je Srbija ostala neporažena na gostovanju kod aktuelnog šampiona Evrope, a to nije mala stvar. Kao što nije mala stvar da vežete dva pozitivna rezultata kada su vam pored evropskog prvaka rivali i Nemci. Isto tako, nije loše, bar na kratko, hvaliti se nizom od osam utakmica bez poraza. Međutim, isto tako je činjenica i da smo u Lisabonu imali mnogo sreće, a kako kaže naš dopisnik iz RimaŽeljko Pantelić, sreća je nezgodan zajmodavac: ima običaj da naplati dug u najnepovoljnijem trenutku. Da probamo dakle da je ne izazivamo...

DVADESET OSAM ŠUTEVA KA DMITROVIĆU

Ovo jednostavno ne sme da se toleriše, iako je bilo sasvim očekivano da Portugalija kao favorizovani domaćin bude ta koja će agresivnije napadati protivnički gol, da ne pominjemo to što je ruku na srce ekipa Fernanda Santosa, ipak, igrački kvalitetnija od naše. I mada će ovde možda neko uprti prstom ka defanzivcima podsetićemo prvo na onu staru: odbrana kreće od napada. A kako Mladen Krstajić igra sa jednim špicem možemo samo da konstatujemo da je vezni red sinoć zatajio. Nemojmo ipak zaboraviti da smo igrali bez povređenog Nemanje Matića, da u timu nije bilo ni Filipa Kostića, koji u Frankfurtu iz nedelje u nedelju pokazuje koliko je defanzivno zahvalan igrač, te i da je povreda Mijata Gaćinovićaporemetila Krstajićeve planove u ranoj fazi meča... I sam selektor se svesno kockao sa, primera radi,Ademom Ljajićem i Nemanjom Radonjićem na levoj strani (mada je time vezao Žoao Kansela na svojoj polovini terena), ali niko ne može da ospori da su Portugalci previše lako, bukvalno u dva ili tri dodira, dolazili do poslednje trećine terena. Taj pritisak teško bi izdržao i najjači štoperski tandem planete, a neUroš Spajić i Nikola Milenković, koji su prvi put u paru igrali jednu takmičarsku utakmicu i sve vreme bili zakucani maltene na petercu. Ne sumnjamo da su mnogi navijači u nekoliko trenutaka sinoć pomislili: Eh, da nam je tu sada Luka Milivojević... Ili Marko Grujić... Pa čak i Nemanja Gudelj... Neko da pomogneMaksimoviću u pokrivanju golemog prostora ispred poslednje linije. Ni N’Golo Kante to ne može sam. Ne protiv Portugalije. Nešto će Krstajić morati tu da unapredi do gostovanja u Ukrajini.

NEKO DA STANE NA LOPTU

Još jedan statistički podatak da potkrepi ovu temu: 261 pas srpskih reprezentativaca naspram 564 portugalska. Ne zato što nismo imali loptu no zato što su nas rivali davili presingom na 40 metara od našeg gola, pa smo imali procenat uspešnosti dodavanja od 73 naspram 87 odsto Portugalaca. Ima naravno i do njihove fudbalske filozofije - svaki put kad smo preneli loptu na protivničku polovinu terena delovalo je opasno, samo što često nismo znali kako to da izvedemo. Pa smo onda do predaha stizali tako što smo bubamaru napucavali do Aleksandra Mitrovića, a on je opet usamljen uspevao samo da nam pokloni tih nekoliko trenutaka mira, ali neretko nije imao kome da je odloži. Adem Ljajić je pokušavao da stane na loptu, ali nije baš uspevao, pa ju je Dušan Tadić uglavnom dobijao na našoj polovini terena... Tu bi mnogo mogao da pomogne Nemanja Matić kad se oporavi.

POSLEDNJIH 30 MINUTA

Više nije izuzetak, već postaje pravilo. Možda i zbog tog stila igre u kome rivalu prepustimo loptu pa se trošimo braneći se. Možemo da se vratimo na Mundijal i sudar sa Švajcarskom, ali ne moramo ni da idemo toliko daleko. Možemo da se prisetimo i sudara sa Nemačkom koja nas je gazila u poslednjih pola sata. A nije ni samo do tako kvalitetnih rivala. Crnoj Gori smo u Ligi nacija držali čas u prvom poluvremenu, vodili sa 2:0, a onda smo se držali za slamku spasa kad nas je i objektivno gora selekcija od naše nabila u 16. Protiv Portugalaca ni sami ne znamo kako smo izdržali taj poslednji nalet. I tu se vraćamo na onu o sreći. Naivno bi bilo pomisliti da će nas ona uvek pratiti. I tu će Krstajić morati da dela, pa logično dolazimo do...

SELEKTOR

Ne govorimo ovde o smeni kojoj bi se obradovao dobar deo naroda, mada je to uvek tema u Srbiji i ne samo kad je Mladen Krstajić u pitanju. Uprkos svim nedostacima u igri Orlova bod na gostovanju kod šampiona Evrope mora da mu se posmatra kao uspeh. Ali moraće i sam Krstajić da navikne na to da će mu zbog neiskustva javnost uvek nešto spočitavati. Ne bi to izbegao ni da se zove Karlo Ančeloti, a posebno ne kada pojedinim odlukama pomalo zbunjuje navijače. Recimo, onom da Mijata Gaćinovićazameni Nemanjom Radonjićem ili da umesto Darka Lazovića u igru uvede Andriju Živkovića... Generalno, a videlo se to i u Ligi nacija, utisak je da ne zna da zatvori utakmicu kad ima rezultat kojim bi trebalo da je zadovoljan. Nekad kao i da sam previše sumnja u sopstvene ideje, mada ume da povuče hrabar potez, kao što je recimo bio onaj da od prvog minuta na teren pošalje Gaćinovića, a Sergeja Milinković Savićaostavi na klupi.

S vremenom, a čini se da su u FSS spremni da mu vreme daju, verovatno će postati još otresitiji. Ekipa bi svakako trebalo da mu bude malo drskija. Jer ma šta pričali, skoro nismo imali ovako talentovanu generaciju igrača. I na zalaganju ne možemo ništa da im zamerimo, samo što verujemo da oni zaista mogu još bolje. Da mogu baš mnogo.

Izvor: mozzartsport

FOTO: Star Sport

Komentari / 0

Ostavite komentar