Manje nepravde, više pomirenja

Siromašan Srbin, siromašan Bošnjak i siromašan Hrvat imaju zajednički interes, mnogo veći od vjerskih i nacionalnih razlika, a to je da ne budu više siromašni. Ovako politički analitičar Žarko Papić opisuje trenutno stanje u Bosni i Hercegovini, dodajući da se na toj osnovi može ozbiljno graditi proces pomirenja.

Bosna i Hercegovina 11.02.2019 | 21:28 U BiH se već dvije decenije priča o pomirenju, ali mnogo tiše nego što se govori o burnoj prošlosti, ratu i njegovim zločinima.

Dok se Evropa odavno okrenula budućnosti, nauci, tehnici i tehnologiji, ostavljajući prošlost iza sebe, BiH, zajedno sa zemljama regiona, nikako da se iščupa iz nje.

Stručnjaci već odavno govore da se trebamo prestati pitati kako je počeo rat, nego od čega ćemo dalje živjeti.

U zemlji u kojoj se pucalo i plakalo iz istog očaja najviše zabrinjava činjenica da se pitanje pomirenja gotovo izjednačilo sa onim – da li će doći do novih sukoba.

– Više od 20 godina tema pomirenja je aktuelna i masa projekata međunarodnih organizacija išla je u tom pravcu, ali sve to je ostalo na nivou  apstrakcije. Nikakav realni rezultat nije dalo. Sam proces pomirenja mora imati socijalnog, odnosno subjektivnog nosioca. Ko kod nas nosi proces pomirenja – pita Papić.

Podsjeća da je i sada pokrenuta inicijativa u BiH, koju sprovodi Fondacija za socijalno uključivanje, kako bi se udružile marginalizovane grupe, u najširem smislu riječi, tj. siromašni, nezaposleni, invalidi, djeca s poteškoćama u razvoju, njihovi roditelji…

– Oni su se okupili pod sloganom upućenim  vlastima i međunarodnoj zajednici „Dovršite proces pomirenja – mi već jesmo“. Postoji mnogo primjera ljudi koji su u ratu bili na različitim stranama, a sada ih je pomirila njihova loša socijalna i pravna situacija. Dobar primjer su Muriz Memić i Davor Dragičević. Oni su u ratu bili na dvije strane, pucali, metaforički rečeno, jedan na drugog. Imamo i masu situacija u kojma amputirci iz RS i amputirci iz FBiH imaju ozbiljnu saradnju i zajednički se bore za svoja prava – objašnjava Papić dodajući da je dva oca pomirila njihova teška nepravda.

Papić dodaje da su to samo neki od primjera i pokazatelj da socijalni nosilac pomirenja treba da bude narod, a ne političke elite.

– Političke elite iz nacionalnih stranaka ne mogu nositi proces pomirenja, jer su uzajamne tenzije i konflikti način povezivanja nacionalnog biračkog tijela, što je potpuno suprotno od pomirenja – govori on.

Objašnjava da je narod u ratu bio sluđen i izmanipulisan, te je iz raznih razloga išao na jednu, drugu ili treću stranu.

– Par godina poslije rata narod je pomiren. Ljudi sada vode računa ima li vode, može li se živjeti normalno i poslati dijete u školu, te mu kupiti udžbenike – objašnjava Papić. 

Zašto, uprkos brojnim primjerima pomirenja, BiH, ali i Balkanu, treba toliko dugo da se oporavi od rata, i kako su to uradile druge zemlje u Evropi, pitali smo istoričara Čedomira Antića.

– Njemačka jeste iz rata izašla kao potpuno poražena, ali njoj je bila predviđena budućnost. Koja je budućnost za nas? Njemačka i Engleska bi htjele da mi ovdje pređemo njihov put 10 puta brže, a da pri tom oni budu glavni, da zarađuju najviše i da mi obezbijedimo puna prava svima. To ne ide. Ako je Jugoslavila kao mjera kompromisa, koju su Srbi jedva dali svima, bila ključna, onda je trebalo dati svima pravo da imaju svoju državu – objašnjava Antić.

On naglašava da prošlost ne može tek tako da se zaboravi, te da narodi na Balkanu moraju puno toga da prihvate.

– Evo, u Hrvatskoj su sve dobili, pa su opet opterećeni prošlošću – navodi on.

Antić smatra da se na Balkanu može poštovati prošlost kako bi se okrenuli budućnosti, ali samo ako se svima daju ista prava.

– Bošnjaci treba da imaju svoju državu, tamo gdje su u većini. Srbi treba da se pomire sa ovim što se dešava na Kosovu, jer da vratimo to ne možemo… Tek onda kad se to završi i kada prihvatimo da svako nosi svoje breme prošlosti, tek onda možemo da pričamo o pomirenjima – tvrdi on.

Predsjedavajući Predsedništva BiH Milorad Dodik rekao je da u BiH treba prestati sa pričom o unitarizaciji i separaciji, te istakao da je neophodno da svi podrže jedni druge, jer bi to vodilo ukupnom razvoju.

Dodik je naveo da bazičan odnos u BiH između dva entiteta i tri konstitutivna naroda može da se kreće na različite načine – stagnacija, koja postoji, kretanje u beznađe, koje traje, ili da se pokuša postići bazični konsenzus i funkcionalan dogovor kako niko nikom ne bi smetao.

Da se treba okrenuti budućnosti saglasan je i ministar inostranih poslova u Savjetu ministara Igor Crnadak. On je rekao da se problemi u regionu mogu rješavati isključivo gledajući u budućnost i tragajući za kompromisom, te da su ostrašćenost i recikliranje tema iz prošlosti nepotrebni i štetni.

(Srpska.info)