Žao mi je što nisam ranije došao u Premijer ligu BiH

Veliki dio fudbalske javnosti u BiH ostao je zatečen informacijom objavljenom prvog dana priprema pred nastavak sezone Premijer lige BiH da je kapiten Fudbalskog kluba “Radnik” iz Bijeljine, Dušan Martinović, odlučio da u 31. godini završi igračku karijeru.

Fudbal 18.01.2019 | 00:08
Žao mi je što nisam ranije došao u Premijer ligu BiH
Uzimajući u obzir činjenicu da se radi o jednom od najboljih veznih fudbalera elitnog takmičenja u BiH, u protekle dvije godine, sasvim je sigurno da je to velika šteta i za bijeljinskg premijeligaša, ali i ukupno fudbalsku scenu u BiH.

Martinović ističe da se ne radi o ishitrenoj odluci.

“Odluku sam donio posle dosta razmišljanja. Jednostavno, shvatio sam da više ne mogu da pružim onoliko koliko sam do sada pružao. Kada je to saznanje sazrelo u meni, odlučio sam se na ovaj korak. Mislim da sam dao svoj maksimum fudbalu i da ne može dobiti više od mene”.

Osvrćući se na karijeru iza sebe, Martinović se prisjeća da je bilo dosta teških perioda, povreda i nekorektnosti, u nekim ranijim godinama, ali i da se mnogo toga promijenilo po dolasku u Premijer ligu i Bijeljinu.

“Zbog povreda sam izgubio četiri i po godine karijere, imao sam sedam operacija. Sve to je moja porodica morala da prolazi samnom. Iskreno, imao sam tešku karijeru, praćenu i nepravdama. Sve to pričam o trenucima kada sam igrao Super ligu Srbije. Dolaskom u Bijeljinu situacija je bila mnogo bolja. Danas će neko reći ‘Zašto si sada odustao posle svega’, ali jednostavno ne mogu više - osjetio sam da je kraj”.

Martinović je u Premijer ligu BiH došao u ljeto 2016. godine, nakon velike “komšijske” borbe “Radnika” i “Slobode” iz Tuzle za njegov potpis. Danas, na kraju svoje igračke karijere smatra da je taj potpis trebao da se desi i ranije.

“Mnogo mi je žao što i ranije nisam došao. Prije svega, žao mi je što sam gubio vrijeme u srpskom fudbalu. Neki smatraju da je fudbal u BiH slabiji, jer nema klubova kao što su ‘Crvena zvezda’, ‘Partizan’ ili ‘Vojvodina’, ali u svim ostalim segmentima fudbal ovdje je dosta bolji. Na primjer, to što se ovdje dogovoriš, to i dobiješ. U Srbiji mi je svaki klub ostao dužan”.

U “Radnik” je stigao na početku istorijske sezone 20016/17, koja je krunisana nastupima u Ligi Evrope. Za dvije i po godine uspio je da se ostvari kao kapiten i jedan od najboljih igrača Premijer lige BiH.

“Za Radnik me vežu najljepše uspomene. Siguran sam da period proveden u klubu nikad neću zaboraviti. Krasio nas je uvijek sjajan odnos sa trenerima, među igračima i navijačima, koji su sve vrijeme bili uz mene. Zaista mi je bila čast igrati i biti kapiten “Radnika”.

Sa terena se povlači u zenitu karijere, kada bi iskustvom i nespornim kvalitetom mogao još mnogo da pruži, što je pokazao i u prvom dijelu sezone kada su rezultati “Radnika” zavisio od njegovog prisustva na terenu. Međutim, Martinović smatra da je upravo to najbolji trenutak.

“Osjećao sam se odlično u prethodnoj godini. Pružao sam i dobre partije. Možda to i jeste najbolji trenutak da odem, kada sam na vrhuncu. Ne bih mogao da podnesem da igram fudbal i dalje, a da ne pružam svoj maksimum, da se ne borim za svoj klub”.

Dušana je oduvijek krasila polivalentnost. Publika je često imala priliku da ga gleda jednako uspješnim, na različitim pozicijama u timu. Međutim, ostala je dilema, kakvu bi karijeru imao da mu je omogućena konstantost na jednoj poziciji.

“Nikada mi nije smetalo to što sam nekada bio i prinuđen da igram na različitim pozicijama. Morao sam uvijek da budem spreman da odgovorim zadacima koje su pred mene treneri postavljali. Ne smatram da mi je to bila mana, naprotiv”.

Kapiten je siguran da “Radnik” ostavlja na “zdravim temeljima” i da će imati čime da se ponosi i u budućnosti.

“Ima dosta talentovanih momaka, ali svima njima mogu samo jedno da poručim: ‘Ako ste u fudbalu, budite mu posvećeni sto odsto. Trudete se da date maksimum, jer, to je lijep posao i uživajte u tome”.

Iza Martinovića je karijera ozbiljnog fudbala. Imao je sreću da nastupa u “zlatnim erama” Napretka, Borca iz Čačka i Jagodine, dok je jednu sezonu bio internacionalac u Pegasusu iz Hong Konga. Kaže da malo za čim žali, a skromno ističe da ga ponosnim čini što teren napušta “čistog obraza”.

“Igrao sam u dobrim klubovima u Srbiji, koji su tada bili u vrhu. Ostala mi je možda neostvarena ta želja da zaigram u jednom od dva najbolja kluba u Srbiji. Bio sam u jednom trenutku jako blizu potpisa, ali spletom okolnosti to se nije desilo. S druge strane, ponosnim me čini to što sam uvijek davao sto odsto sebe i što sam bio veliki profesionalac. Od početka svoje karijere bio sam takav i onda kad se osvrnem unazad znam da sam “čist” i srećan.

Iako tek “svjež penzioner”, Martinović, kao uostalom i uvijek tokom igračke karijere, ima plan.
Bez fudbala se ne može.

“Planiram da se vratim u svoj matični klub, za početak. Imao bih tamo šta da radim. Za poslije ćemo vidjeti. U svakom slučaju, ostaću u fudbalu, jer to sam uvijek radio, bez toga ne mogu”.

Dušan Martinović, u fudbalu BiH, ostaće zapamćen kao igrač koji je i fudbalskim znanjem i kućnim vaspitanjem bio najbolji reprezent “najvažnije sporedne stvari na svijetu”. Njegova odluka da ostane uz fudbal ostavlja mogućnost da ga ovdašnja publika, u budućnosti možda vidi i u nekim drugim ulogama.

(BN)

Komentari / 0

Ostavite komentar