"Lepinja sa sve" othranila Užičane

- Zlatibor i Užice prepoznatljivi su po gurmanskim sepecijalitetima posebno užičkom pršutom i slaninim, zatim užičkim kajmakom pa se u pjesmi o ovom gradu pjeva „kačamaka, sira i kajmaka. . . "  Ali jedan specijalitet je zaštićen i kod Zavoda za intelekturalnu svojinu u Beogradu sa neobičnim nazivom, provincijskim izrazom – lepinja sa sve.

Srbija 07.12.2018 | 17:47 Vlasnik pekare, u kojoj se proizvodi ova lepinja, Dragan Lazić kaže da se ona pravi na jednostavan način.

"U lepinju ispečenu u srpskij staroj furuni u kojoj se lože bukova drva stavlja se užičkii kajmak, preko toga umućkano jaje, ponovo se zapeče a onda doda pretop nastao pečenjem jagnjeta ili praseta", objašnjava Lazić.

To je prva pekara u Užicu koja više od 50 godina prozivodi ovu vrstu lepinje.

"Našim stopama su pokušavali da krenu mnogi pekari u gradu i okolini pa su čak u lepinju ubacivali i čvarke, pršutu i zelje ali se pokazalo da mušterije vole samo onu koja ima sastojke koje sam nabrojao", dodaje Lazić.

Veli da je poslovna tajna koliko dnevno proda komada lepinje koja se konzumira vruća, tu u pekari ili se pripremi „za ponijeti“.

"Cijeli grad je odrastao na lepinji sa sve i ona je njegov ponos posebno kad treba gostima predstaviti zanimljivosti užičke kuhinje. Da vam je samo vidjeti izraze lica stranaca, Japanaca, Кoreanaca, pa i Кineza kad osjete ukus lepinje. Naši gosti su i građani iz gradova istočnog dijela Republike Srpske, posebno Višegrađani a pamti se da su mnogi nekad s voza „ćire“, čim bi stigli u Užice, dolazili na doručak u našu pekaru".



Gazda pekare ističe da je ovaj proizvod od brašna, jaja, kajmaka i pretopa izuzetno kaloričan i da „drži čovjeka sitog cijeli dan“ ali da se niko nije požalio na kvalitet.

Pekara „Šuljaga“ odiše životom nekadašnje stare srpske kuće sa ognjištem. Кroz otvor zidane peći svjetluca plamen obasjavajući prostoriju, vide se užarene bukove cjepke a s druge strane na usijanim ciglama poredane lapinje da se zapeku.

Miriše i kajmak iz dvenih čabrova ali i pretop koji vole ljubitelji jakih jela.

U redu za lepinju strpljivo stoje mušterije držeći u rukama 125 dinara ili jedan evro koliko košta ovaj specijalitet.

"Vlasnik pekare poslije Drugog svjetskog rata bila je porodica Čarapić, naslijedio je Radomir Šuljagić, kod koga je kao pekar radio moj otac. Кad je Radomir ostario prodao je pekaru i umijeće izrade lepinje sa sve mom ocu s tim da samo zadrži staro ime. Znači ja sam četvrta generacija vlasnika u ovoj pekari", ispričao je Dragan Lazić.

Stariji Užičanin kaže da 30 godina kupuje ovdje doručak, jer, kako reče, jedna i jedina je lepinja sa sve.

BN TV