Izgledna štetna posljedica propusta Željke Cvijanović

Koliko je štetno po Republiku Srpsku to što Željka Cvijanović u januaru ove godine nije izjavila veto na odluku ostala dva člana Predsjedništva BiH o Komisiji za nacionalne spomenike, moguće je da ćemo se uskoro, post festum, osvjedočiti kada Ustavni sud BiH donese odluku o zahtjevu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH za ocjenu ustavnosti akta Narodne skupštine Republike Srpske od 7.7.2026. godine, kojim je potvrđen jedan zakašnjeli veto Cvijanovićeve – onaj na odluku kojom su ostala dva člana Predsjedništva BiH imenovala dva inostrana člana navedene komisije.

Dr Milan Blagojević 

Cvijanovićeva u januaru ove godine, iako je imala pravo na to jer Ustav BiH daje pravo preglasanom članu Predsjedništva BiH da izjavi veto protiv bilo koje odluke ostala dva člana Predsjedništva ukoliko je štetna po vitalni interes entiteta iz kojeg dolazi preglasani član, ipak nije izjavila veto protiv Odluke o Komisiji za nacionalne spomenike.

Time je omogućila da stupi na snagu ta odluka, iako je ona štetna po Republiku Srpsku, jer je njome, pored vraćanja inostranih članova, vraćeno i većinsko odlučivanje u Komisiji za nacionalne spomenike i time stvorena mogućnost za preglasavanje Republike Srpske u toj komisiji, koja mogućnost je inače bila ukinuta Odlukom Predsjedništva BiH iz 2016. godine, kojom je uveden konsenzus u odlučivanju, a koji do januara ove godine nikada nije bio ukinut.

Dakle, umjesto da u januaru ove godine izjavi veto na takvu, po Republiku Srpsku štetnu odluku ostala dva člana Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović to nije htjela da učini, već je, pet mjeseci kasnije i pošto je ta odluka stupila na snagu, izjavila veto na imenovanje dva inostrana člana Komisije.

Sada se sasvim izgledno može očekivati da Ustavni sud BiH, po zahtjevu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, koji zahtjev taj sud ima pred sobom, proglasi neustavnom odluku Narodne skupštine od 7.7. ove godine kojom je potvrđen taj Cvijanovićkin veto na imenovanje inostranih članova Komisije, i to zbog sljedećih razloga.

Naime, Ustavni sud BiH, prema Ustavu BiH, isključivo je nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu do kojeg dođe po tom ustavu, što mu daje pravo da odlučuje i o sporu da li je odluka Narodne skupštine iz jula ove godine, kojom je potvrdila Cvijanovićkin zakašnjeli veto, u skladu sa Ustavom BiH.

S obzirom na takvu ustavnu nadležnost tog suda, ne treba da nas iznenadi njegova odluka kojom će riješiti predmetni slučaj tako što će usvojiti zahtjev bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i proglasiti neustavnom julsku odluku Narodne skupštine, uz obrazloženje da je Cvijanovićeva, time što nije stavila veto na januarsku odluku ostala dva člana Predsjedništva BiH o Komisiji za nacionalne spomenike, omogućila da takva odluka stupi na snagu, a time i odredba iz te odluke o vraćanju dva inostrana člana u sastav ove komisije.

Stoga se može očekivati da u nastavku svoje odluke Ustavni sud BiH kaže kako nije ustavno da nakon svega toga preglasani član Predsjedništva BiH izjavljuje veto na odluku ostala dva člana Predsjedništva o imenovanju inostranih članova Komisije niti da Narodna skupština potvrđuje takav veto, jer se neimenovanjem inostranih članova Komisije neustavno blokira njen rad.

Umjesto takvog neustavnog blokiranja rada Komisije, reći će u zaključku Ustavni sud BiH, preglasani član Predsjedništva BiH imao je na raspolaganju drugu mogućnost, koja nije veto o kojem bi odlučivala Narodna skupština, a to je pravo Cvijanovićeve, koje ona nije koristila, da kao član Predsjedništva BiH podnese zahtjev Ustavnom sudu BiH za ocjenu ustavnosti odluke o imenovanju inostranih članova Komisije, s obzirom na to da odluka Predsjedništva BiH iz januara ove godine propisuje da inostrane članove Komisije za nacionalne spomenike nominuje direktor UNESCO-a, a Cvijanovićeva tvrdi da dva imenovana inostrana člana Komisije nije nominovao direktor UNESCO-a.

Zbog toga, dakle, ne treba da nas iznenadi takva odluka Ustavnog suda BiH. Ona će u tom slučaju biti jedan iz niza drugih dokaza neodgovornog ponašanja, neodgovornog prema Republici Srpskoj, od strane onih koji su izabrani da je pravovremeno brane, a ne da kasne u tome ili da to namjerno neće da učine kada je potrebno, kao što je bilo potrebno da Cvijanovićeva učini u januaru ove godine, a ne pola godine nakon toga, kada je sve već bilo kasno.

Dr Milan Blagojević