Priča: Sami sebe pobijedili...!

Možda zvuči surovo, ali zaista jeste tako - sastavi koje selektor i njegovi pomoćnici sklapaju kroz ove kvalifikacije, izuzev septembarskih utakmica, predstavljaju samo obris selekcije sa evropskim, svetskim i olimpijskim srebrom prišivenim kraj državnog grba.

Košarka 01.12.2018 | 22:45
Priča: Sami sebe pobijedili...!
Srpska košarkaška ekspedicija vraća se iz Tel Aviva sa gorkim ukusom u ustima. Posle lošeg izdanja protiv Izraela i trećeg poraza u protekla četiri meča, Srbija je suočena sa obavezom da u ponedeljak uveče (RTS, 20.15) pobedi jedini neporaženi sastav u dosadašnjim evropskim kvalifikacijama za Svetski kup, ukoliko želi da izbegne pravu dramu na poslednjem okupljanju zakazanom za februar.

Pre nego što pripreme za utakmicu sa Grčkom uopšte i krenu, potrebno je pogledati istini u oči i priznati da Izrael nije pobedio, već da su Orlovi "nadigrali" sami sebe. Što u sadašnjim okolnostima nikako ne umanjuje značaj svega što su izraelski košarkaši uradili, već ukazuje na to šta izabranici Aleksandra Đorđevića nisu. Srbija je opet pala na ispitu timske zrelosti i podnela žrtvu sastavljanja tima uz, narodski rečeno, pomoć štapa i kanapa, gde su uslovi rada ograničeni na svega dva do tri dana. U prevodu - četiri do pet zajedničkih treninga. Ne treba, ipak, zaboraviti da su i ostale košarkaške sile dovedene u istu situaciju. 

Selektor Đorđević je posle Izraela bio ljut na svoje igrače jer nisu shvatili značaj svakog poena, a već u sledećoj rečenici ukazao na nedostatak kreacije i iskustva kao razloge poraza. Kada u jednoj utakmici sebi dozvolite 22 izgubljene lopte, problematika je mnogo dublja. Srbiji se, nažalost, iz utakmice u utakmicu ponavljaju iste greške u obe faze. Od toga da ne postoji jasna ideja da li se pik'n'rol brani iskakanjem, preuzimanjem ili razbijanjem bloka, što je, primera radi, Gaju Pniniju i Tamiru Blatu omogućilo da ubace nekoliko važnih trojki praktično bez većeg pritiska, ili Džejku Koenu da se ušeta u reket, do toga kako odgovoriti na visoke izlaske protivničkih igrača u odbrani i udvajanja na visokom postu. Tako je Miroslav Raduljica bio nateran na čak devet izgubljenih lopti usled lošeg dodavanja ili oduzetog poseda. Sa sličnim problemima Srbija se suočila i na gostovanju Austriji u prvom krugu (18 izgubljenih lopti), ali i delom protiv Nemačke u oba susreta. U petak je Srbija ponovo ostala bez prave ideje, a činilo se kao da nije bila ni spremna da se oblikuje shodno uslovima. 

Stefan Peno se protiv Izraela našao pod velikim pritiskom i praktično je bio jedini klasični plejmejker na terenu. Njegov talenat nije sporan, mada i dalje nije spreman da bude igrač sa tako velikom i značajnom ulogom. Pogotovo ne u utakmicama koje su presudne za plasman na Mundobasket. Ilija Đoković je odigrao nešto više od dva minuta i selektor je procenio da ne može da dobije veći prostor, dok je Aleksa Avramović morao da pomogne, iako mu to nije glavna stavka u opisu radnog mesta. Zato je velika stvar za Srbiju što će se Stefan Jović i Vasilije Micić priključiti timu za utakmicu sa Grčkom. Jović ima višegodišnje iskustvo rada pod komandom Aleksandra Đorđevića i na prošlogodišnjem Evrobasketu predvodio je Orlove do srebra. Iza sebe ima utakmice najvišeg stepena, reprezentativnih i klupskih, a kao jedan od najboljih defanzivaca na svojoj poziciji u Evropi uživa veliko poverenje stručnog štaba. Vasilije Micić je posle intenzivnog rada sa Šarunasom Jasikevičijusom u Žalgirisu, te dobrog iskustva s nacionalnim timom u Istanbulu ove sezone podigao lestvicu i važi za jednog od glavnih igrača Efesa, kluba koji beleži najbolji start u Evroligi. 

Možda zvuči surovo, ali zaista jeste tako - sastavi koje selektor i njegovi pomoćnici sklapaju kroz ove kvalifikacije - izuzev septembarskih utakmica - predstavljaju samo obris selekcije sa evropskim, svetskim i olimpijskim srebrom prišivenim kraj državnog grba. Jer, ukoliko pogledamo listu onih sa kojima je Đorđević izneo najveći deo ove gorke predigre za Mundobasket, ne igraju tvorci najvećih uspeha u poslednjih deceniju i po. Budimo jasni, krivica nije na igračima, niti na stručnom štabu, iako sami imaju odgovornost za onaj taktički deo igre Srbije u prethodnih devet utakmica. Problem leži u sistemu čiji je vodeći moto: "Hajde da vratimo košarku kući".

Deluje sarkastično, zar ne?

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar