Priča - Dosije jednog borca: Muče, Ruiz, Kafu…!

Sledećeg konkurenta će da pošalje u Grafičar! Ili kako Slavoljub Srnić uvek ispliva na površinu velikih utakmica?

Fudbal 10.11.2018 | 22:30
Priča - Dosije jednog borca: Muče, Ruiz, Kafu…!
Da pripada društvu pet najboljih ili najtalentovanijih igrača Crvene zvezde – ne pripada. Da hronično razmašenu Zvezdinu publiku sa zapadne tribine oduševljava maženjem lopte ili potezima – ne oduševljava. Da će Crvena zvezda inkasirati veliku svotu novca od njegovog transfera – opet neće.

Međutim, ako postoji igrač koji predstavlja personifikaciju Milojevićeve Zvezde onda je to njegov stari vojnik iz omladinskih dana, Slavoljub Srnić. Reflektori su upereni ka Pavkovu, delimično i DušanuJovančiću i članovima odbrambene četvorke ispred Milana Borjana, ali gungula izazvana trijumfom nad Liverpulom ne može da sakrije ili umanji učinak tihog momka iz Šapca.

Stalno na margini, pod sumnjom i baražnom vatrom komentara kako je odavno na najvišoj tački svog limita, Slavoljub Srnić iznad svog lica nosi auru ispravnosti, skromonsti i pokazne vežbe kako se bori za minute sa velikim brojem konkurenata. Kada su Kostarikanac Ruiz i Argentinac Pablo Muče dobili akontaciju u vidu sigurnih minuta – ćutao je. Krio je nervozu. Slično se desilo i ovog leta kada je BrazilacKafu praktično iz aviona uleteo u startnu postavu protiv Salcburga. Nije poklekao, nije dozvolio da ga pojede nervoza. A bilo je vidljivo da nije ravnodušan, svestan da je u prvoj Milojevićevoj sezoni bio jak začin svih velikih pobeda. I statistički najuspešniji igrač Zvezde u evropskim mečevima kada se računaju golovi i asistencije.

Tokom osam kvalifikacionih utakmica za Ligu šampiona ove sezone, Slavoljub Srnić je sakupio svega 93 minuta. Počeo je samo revanš protiv Suduve.

Nije ga bilo u Trnavi, Salcburgu, niti protiv Napolija, ni u Parizu… Bio je klasičan epizodista, zaboravljen od svih. Sve je nagoveštalo da je Vladan Milojević odustao od vernog vojnika i da na najgori mogući način iskušava nevidivljivu fudbalsku pravdu. Posebno, što je Srnić u februaru ove godine produžio ugovor sa matičnim klubom do 2019. godine i pružio priliku Crvenoj zvezdi da bar nešto zaradi. Nije želeo da čistih papira ode u inostranstvo. To je bio gest poštenja koji mu se vratio u trenucima dok je trener Milojević bio priteran uza zid.

Prosto, ono što viđate od Srnića na utakmicama, stalno se ponavlja na treninzima. Njegov dres će uvek biti isprljan blatom. Njegovi konkurenti – ma kakvu vrednost imali – moraju da znaju da im je Srnić stalno na braniku. I da vreba svaku njihovu grešku. Uostalom, u društvo onih koji je Srnić pretrčao i potisnuo od skora se nalazi i Brazilac Kafu, mada je igrač Bordoa na pozajmici u Ljutice Bogdana platio ceh lošeg privikavanja i još slabije discipline.

A u tim kategorijama je Slavoljub Srnić najjači. I naravno, uvek može da se raspravlja o tome da li Crvena zvezda zaslužuje bolje i maštovitije krilo od nekadašnjeg člana Čukaričkog. Međutim, ne može da se ne konstatuje da su njegove vidljive i nevidljive kolone uvek pune kada dobije šansu u mečevima velikog uloga.

Da počnemo samo od onog duela sa Spartom u Pragu kada je asistirao Boaćiju za pobedonosni pogodak. Zatim je udarcem sa 20 metara u Krasnodaru pokazao da u Zvezdi ima još života. I revanš sa Rusima je odigrao taktički perfektno. Dao je gol za proleće u Evropi, idealno centrirao ka Pešiću (ušao kao rezervista) u moskovskom revanšu protiv CSKA.

Prošle sezone je odigrao 46 utakmica, postigao devet golova i imao osam asistencija. Više nego respektabilno. I pored onog promašenog zicera u sudaru sa BATE Borisovim.

A da ne govorimo o tome da je sposoban da isprati i svaku taktičku zamisao Vladana Milojevića, te da je satkan od takvog materijala da atmosferu na Marakani ne potencira samo kao priču pre ili posle utakmice. To je njegov gejzir koji ga napaja energijom i hrabrošću da igra preko granice bola i sopstvenih mogućnosti. Za razliku od onih sa kojima se tukao ili se tuče za mesto u timu Slavoljub Srnićmože da odigra slabu utakmicu. Može da odigra mnogo slabu utakmicu, ali ne može da ima slab period. Sposoban je da se podigne.

I opet se vraćamo na taj Liverpul…

On se na levoj strani Marakane ponašao ka gazda tog placa, i upornno radio na tome da mladomAleksander Arnoldu nanese traume za čitav život. Srce na teren, nož u zubima, klizeći startovi i presing kao nešto normalno, pa da te vidim majčin sine. Naigraj se ti fudbala pored Srnića. Uvek je bio poredArnolda, nije mu dao ni delić slobodnog prostora, usput pomažući tako Milanu Rodiću da se rve saSalahom, a potom i Maneom i da im zatvori one njihove da slalome u sredinu…  Sigurni smo da je tih 90 minuta pomoglo Vladanu Milojeviću da resetuje svoja uverenja o Srniću, igraču koga je prošlog leta načinio boljim. Odnosno, mnogo boljim. Zalivao ga je poverenjem, znavši da će mu Srnić to vratiti. I sada je tako bilo…

Dao je i ozbiljan zadatak upravi kluba ako ponovo namerava da dovede krilo sa evropskom reputacijom. Moraće da se bori za borcem koji će iz kanala zaborava pronaći put do poligona velikih utakmica. Ruiz,Muče, Kafu… Jevtović se još traži, ali je sada Srnić u prednosti.

Kako je krenuo narednog konkurenta za mesto u timu poslaće u Grafičar.

Jirka, pazi se ako Srnić ostane…

Izvor: mozzartsport

FOTO: Star Sport

Komentari / 0

Ostavite komentar