Ko nam je ukrao fudbal Srbije?

Iako građani Republike Srpske, takoreći, pod prisilom plaćaju osam maraka RTV takse, od čega se 40 odsto slijeva u budžet Radio televizije RS, to i dalje nije dovoljno da im se obezbijedi praćenje sadržaja koji su od javnog značaja i interesa.

Republika Srpska 12.09.2018 | 17:42 U ne tako dalekoj prošlosti, građani su sa radošću pratili utakmice i uživali u koševima Đorđevića, Bodiroge, Teodosića ili golovima Mijatovića, Miloševića i kasnije Mitrovića, odnosno u takičenjima reprezentacije Srbije u raznim sportovima. Razumljivo, plaćena pretplata opravdala je svoje ciljeve prinudne naplate, iako to nije mali izdatak za osiromašene građane.

Gledaoci i danas plaćaju RTV taksu, RTRS je i dalje dio Javnog RTV servisa, ali prenosa utakmica reprezentacije i klubova iz Srbije na njoj više nema. Nema utakmica fudbalske ni košarkarske reprezentacije, nema Đokovićevih mečeva, a građani Srpske i dalje plaćaju osam KM mjesečne pretplate. Svako će se složiti sa nama da to nije logično i da tu „nešto smrdi“.

Redakcija portala SrpskaCafe je nekoliko mjeseci istraživala kako je uopšte došlo do tog slučaja da je RTRS prestala građanima nuditi prenose utakmica koje žele gledati. Prisjetimo se da je Srbija 2017. igrala Evropsko prvenstvo sve do finala, a građani Srpske to nisu mogli gledati. RTRS je tada odgovorila: “Nemamo kupljenih prava za prenos”.

Za mečeve Đokovića na najprestižnijim turnirima dobili smo isti odgovor: “Nemamo kupljenih prava za prenos”.

Jednak odgovor stigao je za utakmice reprezentacije Srbije u UEFA Ligi nacija protiv Litvanije i Rumunije: “Nemamo kupljenih prava za prenos utakmice. Željeli smo ih kupiti, ali nismo mogli”.

Postavlja se pitanje da li je RTRS željela da kupi prava i bila onemogućena pri tome, ili uopšte nije ni pokušala.

Za utakmice Eurobasketa u avgustu i septembru 2017. godine, pored svih napora i velikog broja upita, RTRS našim novinarima do današnjeg dana nije pokazala niti jedan dokument koji dokazuje da se je obratila nosiocu prava (United media Luksemburg) i zatražila da ih od njih kupi. Do današnjeg dana se RTRS jednako tako nije obratila United mediji, niti je javnosti dala ikakav dokaz da je od njih tražila da preuzme prava na emitovanje utakmica reprezentacije Srbije. I sama logika kaže da ne možeš dobiti nešto ako to ne tražiš.

Za nadolazeće utakmice koje se igraju 7. i 10. septembra, RTRS nam je odgovorila da su kandidovali kod UEFA-e da kupe prava na prenos, ali da ih je kupila druga firma.

United media je kupila prava na prenos za teritorije nekoliko država, pa je razumljivo da RTRS nije mogao kupiti prava za prenos pojedinačnih utakmica direktno od UEFA-e. Međutim, RTRS ima pravo i obavezu da od United media otkupi pravo na prnos utakmica reprezentacije Srbije. Isto tako, United media ima pravo i obavezu, da prava na prenos tih utakmica proda.

U skladu sa direktivom EU o audiovizuelnim medijskim uslugama (direktiva 2010/13/EU) nesporno je da se na području Srpske, kao dijelu BiH, gledanje direktnog prenosa utakmica reprezentacije Srbije smatra događajem od izuzetne važnosti za javni interes. Zato ih nosilac prava za prenos tog događaja mora ustupiti Javnom RTV servisu. Ukoliko se taj nezamjenjivi sportski događaj za područje Srpske ne obezbjedi, Konkurencijski savjet BiH može kompaniji koja ga je uskratila odrediti milionske kazne. I opet smo na početku.

RTRS je bila dužna pismeno zatražiti prava od United media, a u slučaju da joj ih ne proda, RTRS je bila dužna obratiti Konkurencijskom savjetu BiH (u kojem su dva predstavnika iz Republike Srpske) koji bi mjerama prinude odredio da se prava prenosa moraju dati Javnom RTV servisu. Kako RTRS to nije zatražila, prijava se nije mogla uložiti i prava na prenos nisu dobijena.

Novinari naše redakcije bavili su se i pitanjem zašto RTRS nije tražila ta prava od United media, ali odgovor nismo dobili. Daljim istraživanjem utvrđeno je da postoji sprega između United media i RTRS. Putem platforme NET TV PLUS kompanija United media emituje programe RTRS za više od 200.000 domaćinstava (većinom iseljenika) širom Evrope. Ta domaćinstva plaćaju pretplatu United mediji, a od toga RTRS ne dobija ništa. Pretplatu vrijednu osam evra United media zadržava za sebe, a do današnjeg dana RTRS od toga nije dobila ništa.

Da je United media platila RTRS-u tri marke po korisniku mjesečno, za 60 mjeseci nelegalnog emitovanja za 200.000 domaćinstava u Evropi, RTRS bi dobila 36 miliona KM. Kako to nije učinjeno, to znači da je za isto toliko oštećena.

Razumljivo, da je sa tih 36 miliona KM koji pripadaju RTRS firma United media kupila prava prenosa i zaključala ih u fioku kako građani Republike Srpske ne bi mogli gledati te utakmice. Iznenađujuće je to da RTRS do danas nije pokrenula nikakav postupak da naplati taj novac. Na drugoj strani porodice poginulih boraca i građane bez ikakvih primanja, sudskim izvršenjem tjeraju na plaćanje pretplate.

Toliko napora i ljudske patnje ulože da prinudno naplate taksu od građana, a za 36 miliona maraka koje mogu istjerati sa dva poslata dopisa, ni prstom nisu mrdnuli. Iznenađujuće je i to da nisu tražili od Unitedd mediju da joj ustupi ta prava iako to mogli učiniti sa lakoćom.

Ne želimo da ovo naše izvještavanje rezultuje odbijanjem plaćanja RTV takse građana. RTRS je televizija građana Srpske. Ta nam televizija treba i uvek će trebati, zbog čega je plaćanje pretplate jedini način da se ona sačuva. Cilj naših istraživanja je da se sazna i javnosti obezbjedi prava informacija kako bi se moglo valjano reagovati i izdejstvovati da se utakmice reprezentacije Srbije vrate na male ekrane putem RTRS-a, a da se milionski iznosi koje United medija nezakonito oduzima RTRS-u konačno naplate.

United media je po našim saznanjima privatna kompanija nepoznatih vlasnika u poreskoj oazi – Luksemburgu. Na drugoj strani stoje institucije Srpske i institucije BiH u kojima sjede predstavnici Republike Srpske. Teško nam je, ako ne i nemoguće povjerovati da ćuteći i sagnute glave United media oduzetim parama od RTRS kupuje prava za zemaljski prenos utakmica reprezentacije Srbije, a onda ih oduzme građanima Srpske kako ni slučajno ne bi mogli gledati ono što žele. Imamo osjećaj da su simpatije građana Srspke prema Srbiji kažnjene zabranom gledanja utakmica uz prećutno odobravanje javnog RTV servisa.

(Srpskacafe)