SP, predstavljamo: Senegal - Napadački uragan!

Komandant Kulibali i dokle više s kritikama? Ko visoko leti, nisko pada. . .

Fudbal 17.06.2018 | 11:15
SP, predstavljamo: Senegal - Napadački uragan!
Nezaboravne scene sa Mundijala u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine i danas se vrte u glavama, a slike gotovo da ne blede. Ako pitate čak i prosečnog fudbalskog znalca za sinonime prvog Svetskog prvenstva u trećem milenijumu najveći deo setiće se Ronaldove frizure, kriminalnog suđenja i Južne Koreje koja je jahala do polufinala na talasu istog, Turske sa Hakanom Šukurom, Ronaldinjovog lobovanja Dejvida Simana sa preko 40 metara i - Senegala!

Da, ko bi mogao da zaboravi Senegal, otvaranje Mundijala i meč sa tadašnjim braniocem titule - Francuskom. Trikolori bez Zinedina Zidana u totalnom rasulu i gol Pape Bube Dijupa koji je ušao u istorijske udžbenike. Lavovi Terange preko noći su postali senzacija najvećeg planetarnog događaja i apsolutni hit.

Biće to turnir koji je u prvi plan izbacio tada potpunog anonimusa El Hadžija Dijufa, novog idole tadašnje dečurlije, a kao glavna spojnica dva sastava, sadašnjeg i onog koji je stigao čak do četvrtfinala, jeste Aliju Sise. Te 2002. godine kapiten, sada selektor.

Gledajući s ove distance, Senegal je tokom poslednjih šesnaest godina pregurao teška vremena, ali će sada konačno dobiti šansu da se vrati fudbalske zaljubljenike u neka nostalgična vremena. Aliju Sise je  Senegalu vratio mundijalski sjaj, ali je na putu do uspeha doživeo mnogo nelagodnosti. Javnost i mediji konstantno su ga kritikovali da je trenerska neznalica i da previše konzervativno pristupa vođenju ekipe, objektivno, strašnog potencijala. Odnosno, da ne radi dovoljno na tome da iz ekipe izvuče maksimum. Sise je, ipak,u maniru hladnokrvnog kapitena kakav je nekad bio, odbio da sluša govor onih koji ga nisu podržavali. Odradio je posao onako kako je on smatrao da je najbolje i na kraju se nikome nije izvinio zbog svoje pragmatičnosti, niti je on dobio izvinjenje zbog pritisaka.

Jedini koji je Sisea podržavao bezuslovno bio je njegov bivši saigrač Amara Ture, koji ne samo da je igrao uz svog kapitena u Japanu i Južnoj Koreji, već i tačno zna kako se on oseća pošto je bio selektor Senegala tri godine. Sa pozicije se sklonio 2012. I sam Ture je priznao da je ekipa ozbiljno napredovala pod Siseovom komandom, ali i da su određene varijacije u igri uvek dobro došle.

Njegovi kritičari otišli su kasnije i korak dalje i tako, ironije li, našli za shodno da Siseu zamere što u prijateljskim utakmicama isprobava nove taktičke varijante i opcije. Problem je, navodno, bio u tome što je odstupio od omiljenih varijanti „4-2-3-1“ i „4-3-3“ i predstavio formaciju „3-5-2“ koja je, tako se bar pričalo, težila ka većoj defanzivi. A ne eksploatisanju napadačke sile koju Senegal, nesumnjivo, ima.

Istina, iz utakmica u kojima je implementiran novi sistem, Senegal je uspeo da postigne samo jedan gol. Protivnici su bili Luksemburg, Bosna i Hercegovina i Uzbekistan, protiv koga je i viđen taj jedan pogodak. Povratak u poznatu teritoriju vratio je i golove. Jedan Hrvatskoj, dva Južnoj Koreji, u generalnoj probi gde je Senegal ostavio vrlo dobar utisak.

Taj podatak bi verovatno zabrinuo mnoge da Senegal zaista nema takvu plejadu suvih talenata na gotovo svim pozicijama na terenu. Kulibali, Kujate, Gej, Mane, Keita, Sako, Nijang, Sar, Dijuf... Aliju Sise ima strašne opcije i kakav god sistem bio, očekujte da će Senegal prirediti svojevrsni šou publici u Rusiji.

Prema mišljenju stručnjaka, aktuelna generacija Senegala ima više talenta od one iz 2002. godine. Sirova moć u veznom redu, garnirana pravom gromovskom snagom na krilima. Nešto poput tima koji je vedrio i oblačio početkom ovog veka. Upravo tu leži i najveća snaga ovog tima. Zato se postavlja logično pitanje - može li Sise da bude garant novog uspeha Senegala? Iza sebe nema zavidno trenersko iskustvo, ali i pored toga on se trudi da konstantno uvodi nove elemente u igru Senegala i ekipu tako učini nepredvidivom.

Problem ove generacije je nedostatak kreativnih fudbalera. Ofanzivna linija ima strašnu dozu tehničke potkovanosti, brzine i tehničkih karakteristika, ali veznom redu jako fali igrač čije bi lopte imale oči i upošljavale sve te napdačke opcije. Kratki, ne i uspešni eksperiment povlačenja Sadija Manea i dodeljivanja uloge „desetke“ pretio je da potpuno upropasti tim. To je i Sisu na vreme primetio, pa je odustao od te ideje.

Pored svih eksperimenata koje je sprovodio, Sise će se verovatno odlučiti za sistem sa tri napadača, svestan da njegova eksplozivna krila mogu da naprave veliku štetu iskusnoj, ali staroj poljskoj odbrani. Zato će probati da u prvi plan izbaci trling Keita Balde - Ismaila Sar - Sadio Mane.

Iako daleko najstariji, ujedno i jedini koji za hleb zarađuje na afričkom kontinentu, jedinica Senegala biće Kadim N’Dijaje. Izvukao je najveći deo kvalifikacija i jasno je da je u Siseovim knjigama prva opcija. Njegova prva alternativna biće golman Rena Abdulaj Dijalo, koji je menjao N’Dijaja na gol crti tokom kvalifikacija i ima solidno iskustvo iza sebe. Prvi golman Spala Alfred Gomis dobio je šansu da brani u jednoj utakmici kvalifikacija, ali je i dalje zbog svojih godina (24) i nedovoljnog iskustva na reprezentativnoj sceni tek treća opcija i verovatno samo slučajni putnik u Rusiju. Ubedljivo najslabija tačka ovog tima, bez dileme.

Mesto uz desnu aut-liniju pripašće uskoro bivšem fudbaleru Alanje Laminu Gasami. Radi se o momku koji voli da ima loptu u svom posedu i često se upušta u rizične driblinge, ali to je taj neobuzdani afrički duh. Njegov prvi konkurent trebalo je da bude standardni prvotimac Bordoa Jusuf Sabali, ali će se on u nedostatku levih bekova preseliti na suprotni bok. To je radio i u redovima Žirondinaca kada je nedostajalo kvalitetnijih rešenja. Baš kao i Gasami uživa u driblanju i nadigravanju s protivnikom, iako je po vokaciji bek. Još više forsira izletanja u ofanzivne tokove, toliko da često zapostavlja odbrambene zadatke, što je i Sisea, ali i Gustava Pojeta dovodilo do ludila.

Njegov jedini rival u borbi za minute je nedovoljno poznati Salio Sis, koji nije uspeo da se snađe u Anžeu, pa je zimus otišao u Valensijan kako bi održavao neku formu i ne bi izgubio mesto u avionu za Rusiju.

Gasamu će na desnom boku menjati talentovani 19-godišnjak iz Eupena Musa Vage. Ima solidno iskustvo iz belgijskog prvenstva, ali još čeka na svoj reprezentativni proboj. S obzirom na malu konkurenciju, može da se nada minutima.

Srce odbrane pripada jednoj od tri superzvezde u timu. Naravno, to je Kalidu Kulibali. Prva meta Čelsija u ovom prelaznom roku i jedan od najboljih štopera Evrope predstavlja gotovo jedinstven spoj fizičke moći, atletskog savršenstva i visoke fudbalske inteligencije što ga čini gotovo noćnom morom brojnih takmaca. Zbog svoje skočnosti vrlo je opasan iz prekida. U Senegalu mogu da budu prezadovoljni time što Kulibali nije odlučio da igra za Francusku, iako je rođen u gradiću Sen Djeu. Kulibali u kombinaciji sa Šeikom Kujateom predstavlja brutalan miks defanzivno orijentisanih ratnika, spremnih da zarad dobrog rezultata urnišu svakog protivnika.

Očekuje se da će Kulibalijev par biti Kara Mbođi. Iskusni štoper se cele sezone bori s povredama, ali je igrač solidnog iskustva na najvećoj fudbalskoj sceni i teško da bi Salif Sane mogao da mu oduzme mesto, čak iako je nedovoljno spreman. Ima, doduše, Mbođi i momente kada upadne u trans i počne da greši u kontinuitetu, ali je i dalje Siseov čovek od poverenja.

Triling u veznom redu predstavlja temelj ovog tima. Idrisa Gej je sidro koje drži ceo vezni red. Nije imao neku sezonu u Evertonu, ali je njegova uloga u reprezentaciji ključna u oba smera igre. Uporan je jako, često protivnicima iščačka loptu iz nogu i predstavlja pravu spojnicu sa napadom. Njegove defanzivne brojke dostigle su nivo N’Goloa Kantea, zbog čega je srce trojke koju čine još kapiten Šeik Kujate i Badu N’Dijaje. Kujate je masa, Kujate je Siseova produžena ruka i istinski miljenik, Kujate je igrač bez koga ovaj selektor ne može da zamisli sredinu terena. I tačka. Badu N’Dijaje je u poslednje vreme najviše oduševio Sisea i to je sam priznao uoči Mundijala. Pružao je najbolje partije od svih kandidata u veznom redu i nema šanse da ne bude u startnih 11. Ponajviše jer unosi dodatnu sigurnost u sredinu terena.

I pored toga Alfred N’Dijaje i Šeik N’Doje ne treba da se plaše za svoju minutažu, pošto Sise voli da mu vezni red uvek bude svež i spreman za sve odbrambene, ali i ofanzivne pritiske.

Najslađe muke Sise će imati da odredi trozubac kojim će pokušati da probode rivala. Opcija je zaista mnogo - Mane, Balde, Sar, Nijang, Dijug, Konate, Sako, Sou. Njih osmorica na tri pozicije...

Mane je tu jedini siguran. Čovek iznad kojeg je jedino Mohamed Salah imao veći uticaj na igru Liverpula. Mane je umalo postao heroj Redsa u finalu Lige šampiona, ali nije mu se dalo. To nikako nije umanjilo činjenicu da je u Senegalu prva napadačka opcija. Prva, pa pet mesta prazno i onda svi ostali. Toliko je dobar, toliko je moćan da može da nosi ekipu na svojim leđima, a loptu u nogama ima bez problema i kada trči sprint i kada dribla pored nekoliko protivničkih defanzivaca i to bi morao da iskoristi protiv Poljske i Japana. Savršen je igrač za Siseov tim, brz, okretan, inteligentan, eksplozivan. Prava mašina. Njegov će biti levi bok.

A, ko će ići desno? To u ovom trenutku verovatno ne zna ni Sise. Jedni kažu Ismaila Sar, koji je ostavio vrlo dobar utisak u dresu Rena ove sezone i mnogo podseća na Usmana Dembelea. Tehnički vrlo potkovan, pravi brzanjac. Opet, izglednije je da će pre njega priliku dobiti znatno poznatiji Keita Baldezbog većeg iskustva i, jednostavno, razlike u klasi. Sar će, budite bez dileme, dobiti svoju porciju minuta.

Na kraju ostaje dilema - Mbaje Nijang, Dijafra Sako, Mame Dijuf ili Musa Sou u srcu napada. Nijang može da pokrije oba krila i verovatnije je da će ga Sise tako i koristiti. Sou je najiskusniji, Dijuf iza sebe ima premijerligašku školu, Sako jepo mnogima najrealniji, a Konate ima najbolju sezonu od svih njih. Bar po golgeterskom učinku. U dresu Amijena ove sezone postigao je 15 golova. U fizički zahtevnoj Ligi 1 to je sasvim solidan učinak.

Ali, Sise se poslednji pita.

Senegal je prilično lagano prošao kroz kvalifikacije, ostvarivši četiri pobede i šest remija u konkurenciji Burkine Faso, Zelenortskih Ostvra i Južne Afrike. Senegal je postigao bar dva gola u svakoj, osim u jednoj kvalifikacionoj utakmici, što dovoljno govori o kvalitetu napadačke linije. Opet, kao i mnoge selekcije sa Crnog kontinenta, samo jedan peh ili loš trenutak i sve bi moglo da padne u vodu. Da budemo skroz jasni - Senegal ima kvalitet četvrtfinaliste, ali nesigurnost ekipa sklonih kiksevima.

Takve su, prosto, mnoge ekipe sa Crnog kontinenta.

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar