Priča: Oni su ''poster'' Lige šampiona u 21. vijeku!

Kultna priča o najboljem i najgorem što je fudbal ponudio! Ovde nema ravnodušnih, posle toliko nezaboravnih utakmica, golova, poteza, kontroverzi. . .

Fudbal 20.02.2018 | 18:15
Priča: Oni su ''poster'' Lige šampiona u 21. vijeku!
Podela u Ligi šampiona na velike male je sve uočljivija iz sezone u sezonu, a pogotovo se to odnosi na nokaut fazu u kojoj po običaju završavaju najbogatiji i najmoćniji. Sve češći susreti velikih polako rađaju i velika rivalstva kojih nije bilo u prošlom veku kada se rivalitet uglavnom ogledao u tradicionalno nacionalnim antagonizmima... Da se ne vole Nemci i Englezi, Španci i Italijani, Turci i Grci, to smo već navikli... Ali Liga šampiona je kroz svoju kratku istoriju polako stvarala i klupske rivalitete između učesnika iz različitih država među kojima jedan već ima status kultnog.

Barselona i Čelsi!

Barselonin arhineprijatelj je Real Madrid, poslednjih godina su napeti odnosi na relaciji sa Pari Sen Žermenom, tu su i tradicionalni rivali iz Italije, ali ni protiv koga Barsa nije imala mitske utakmice u Ligi šampiona kao protiv londonskih Plavaca. Čelsi ima gradska rivalstva sa Arsenalom i Totenhemom, lokalni antagonizam prema Mančester i Liverpulu, ali nijedan klub u zapadnom Londonu verovatno nije omražen kao katalonska Blaugrana.

Možda su Bajern i Real imali i neke bitnije duele i Ligi šampiona, ali nijedan rivalitet sa sobom nije povukao toliko kontroverznih situacija, kultnih golova i poteza za sva vremena kao onaj između Barselone i Čelsija.

Ko se ne seća Ronaldinjovog njihanja kukovima? Preoranog Stamford Bridža? Ramiresove „bocke“? Sudije Ovreboa? Drogbinog klizanja na kolenima? To je priča prepuna zapleta i zanimljivih detalja koju nam u ovom veku pišu Barselona i Čelsi.

Čelsi i Barsa su igrali još davne ’66 tri meča u tadašnjem Kupu sajamskih gradova, ali prava priča počinje u proleće 2000. godine... I od tada je imala 12 epizoda. Svaki put u Ligi šampiona. Večeras ćemo gledati 13. a uskoro će i 14. nastavak. Dakle, skoro meč po sezoni su Barsa i Čelsi igrali međusobno u ovom veku. I nijedan nije bio loš! Dovoljno da se skupi materijala za dobru knjigu...

Sve počinje 2000. godine kada je žreb u četvrtfinalu spojio simpatični Čelsi i moćnu Barselonu. U tom trenutku Barsa i Lacio igraju najbolji fudbal u Evropi i prvi su favoriti za titulu prvaka Evrope, ali je Čelsi prethodno oduševio u dve teške grupe (tada su se igrale dve grupne faze, nije bilo osmine finala) i postao favorit iz senke. Ogromna je razlika u odnosu na što su tada bili Barselona i Čelsi i ono što su danas.

Barsa je bila ona Van Galova, „holandska“. Više moćna nego lepršava, mada je u timu imala dvojicu najboljih ograča sveta u tom momentu – Rivalda i Figa. Plus iskusni kapiten Gvardiola i klinci poputĆavija, Pujola, Gabrija koji tada čak i nisu delovali talentovano. Van Galova holandizacija je ubijala Barsinu „kanteru“ tih godina. Sa druge strane, tadašnji Čelsi u koji još nije ušao kapital RomanaAbramoviča je bio gotivna ekipica. Sastavljena od veterana i iskusnih igrača svih nacionalnosti poputDesaija, Petreskua, Di Matea, Pojeta i njih dvojice - Floa i Zole. Bio je samo jedan domaći i mladi – „Mali drkadžija“. 

Čelsi za osam minuta u prvom poluvremenu rastuira Barsu i vodi sa 3:0. Slobodnjak Zole i dva komada Floa od kojih je jedan majstorija. Ipak, Figo u drugom poluvremenu donosi Barsi gol u gostima zbog kojeg je živa i zbog kojeg revanš na Kamp Nou počinje velikom koreografijom „2-0“.

I biva 2:0 do poluvremena! Rivaldo srećno i Figo majstorski za trans na Kamp Nou. Ali Flo posle sat vremena koristi poklon Hespa i Barsa opet juri gol. Pogađa džoker Dani Garsija u 82. minutu, a dva minuta kasnije Rivaldo ima penal za prolaz. I promašuje dok na klupi Van Gal ključa od besa jer jeKlajvert bio određen da šutira. Van Galov pomoćnik Žoze Murinjo se nervozno drži za glavu ne sluteći da će nekoliko godina kasnije postati neprijatelj broj jedan na tom istom Kamp Nou... Meč je otišao u produžetke gde sudija Frisk (zapamtite ovo ime) časti Barsu penalom i Babajara crvenim kartonom. Od tada kreće legenda o sudijskom guranju Barse protiv Čelsija... Rivaldo ovaj put ne promašuje, a Klajvertstavlja tačku na celu jednu Čelsijevu generaciju...



Čelsi je na revanš čekao pet godina, a za tih pet godina se sve promenilo. I u Barsi, i u Čelsiju. Nunjez je otišao iz Barse, na čelo kluba je stigao Laporta, a umesto omraženog Van Gala je došao opušteniRajkard. Preko noći Čelsi postaje jedan od najbogatijih i najatraktivnijih klubova Evrope sa dolaskom ruskog oligarha Romana Abramoviča na čelo. Red Rom nemilice baca milione na pravljenje tima koji će pokoriti Evropu i dovodi tada trenersku zvezdu broj jedan - Žozea Murinja! Onog istog prevodioca, a potom i pomoćnika sa Kamp Nou kojem u Kataloniji nikada nisu dali šansu i nisu ga smatrali dostojnim kormila Barselone. Što će u njemu razviti kompleks i osvetoljubivost nevoljenog sina... Murinjo je posle Barselone krenuo obilaznim i težim putem, započeo samostalnu karijeru i pokorio Evropu sa Portom. Sa istim ciljem je došao u Čelsi i odmah počeo lični rat protiv Barselone. Koji traje do danas i nikada neće prestati... 

Već u prvoj Murinjovoj sezoni sudbina ukršta Barsu i Čelsi u osmini finala i tada počinje - RAT! Čelsi dolazi da se brani i bije, Barsa igra fudbal, ali Beleti postiže autogol... Sudija Frisk (da, onaj isti) na Kamp Nou isključuje Drogbu zbog simuliranja pri 1:0 za Plavce i Barsa okreće golovima Maksija Lopeza i Etoa.



Posle meča Murinjo grmi da je Rajkard ulazio u sudijske svlačionice, što je kasnije i dokazano. Ali UEFA kažnjava Murinja suspenzijom, a ne Rajkarda pa je Portugalac morao na Stamford Bridžu da se švercuje u korpi za veš na poluvremenu?! Taj revanš je jedan od najboljih utakmica u istoriji Lige šampiona!

Za 19 minuta Gudjonsen, Lampard i Daf uz sjajnu igru i našeg Mateje Kežmana urnišu Barsu - 3:0! Ali tada na scenu stupa čarobnjak! Ronaldinjo smanjuje iz penala, a onda postiže jedan od najlepših golova ikada viđenih. Samba na terenu Stamford Bridža! Dinjo pleše kukovima, Karvaljo skuplja noge da ne dobije suknjicu, a brazilski maestro šutem iz mesta postiže gol kakav nije viđen! Dva od tri Čelsijeva gola su istopljenja i Barsa već na poluvremenu ima rezultat koji je vodi dalje. U drugom poluvremenu pravi rat na terenu, čak i legendarni Kolina gubi konce i priznaje ključni gol kojim Čelsi prolazi dalje. Teri je skočio, ali Karvaljo je napravio faul nad golmanom Valdesom koji Kolina nije video i na kraju besne Katalonci, a smeje se Murinjo...



Već sledeće sezone, opet u osmini finala gledamo Čelsi - Barsa! Ovoga puta je Čelsi domaćin u prvoj. Makijevelista Murinjo koristi sva dozvoljena i nedozvoljena sredstva uoči meča i izdaje naredbu da se preore teren Stamford Bridža kako bi neutralisao tehnički superiornije Katalonce. Ronaldinjo ne može po oranici, ali zato može neko novo dete po imenu Leo Mesi! Argentinski tinejdžer uništava Čelsijev levi bok i izluđuje Asijera del Orna. Murinjova naredba je da Plavci tuku kako znaju i umeju i Del Orno posle jednog od brojnih udaranja Mesija dobija crveni karton u prvom poluvremenu. Tribine su poludele, Murinjo je besan... Ipak, Čelsi je prvi poveo autogolom Tijaga Mote da bi Teri uzvratio istom merom. Prštale su šanse pred oba gola, Drogba i Ronaldinjo su se ispromašivali i na kraju Samuel Eto pogađa za pobedu Katalonaca.



U revanšu se Čelsije ne daju velike šanse, ali mreže miruju do 81. minuta kada Ronaldinjo kao pušten s lanca dribla celu odbranu Čelsija i postiže još jedan strašan gol. Lampardov gol iz penala u nadokandi ništa ne znači i Barsa se osvetila...



Već sledeće sezone Barsa i Čelsi opet igraju u Ligi šampiona! Ali ovog puta u grupi... Takmičarski i nije toliko važno u grupi sa skromnim Verderom i nesrećnim Levskim, ali suštinski jeste. Motiv je ogroman u oba tima, igra se kao da je finale. Murinjo priprema specijalno iznenađenje za Ronaldinja, a Rajkard je jači za Murinjovog dojučerašnjeg vojnika Eidura Gudjonsena. Ovoga puta je Čelsi bolji jer je Murinjo lansirao „Ronaldinjojeda“ Kalida Bularuza koji sa „devetkom“ na leđima stavlja Brazilca u džep, a Drogba ispaljuje strašan volej za pobedu Plavaca.



Pršti i u revanšu na Kamp Nou. Dekova strela u trećem minutu za 1:0, ali onda Čelsi drži čas fudbala Barsi nasred Kamp Noua! Roben promašuje neverovatne šanse i onda momenat genijalnost Frenkija Lamparda koji iz mrtvog ugla pogađa neviđen lob! Ronaldinju je dosta upornog Bularuza, prebacuje ga i namešta gol Gudjonsenu koji ne prašta bivšem klubu. Ipak, Čelsi je zaslužio remi, a obezbedio ga je naravno Barsin Nemezis - Didije Drogba!



Čekalo se tri godine na novi dvomeč Plavaca i Katalonaca, fudbalska Evropa je vapila za tim adrenalinom, ali više nije bilo Murinja i Rajkarda. Na klupi Plavaca je bio Hidink koji je dogurao do polufinala Lige šampiona gde ga je čekala Gvardiolina Barselona. Imperija u nastanku. I kao što ne znamo da li bi Sakijev Milan postao imperija da nije bilo magle u Beogradu, tako ne znamo ni da li biGvardiolina Barselona bila to što jeste da joj bezočno nije pomagao norveški sudijski zlikovac TomHening Ovrebo. U prvom meču na Kamp Nou, Čelsi je zasluženo izvukao 0:0 i optimizam je rastao pred revanš...

Počelo je spektakularnim volejom Majkla Esijena posle kojeg Čelsi melje Barselonu. Ali sudija Ovrebo rešava da on bude igrač utakmice. Ukrao je Čelsiju četiri penala (doduše i isključio jeAbidala nezasluženo) i sprečio ga da pobedi sa makar 3:0. Barsa ne može da šutne na gol Čeha, ali na kraju Anders Inijesta kruniše sve Ovrebove lopovluke i u nadokandi vremena postiže epohalni gol koji je obeležio početak Gvardioline vladavine evropskim fudbalom. Malo je reći da su domaćini bili besni. Nikome nije jasno kako Mihael Balak nije Norvežaninu iščupao glavu iz ramena posle meča... Barsa - Čelsi 3:1 u eliminacijama!



Opet smo čekali tri godine na duele Čelsija i Barselone i dočekali Čelsijevu veliku osvetu! Sa „vatrogascem“ Di Mateom i nikada slabijim timom tih godina, Čelsi je bio potpuni autsajder protiv Gvardioline Barselone na vrhuncu moći. Čelsijeve šanse su bile minorne... Ali Di Mateo je uspeo da probudi gen osvete kod stare garde. U Londonu su pobedili golom - a koga drugog - Didijea Drogbe. Njegova proslava gola i klizanje na kolenima simoblišu osvetu nekih Čelsijevih momaka koji nisu zaboravili Barsi onu krađu od pre tri godine...



Ipak, ni 1:0 ne znači mnogo kada gostujete Gvardiolinoj Barsi. Čelsi je opet bio unapred otpisan... Katalonci su uzeli loptu i napadali sa osam igrača, kod Čelsija je Drogba bio „sam protiv svih“ na protivničkoj polovini. Buskets pogađa za 1:0, Teri dobija crveni, Inijesta 2:0! I onda kontra koju je Čelsi toliko čekao i koju Ramires kruniše nestvarnim lobom. Ko je to očekivao od trkača kakav je Ramires?

Ipak, drugo poluvreme kreće idealno za Barsu i užasno za Čelsi. Sudija je naseo na pad Danija Alvesa i svirao penal za Barsu. Mesi ima šansu da konačno prvi put u karijeri zatrese mrežu Čelsija odvede Barsu na na 3:1 sa igračem više i sve reši... Bane Ivanović pre penala prilazi beloj tački, kopa rupu i baca vradžbinu na Mesija koji pogađa prečku! Čelsi je dobio novi život na poklon. Barsina opsada postaje sve nervoznija i na kraju Fernando Tores istrčava kontru za jedno od najvećih iznenađenje u istoriji Lige šampiona posle kojeg je Čelsi osvojio ono što mu je ranije bilo suđeno... A Di Mateo se pride osvetio i za onu 2000. godinu i svoje saborce Zolu, Floa, Dešana, Pojeta, Lebefa, Petreskua...



Četiri godine kasnije, Barselona je ta na koju je red da se osveti. Opet je situacija slična kao i prethodnih godina. Barselona je favorit. Barselona je ta koja igra fudbal i od koje se očekuje da napadne, a Čelsi je taj koji će se braniti i čekati šansu. Makar bi tako trebalo da bude...

Ali kad igraju Čelsi i Barselona, često ništa ne bude kako bi trebalo. Tribine Stamford Bridža sipaju otrov kada na terenu vide Katalonce. Za većinu fudbalske planete Barsa je sinonim za lepotu fudbala. I to je otprilike istina... Ali za Čelsijeve navijače je Barselona simbol svega lošeg, prevara i laži. I oni imaju pravo da to kažu...

Rivalitet Barselone i Čelsija u ovom veku je napravio takvu atmosferu da jednostavno ne možete da budete ravnodušni. Morate da volite jedne i da mrzite druge. Nemoguće je da ih isto cenite posle svega što se izdešavalo.

Lionel Mesi je 2006. godine rekao da u Barseloninoj svlačionici postoje igrači koji mrze Čelsi više od Reala. Uvereni smo da se ništa nije promenilo i da su osećanja obostrana. Kao i da je Mesi taj koji prednjači. Igrač koji je u karijeri uradio skoro sve što je hteo, nikada nije dao gol Čelsiju. A igrao je 10 utakmica protiv njih... Veći motiv mu nije potreban pred novo gostovanje na Stamford Bridžu gde će ga dočekati kao neprijatelja broj jedan. Nema više Murinja, Gvardiole, Ronaldinja, Terija, Pujola, Drogbe i ostalih heroja ovog klasika. Ali Mesi je tu, Pike je tu, Inijesta je tu... Znaju koliko su zadužili Čelsi i koliko ih tamo mrze. A zna i Antonio Konte da mu eliminacija Barselone može eliminisati sve minuse iz ove sezone i da je Roman Abramovič posebno alergičan na Katalonce. Konte je u reprezentaciji saĐakerinijem, Darmijanom, Kandrevom, Parolom i ostalima pobedio moćnu Španiju. Sigurno ima neki plan i za trenutno najbolji tim Evrope. A ne treba zaboraviti ni špansku koloniju u Čelsiju u kojoj su dvojica „madridista“. U startnih 11 Čelsi će imati četvoricu Španaca, Barsa samo jednog više...  

ČELSI - BARSELONA

Stadion: Stamford Bridž; Sudija: Cunejt Čakir (Turska)

Čelsi (3-5-2): Kurtoa - Aspilikueta, Kristensen, Kejhil - Mozes, Kante, Fabregas, Drinkvoter, Alonso - Morata, Azar;

Barselona (4-4-2): Ter Štegen - Roberto, Pike, Umtiti, Alba - Andre Gomeš, Rakitić, Buskets, Inijesta - Mesi, Suarez-

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar