Radi, stvaraj, pomjeraj granice i - PONOSAN BUDI!

Zvezda ne treba da pada pod uticaj srpske mitomanije i poraz od Arsenala pretvara u pobedu otpora, niti da kuje zavere o francuskoj zaveri. Vladan Milojević je napravio štrebersku ekipu koja će poginuti za ideju. Vreme je za sledeći nivo kako se neki novi Arsenal ne bi čekao deset godina.

Fudbal 20.10.2017 | 23:35
Radi, stvaraj, pomjeraj granice i - PONOSAN BUDI!
Digni glavu, čuj ove aplauze koji i dalje odzvanjaju Beogradom - ponosan budi!

Ne traži belosvetske zavere, niti haj za to što je francuski arbitar sudio meč timu koji je oblikovan francuskom rukom - ponosan budi!

Ne potpadaj pod uticaj srpske mitomanije i poraz od Arsenala ne pretvaraj u pobedu - ponosan budi!

Nastavi ovim putem, ponovo digni glavu i - ponosan budi!

Ne kudi sreću, niti žali za prečkom Boaćija i zicerom Radonjića, seti se Kelnovih stativa... Možda je ovaj poraz samo usputna stanica ka jednoj velikoj pobedi - ponosan budi.

Seti se da si pre pet meseci na krovu tržnog centra delovao kao raspojasan tim bez vrednosti, perspektive i kvaliteta - ponosan budi.

Seti se da nemaš iskustvo velikih mečeva i - ponosan budi.

Ponašaj se kao rudar u oknu, navuci šlem i radi dok ne budeš iznemogao  - ponosan budi.

Shvati da možeš da pomeriš granice maksimuma viđene protiv Arsenala - ponosan budi.

Teško da u modernom fudbalu više postoje Pirove pobede, baš koliko je teško poverovati da postoje slatki porazi. Da su pojedincima, od onih 55.000 ljudi na tribinama Marakane, pre gostovanja Tobdžija ponudili egal do 84. minuta i više neko konkurentnu Crvene zvezde - oberučke bi to prihvatili. Samo da ne gledaju kako se njihov tim saginje bez otpora...

Jedan čovek, najodgovorniji u sportskoj  hijerarhiji srpskog vicešampiona, sigurni smo ne bi bio vođen tim standardom rezultatskog neuspeha i velikog otpora ekipi ArsenaVengera. Taj veliki otpor u nekim istorijskim spisima neće značiti ništa, ostaće samo zlokoban rezultat sa semafora: Crvena zvezda - Arsenal 0:1.

Da, o Vladanu Milojeviću je reč. Treneru Crvene zvezde čiji govori na konferencijama posle mečeva uglavnom predstavljaju ravnu liniju. Sada nije bilo tako. Zvezdin šef stručnog štaba imao je glas umornog boema izmučenog dimom i alkoholom u nekoj slatkoj beogradskoj noći. Posle svakog pitanja pravio je intermeco i pogledom u zemlju tražio pravi odgovor. To je ta lekcija koju je Milojević za ovih 100 i kusur dana uspeo da ukoreni u mali mozak ekipi i iskreira nešto što je retko kada bilo viđeno oko najvećeg srpskog stadiona. Navijači, naviknuti da posle i spektakularnih poraza traže dlaku u jajetu i jašu na talasu pametnica sa društvenih mreža otišli su kući zadovoljni. Trener VladanMilojević i igrači - nisu. Bez obzira što je to Arsenal, bez obzira što su pali u trenucima kada su bili brojčanu inferiorni.

Uspeo je Milojević da ubedi igrače Crvene zvezde da nisu balkanski prosjaci zalutali slučajno na mapu starog kontinenta. Nego da su igrači koji na gornjoj granici maksimuma mogu da predstavljaju kosku u grlu Arsenalu.

I zato je u Krasnodaru bilo 3:2 za domaćina, a moglo je da bude i 4:1.

I zato je protiv Borisova moglo da bude i 3:0, a moglo je i 1:3.

I zato je u Kelnu bilo 0:1, a moglo je 3:1.

I zato je prošle noći protiv Arsenala bilo 0:1, a moglo je da bude 3:1.

Kada Zvezda igra u Ligi Evrope samo je pitanje hoće li "majmun okrenuti zadnjicu na pravu stranu".  I na koju stranu će prevagnuti nijanse.

Crvena zvezda je postala evropski konkuretna u kontinuitetu. I to ne može nikako da bude plod slučajnosti i posledica neke čarobne večeri kada su se sve kockice posložile. To je taj napredak izazvan Milojevićevim maltretiranjem igrača i dosadnim šaputanjem na uvo da oni mogu... Uspeo je Milojević da od različitih karaktera napravi štrebersku grupu, spremnu da za njega i ideju o igri u tranziciji , čvrstoj i disciplinovanoj defanzivi izginu. Ozbiljan prvi rezultat njegovog rada u rudarskom oknu Marakane.

Tu prvu ozbiljnu misiju Zvezda kao klub i Milojević kao trener su završili. Ali u ovim trenucima navijačkog ponosa, kada se apostrofirani aplauzi, s početka teksta, čuju Beogradom, svi zajedno na Marakani treba da naprave presek stanja. Neće biti tragedija i ako se ne dočeka proleće u Evropi, ali hoće ako crveno-beli skrenu s puta koji su počistili od trnja i sportske prljavštine. Biće tragedija ako se na neki novi Arsenal bude čekalo deset godina, koliko je prošlo od Rome.

Koliko god su bili na ispitu ovog leta, jer su zatekli ruinu od raspojasanog tima, toliko ćeVladan Milojević i njegovi saradnici biti na zadatku evropskih razmera i u danima pred nama. Kao što su ubedili igrače da mogu da budu konkurentni mesecima u Evropi, sada treba da objasne pretpostavljenima (Mrkeli, Terziću i Mijailoviću) da malo treba Zvezdi da se godinama ponavlja na ovom nivou. Da nekad katafroalno izgubi - da nekad pobedi za almanahe klupske istorije. Ali da u kontinuitetu bude tu, na nivou, barem, Liga Evrope.

Prvi zadatak je da se probiju granice ovogodišnjeg maksimuma na kojima Crvena zvezde konstantno pleše. A zato treba i kontinutet na klupi (ko je pomenuo novi ugovor zaMilojevića) i još nekoliko igrača ozbiljne klase. Meč protiv Arsenala je pokazao da tu potrebnu klasu imaju Ričmond Boaći i Nenad Krstičić i potencijalno je ima NemanjaRadonjić...

Zvezdi je protiv Arsenala falio još jedan takav da se ne priča o vanserijskom trenutkuŽirua.

Doći će i to ako bude kontinuiteta i pameti. Ako se ne potpadne po srpsku mitomaniju o slavnim porazima, niti se budu insistiralo na franucuskoj sudijskoj zaveri.

Zvezdi malo fali. Baš malo. Ali što bi u onim urnebesnim komedijama rekao GidraBojanić u liku Žike Pavlovića: "E to što malo fali, to devojci sreću kvari".

Izvor: mozzartsport

FOTO: Star sport

Komentari / 0

Ostavite komentar